Postupajući tužioci Odjela za privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Kantona Sarajevo podigli su optužnicu protiv 19 osoba u predmetu „Profit“.
Terete se za krivična djela organizirani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i dr.
Sumnjiče se da su od 2006. do 2014. godine organizirali grupu koja je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka i to fiktivnom kupovinom dionica, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove.
Podizanju optužnice prethodila je kompleksna istraga Tužilaštva KS. U optužnici koja je proslijeđena Kantonalnom sudu u Sarajevu na potvrđivanje, predloženo je 196 svjedoka i više od 6.000 materijalnih dokaza.
Podsjećamo, Sud je još u fazi istrage, a na prijedlog Tužilaštva KS blokirao više od sedam miliona maraka koji su se nalazili na računima osumnjičenih i njihovih firmi. Riječ je o 24 računa otvorena kod devet banaka i jednog investicionog fonda. U optužnici su postupajući tužioci predložili oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom u višemilionskom iznosu. Također, sudu je predloženo produženje pritvora Zijadu Blekiću, Edinu Dizdaru, Arminu Mulahusiću i Jasminu Jusufraniću. Za ostale osumnjičene zatraženo je produženje mjera zabrane.
OD ŠVERCERA DO MILIJARDERA
Ime Zijada Blekića, burzovnog mešetara, spominjalo se u posljednjih deceniju-dvije u kontekstu brojnih privatizacija i drugih kontroverznih slučajeva (slučaj “Bosnalijek”), a jedno vrijeme bio je na čelu Nogometnog kluba Sarajevo. Mediji su prije nekoliko godina pisali o spektakularnoj svadbi koju je organizirao u Turskoj povodom vjenčanja kojem je prisustvovala poslovna i politička elita iz Bosne i Hercegovine koja je putovala unajmljenim avionom.
Biografijom Zijada Blekića nakon njegovog hapšenja nisu se bavili baš svi sarajevski mediji, što je znakovito. Dobar dio medija je informaciju o njegovom hapšenju tretirao kao vijest za „crnu hroniku“. Većina građana zna o kome se radi iako ih malo vjeruje u priču da je svoj biznis počeo na ulici kao preprodavač deviza i certifikata da bi danas slovio kao jedan od najbogatijih ljudi u BiH i da je njegov biznis „težak“ nekoliko milijardi KM. Ipak, mnoge Sarajlije bi se kladile da su prvih poratnih godina Blekića viđale kod Vječne vatre gdje preprodaje devize i otkupljuje certifikate od građana za bagatelu. Samo nekoliko godina poslije istu osobu su mogli vidjeti skoro na istom mjestu, u blizini Vječne vatre, gdje u istoimenom kafiću pije kafu dok mu je skupocjeni džip, marke „Hummer“ parkiran na ulici, što je znak uličnog prestiža sarajevskih krimosa.
Oni mediji koji su nakon hapšenja Blekića u svojim tekstovima bacili akcenat na “otvoreni investicijski fond s javnom ponudom” “Eurohaus Balanced”, koji je u Sarajevu osnovan prije 10 godina, na dobrom su tragu. Jer kada se pogledaju imena osnivača ovog društva i njihovo učešće u osnovnom kapitalu, prepoznat će se brojna poznata imena, ali se može barem naslutiti kako je vođena privatizacija pojedinih firmi.
Pisanje „Slobodne Bosne“ da najveći pojedinačni udio, 20 posto, u osnovnom kapitalu “Eurohaus Balanceda” imao “Avaz“, vlasnik ove medijske kuće Fahrudin Radončić je demantirao ustvrdivši da je Avaz“ d.o.o. još prije deset godina istupio iz „Eurohaus Investa“ i ustupio svoj osnivački udio nekom drugom licu.
