Priča o Grace Reinhard Sachs, čiji se život pretvara u skup nenadoknadivih gubitaka i neuspješan pokušaj da makar na hrpi sabere njegove krhotine, ne dijeli mnogo sličnosti s napetim psihološkim poigravanjem i sudskim trilerom koji su pred kamerama iznijeli Nicole Kidman i Hugh Grant. Protagonistkinja romana je, za razliku od one u interpretaciji Nicole Kidman, nadmena i nepristupačna, sklona svisoka promatrati svoje pacijentice koje su “trebale znati bolje” i upravo ju je takvu, sveznajuću, Korelitz poželjela potpuno raslojiti, razgraditi na najsitnije komade i posmatrati ono što je ostalo. “Izgubljena je, a da ni sama nije svjesna te činjenice.
No što će učiniti jednom kad magična koprena padne s njenih očiju? To me zanima”, govori za jednog izrazito hladnog poslijepodneva dok snijeg ponovno zatrpava dvorište njezine kuće u okolici države New York. Svjesna je da se knjiga i njome inspirirana serija umnogome razlikuju, no tvrdi kako se ne ubraja u one posesivne autore i autorice koji ne dopuštaju da se u njihovim djelima išta promijeni. “Uostalom, niko me nije prisilio da prodam prava. Mogla sam odbiti Davida i nastaviti živjeti napola anonimnim životom. Nisam to učinila pa ne želim mnogo prigovarati. Ako nekoga zanima moja verzija priče, knjiga je još 24 25 tu. Nisam promijenila ni slova. Osim naslova”, zaključuje.
„Teorije zavjere kojima često pribjegavaju ljudi koji se protive vakcinaciji dio su naše američke kulture. Naravno, vođe tih pokreta često su prije svega privučeni snagom novca, no mnogo se toga krije i u nevjerojatnoj moći koju im to donosi. Kao i liječnici koji, poput Jonathana, imaju psihopatske osobine, i oni se hrane time što drugi u njima vide božanstva. Hrane se time što su potrebni, tom moći da, u svojim očima, odluče ko će živjeti, a ko umrijeti. Frustrirajuće je gledati sve to ludilo. Kurt Anderson napisao je knjigu ‘Fantasy land’, u kojoj je američka historija prikazana kao duga staza čarolije – ulice su popločene zlatom, iz zemlje izviru fontane mladosti… Bavi se svim elementima koji su pridonijeli mitologizaciji Amerike i pokretima kakav je danas Q’Anon. S jedne mi je strane, kao autorici fikcije, fascinantno promatrati kolika je snaga tih priča. S druge strane, ako ne želiš vakcinisati dijete pa odeš u Disneyland i svojom glupošću pobiješ stotine drugih… Velika sam pobornica znanosti, ali mislim da čak ni to nije nužno da bih shvatila dobrobiti vakcinisanja. Dovoljno je pročitati udžbenik iz povijesti ili roman smješten u 18. ili 19. stoljeće. Pa tamo svako drugo dijete umre! Želite li vi pokapati svoju djecu? Ja sigurno ne! I onda se pitamo: ‘Hm, što je sad drugačije?’. Pa zamislite, sad imamo vakcine! Neshvatljivi su mi ljudi koji se protivljenjem tom civilizacijskom dosegu ‘bore’ protiv autizma ili slično“, pojasnila je u Korelitz u svom intervjuu datom Expressu.
(TBT)