Nagrada “Sheikh Zayed Book Award” se ne može nazvati prestižnom, ali pozamašna je novčana dotacija te nagrade od 225.000 eura. Pokrovitelj je Mohamed bin Zajed, prijestolonasljednik emirata Abu Dabija i faktički vladar Ujedinjenih Emirata, dok je nagrada nazvana po njegovom ocu. Priznanje je trebalo biti uručeno tijekom sajma knjiga u Abu Dabiju (23. do 29. maja).
Jedan od najvećih filozofa današnjice Jürgen Habermas (91) najprije je prihvatio nagradu, ali se potom predomislio, možda zbog kritika iz medija.
U jednom komentaru na portalu Spiegela u nedjelju ujutro je čak postavljeno pitanje: može li se i velikana poput Habermasa kupiti kao trofej? „U Emiratima nema ni traga od onoga što je Habermasu sveto i o čemu govori njegovo životno djelo: niti liberalne i kritičke javnosti, niti natjecanja političkih ideja sa strankama i slobodnim izborima, pogotovo nema opće jednakosti koju osigurava pravna država.”
No već u nedjelju popodne Habermas se obratio javnosti pismom preko svoje izdavačke kuće Suhrkamp, gdje navodi da je pogriješio i da će ipak odbiti nagradu. Habermas piše da mu isprva nije bila jasna tijesna veza institucije koja dodjeljuje nagradu i političkog sistema u Emiratima.
Drugo pitanje je kakva je bila uloga Jürgena Boosa, direktora Frankfurtskog sajma knjiga? Po Habermasovim riječima upravo je Boos „razbio sumnje” i uvjerio ga da primi nagradu. No Boos, čovjek koji vodi najveći sajam knjiga na svijetu, istovremeno je u „znanstvenom odboru” za dodjelu nagrade „Šeik Zajed”.
Na upit DW-a Boos kaže da ne može otkrivati detalje iz privatnih razgovora s Habermasom, ali da se zalagao da upravo njemački filozof dobije tu nagradu za životno djelo. „Dodjela nagrade njemu bila bi povod da se njegovo značajno djelo i njegovi stavovi učine još poznatijim u arapskom kulturnom prostoru i tako potaknu suočavanje arapskog društva s njegovim djelom”, navodi Boos.
Kako nastavlja direktor Frankfurtskog sajma „demokratske vrijednosti bolje možemo zastupati ako smo prisutni, nego ako povećavamo odstojanje“.
Jürgen Habermas nije želio odgovoriti na pitanja DW-a.
Angažirani mislilac
Habermas je rođen 1929. u Düsseldorfu i svakako je jedan od najutjecajnijih živućih filozofa. U medijima ga često nazivaju „frankfurtskom usijanom glavom“, jer pripada utjecajnog filozofskoj školi iz grada na Majni. On je jedan od rijetkih velikana takve biografije koji i dalje redovito govore i pišu o aktualnim političkim temama.
Njegova habilitacija „Strukturna promjena javnosti” (1961) važi kao remekdjelo u kojem uspostavlja pojam „javnosti” kao „povijesne kategorije”. Prema Habermasu, o „javnom mnijenju” se moglo govoriti tek u kasnom 17. stoljeću u Engleskoj i 18. stoljeću u Francuskoj.
Oko 1968. je bio važan sudionik „Frankfurtske škole”, kako se nazivala skupina intelektualaca koji su raspravljali o tome kako se prosvijećeni čovjek, koji se zahvaljujući vlastitom razumu oslobodio sila prirode i praznovjerja, mogao srozati do barbarstva nacionalsocijalizma.
Kao i književnici Günter Grass Siegfried Lenz i Habermas je rastao u sjeni nacional-socijalizma. To iskustvo ostavilo je traga u njegovom djelu gdje se pita kako je zemlja koja je iznjedrila Lessinga, Schillera i Goethea poklonila povjerenje vulgarnom despotu i čak ga izabrala za rajhskancelara 1933? I kako spriječiti da jezik ponovo postane oružje koje će zavesti ljude?
Tokom studentskih prosvjeda Habermas je na Sveučilištu u Frankfurtu držao katedru za filozofiju i sociologiju. Mnogi šezdesetosmaši u tom profesoru vide svog mentora. Ipak, Habermas se distancirao od pokreta kad je postao radikalan i počeo je javno ga kritizirati.
Zagovornik europskog jedinstva
U svom kapitalnom djelu „Teorija komunikativnog djelovanja” (1981.), Habermas je razvio neku vrstu uputstva za moderno društvo. Po njemu, temelj društva je u jeziku koji, kao sredstvo sporazumijevanja, osposobljava za djelovanje. Pita se: kako u demokraciji osigurati prisilu boljeg argumenta?
Ovaj filozof je kasnije uvodio pojmove koji su postali temelj njemačke politike i suživota, recimo onaj o „konsezualnom“ društvu gdje građani nisu primatelji naređenja nego sami interveniraju, jasno iznose svoj stav i traže kompromis.
Posljednjih godina se javlja za riječ kao odlučni branitelj europskog jedinstva. Zbog toga je 2018. godine dobio „Njemačko-francusku medijsku nagradu“.
U Abu Dabiju je trebao dobiti nagradu za životno djelo. Mnoge njegove knjige prevedene su na arapski jezik. „Na dugi rok vjerujem u prosvjetiteljsku moć kritičke riječi koja prodire u političku javnost. Za to su dovoljne i moje knjige koju su prevedene na arapski, zbog čega sam zahvalan“, napisao je Habermas u pismu.
Na portalu Spiegela potom je objavljen drugi komentar u kojem se hvali to što se Habermas predomislio nakon prethodnog pisanja Spiegela. „Habermas se pokazao otvorenim za nove informacije i argumente, a to je nešto što mnogim ljudima teško pada. Kod jednog 91-godišnjaka s monumentalnim životnim djelom takva nesmanjena pokretljivost duha djeluje senzacionalno.”
(TBT, DW)