Odmah do njega na spisku je Zijad Blekić s udjelom od 15 posto. Toliko ima i Bojiša Šotra, državljanin Crne Gore, najpoznatiji broker u toj zemlji, za kojeg se godinama vežu brojne afere (kao za Blekića u BiH). FOTO: Zukorlić, Kurtćehajić (Bosnjaci.net)
Zanimljivo ime na spisku osnivača je profesor Suad Kurtćehajić, kvaziakademik fantomske Bošnjačke akademije (BANU) Muamera Zukorlića i jedan od najbogatijih članova akademske zajednice u Bosni i Hercegovini. Njegov udio je 10 posto. Kurtćehajić se oglasio na društvenim mrežama ističući da kompanija u kojoj bio suvlasnik se ne može dovesti u vezu sa bilo kakvim nezakonitostima niti sa aktuelnom istragom. Još je zanimljivije da je predsjednik Nadzornog odbora ovog investicionog fonda Adnan Terzić, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik koncerna “Agram” za BiH. Terzić je danas direktor “Autocesta Federacije BiH”, a u međuvremenu je bio direktor opustošenog GP “Put”. Najvjerojatnije da se radi o travničkoj vezi Terzića sa optuženim Hasanom Ćelamom.
SANDŽAČKO-ROĐAČKI NEPOTIZAM
Kako navode portali prvoosumnjičena osoba u aferi „Profit“ je Smiljka Jusufranić, supruga preminulog Ibrahima Jusufranića Bime, nekadašnjeg direktora GRAS-a, protiv kojeg je vođeno više istraga zbog privrednog kriminala. On je svoju moć postigao preko rahmetli Omera Behmena, zatvorskog druga rahmetli Alije Izetbegovića, koji je slovio kao vođa ekstremnog desnog krila SDA. Da je doživio sahranu Jusfranića, na kojoj nije bilo prisutnih hodža, Behmena bi strefio fras. Slučaj Jusufranića zorno ilustrira paradoks ideologa SDA koji su bili ideološki i vjerski čistunci, dok su tolerirali korupciju i kriminal.
Navodno je Alija Izetbegović prozivao Behmena zbog Jusfranića koji sprovodi „sandžačko-rođački“ nepotizam na uštrb domicijelnih građana. „Gdje će se naša djeca zapošljavati, Omere?!“ podviknuo je Izetbegović na Behmena na jednoj sjednici Predsjedništva SDA.
Pored Smiljke Jusufranić, Zijada Blekića optužnica je podignuta protiv: Edina Dizdara, Armina Mulahusića, Davera Halilbegovića, Hasana Ćelama, Muharema Bajrića, Ramiza Bibića, Nasera Dace, Jasmina Jusufranića, Branislava Petrovića, Mirsada Imamovića, Edina Muftića, Alena Murguza, Elme Mulahusić, Edine Halilbegović, Azre Blekić Aydogan, Hamdije Zvrko i Huseina Zvrke.
Ako bi se izdvojila dva prezimena iz ove afere, a to su Jusfranić i Bibić, ona se mogu povezati sa sandžačko-rodžačkim klanom kojeg su u Sarajevu utemeljili Ibrahim Bimo Jusfranić i Daut Bibić, opskurni komunistički sudija. Navodno je Bibić još u vrijeme komunizma pozapošljavao svoje „zemljake“ iz Snadžaka u državne institucije, dok je Jusufranić to isto činio kao direktor GRASS-a. Bimo je bio prijatelj sa Omerom Behmenom, čovjekom koji je dugo godina „vedrio i oblačio“ kadrovskom politikom u SDA-u. Još su živi svjedoci prepirki Alije Izetbegovića i Behmena zbog njegove takve kadrovske politike. „Pa taj Bimo zapošljava samo svoje Sandžaklije po Sarajevu, gdje će se djeca Sarajlija zapošljavati?!“, kritizirao ga je Izetbegović.
U nedavnoj aferi „stranačkog zapošljavanja“ zbog koje se sudi Amiru Zukiću, spominjano je ime Jasmina Bibića, na primjer.
Pristajanjem advokata Kadrije Kolića da brani Zijada Blekića moglo bi s reći kako se mozaik o jednom sandžačko-rođačkom klanu koji „drma“ Sarajevom upotpunio. Jer on ima imidž nasljednika sarajevskog „đavoljeg advokata“ Fahrije Karkina koji je branio sarajevske „žestoke momke“ koji su imali mafijaško-kriminalni imidž. Potom, on je advokat sandžačkih generala optuženih za ratni zločin od Sefera Halilovića do Ramiza Drekovića. Kolić kao advokat ima pravo braniti koga hoće, ali njegov je problem što se njegovo ime sve češće spominje u aferama sličnog kodnog naziva „profit“, gdje nije u ulozi advokata već aktera.
(TBT, Istraživački tim)