Džawadi-Hesar je član reformski orijentirane “Stranke nacionalnog povjerenja” (Etemade Meli). Ova stranka je tokom drugog mandata predsjednika Ahmadinedžada bila zabranjena. Bivši čelnik stranke, klerik Mehdi Karrubi, kandidirao se 2009. godine za predsjedničke izbore. Nakon kontroverznog izbornog rezultata, koji Karrubi nije prihvatio, uslijedile su masovne demonstracije u cijeloj zemlji i pojava oporbenog pokreta, takozvanog Zelenog pokreta, koji su brutalno suzbile sigurnosne snage Ahmadinedžadove vlade. Od 2010. godine u međuvremenu 83-godišnji Karrubi je u kućnom pritvoru.
Ako njegova kandidatura ne bude odobrena, on i njegove pristalice će bojkotirati izbore, rekao je novinarima prošle sedmice. Kasnije bi mogao tvrditi da je niska izlaznost, koju mnogi promatrači očekuju, posljedica odbijanja njegove prijave. U 2017. godini odaziv birača bio je 73 posto.
Birači po svoj prilici neće imati pravi izbor jer bi Vijeće čuvara moglo diskvalificirati i izuzeti mnoge kandidate koji imaju šanse, kaže Džawadi-Hesar. “Na primjer, prilično sam siguran da će omiljeni reformist Mustafa Tadžsade biti odbijen.” Tadžsade je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova u vladi Mohammada Khatamija početkom 2000-ih.
Prema procjeni Džawadi-Hesara, slab odziv na izbore bi mogao biti i zbog činjenice da opet niti jedna žena vjerojatno neće dobiti odobrenje za kandidaturu. “Vijeće čuvara ne može diskriminirati polovicu društva, naime žene, i onda očekivati da će one uvijek iznova glasati na izborima”, kaže on.
Drugi pokušaj Ebrahim Raisi
Vijeće čuvara, koje se sastoji od dvanaest pravnika, uključujući šest stručnjaka za islamsko pravo, odlučuje o prikladnosti kandidata za izbor. Svaki podnositelj kandidature mora se smatrati uvaženom osobom u politici ili religiji i mora pokazati svoju odanost Islamskoj Republici. Mahmud Ahmadinedžad, koji je u drugom mandatu brutalno suzbio oporbu i izolirao zemlju stalnim provokacijama protiv Zapada, izgledao je neprikladan za Vijeće čuvara 2017. godine.
Konzervativni krugovi unaprijed su se dogovorili oko novog kandidata: klerika Ebrahima Raisija. On je nekoć bio dio takozvanog “Odbora za smrt”, koji je bio odgovoran za pogubljenje tisuća političkih zatvorenika 1980-ih.
2017. godine izgubio je na izborima od sadašnjeg predsjednika Rouhanija, ali ga je vjerski vođa ajatolah Khamenei 2019. imenovao za vrhovnog suca. Sad se ponovo kandidra. Zbog blizine Khameneiju on slovi kao kandidat tvrdolinijaša.
Među njih spada nekoliko pripadnika Revolucionarne garde koji su izrazili svoju spremnost za kandidaturu. Među njima su bivši ministar obrane Hossein Dehkan i general Saeed Mohammad, koji trenutno savjetuje šefa Revolucionarne garde Hossein Salamija.
Budući da polaze od toga da njihov favorit Tadžsade neće dobiti dozvolu, moguće je da će reformisti i umjerene snage podržati sadašnjeg potpredsjednika Eschaka Džahangirija ili bivšeg predsjednika parlamenta Ali Laridžanija, kojeg se smatra umjerenim konzervativcem.
Rasprostranjeno razočarenje
“Bez obzira na to koga podržavaju, mislim da je malo vjerojatno da će reformisti moći mobilizirati svoje glasače”, kaže 36-godišnja ženska aktivistica Mahdieh Golroo. Nekoliko je puta uhićivana i osuđivana na zatvorsku kaznu zbog zalaganja za ženska prava i demokraciju. Golroo je emigrirala u Švedsku u ljeto 2019.
“Ljudi u Iranu razočarani su i više ne vjeruju u izbore”, kaže ona. I to ne samo zato što Vijeće čuvara unaprijed izbacuje neomiljene kandidate, već i zbog toga što “kandidati koji obećavaju reforme ne mogu stvarno ništa promijeniti ako pobijede na izborima protiv volje vjerskog vođe i Vijeća čuvara.”
Za aktivistice, politički sistem u Iranu nije sposoban za reformu. Rezultat: “Aktivisti civilnog društva koji su u prošlosti više puta mobilizirali glasače za reformski tabor sada su odustali”, kaže ona.
(TBT, DW)