Piše: Bernard Haykel, thebosniatimes.ba
Predsjednik SAD Joe Biden odbio je da uvede sankcije direktno krunskom princu Saudijske Arabije Mohamedu bin Salmanu, iako je CIA nedavno objavila procjenu da je on „odobrio operaciju zarobiti ili ubiti“ saudijskog novinara Jamala Kashoggia u Istanbulu 2018. Biden je svojom odlukom da ne kazni de facto vladaoca kraljevine mnoge razočarao.
Ali je ispravno stavio na prvo mjesto jednu od najvažnijih spoljnih veza Amerike.
Američki državni sekretar Antony Blinken sumirao je dobro stav administracije rekavši da su, iako SAD žele da „rekalibriraju“ veze sa Saudijcima, bilateralni odnosi „veći od bilo koje osobe“. Blinkenova izjava, koja se podjednako može odnositi na ubijenog Kashoggija i na princa, podvlači jednu važnu činjenicu. Biden, kao i svi predsjednici Amerike počev od Dwight Ajzenhauera, shvata da je Saudijska Arabija vitalna za održavanje američkih strateških interesa na Bliskom istoku, ali i u ostatku svijeta, pa je odabrao da ne reskira rušenje odnosa stvarajući antagonizam prema narednom monarhu.
Mnoge su demokrate uznemirene jazom između Bidenove retorike o Saudijskoj Arabiji u vrijeme predizborne kampanje tokom koje je objavio da bi ih „učinio parijom, što i jesu“ i realnosti kompromisa kojima Amerika upravlja svojim spoljnopolitičkim interesima. Kritičari Bidena želeli su da princ bude kažnjen, ako ne i uklonjen iz saudijske nasljedne linije, a odluku da on ne bude kažnjen vide kao izdaju spoljne politike zasnovane na vrijednostima kakvu je predsjednik obećao da će voditi.
Međutim, razlog za Bidenov stav je u širem pogledu – nije to samo zbog prodaje američkog oružja kraljevini, što je bio motiv u vrijeme predsjednika Donalda Trumpa, koji je imao sirov transakcionalni pristup – izgrađenom na puno zajedničkih strateških interesa koji ne zavise od toga ko je na vlasti u Rijadu ili Vashingtonu.
Na primjer, dvije zemlje imaju zajednički interes u stabilnosti globalnih energetskih i finansijskih tržišta, kao i u suprematiji američkog dolara kao valute svjetskih rezervi. Svom saudijskom naftom trguje se u dolarima, a taj aranžman ni jedna ni druga strana nemaju interes da promjene.
Amerika i Saudijska Arabija se takođe slažu u vezi sa potrebom da se Bliski istok stabilizira, da se treba boriti protiv globalnih džihadističkih grupa, da se zauzda Iran, zaustavi rat u Jemenu i ta zemlja obnovi – i da arapske države normaliziraju odnose sa Izraelom. Čak i kontroliranje pandemije kovida-19 iziskuje pomoć Saudijske Arabije, jer su godišnja hodočašća u Meku, odnosno hadžiluk koji će se po svoj prilici održati i ove godine, majka globalnih super-infekcija, što je historija pokazala.
Iz svih tih razloga bilateralni odnosi moraju ostati čvrsti, a kraljevstvo stabilno. Kažnjavanje princa bi dovelo do nezabilježenog američkog mješanja u nasljednu liniju porodice El Saud i njime bi se rizikovalo rušenje države.
Trump je sa Saudijcima poslovao na krajnje ličan način, uglavnom preko svog zeta Jareda Kushnera koji je održavao bliske, neposredne odnose sa princem. Takav pristup je ohrabrio rizično ponašanje obje strane, što je bila odluka princa iz 2017. da krene u bojkot Qatara ili Trumpova voljnost da u ljeto i jesen 2019. dozvoli Iranu da nekažnjeno bombardira saudijske tankere i instalacije.
Što je još važnije, Trumpova taktika je potkopala institucionalne veze koje su dugo bile u središtu američko-saudijskih odnosa, poput onih između dva ministarstva spoljnih poslova, obavještajnih službi, između dvije vojske, ministarstava finansija i energetike i centralnih banaka. Bidenova „rekalibracija“ prije svega znači ponovnu uspostavu tih institucionalnih veza uz smanjivanje naglaska na personalne razmjene na visokom nivou.
Biden je već imao obuzdavajući efekat na saudijsko rukovodstvo koje je nagovestilo promjenu politike na više frontova. Tako postupajući, ono je prećutno priznalo poraz svojih strategija prema Jemenu i Qataru, kao i u vezi sa pretjeranom represijom nad onima u toj državi koji drugačije misle.
Na primjer, Saudijci su pokušali – do sada bez uspjeha – rešiti sukob sa hutskim pobunjenicima u Jemenu koje podržava Iran i prestali su bojkotirati Katar. Kod kuće su vlasti oslobodile nekoliko političkih disidenata i reformista, a najzapaženije je puštanje na slobodu hrabre aktivistkinje Luyain el Hatul.
Sjedinjene Države mogu iskoristiti ovaj pozitivan razvoj tako što bi diskretno podržale više promjena – kao što bi bilo okončanje rata u Jemenu, s obzirom na uticaj kraljevine na različite učesnike u sukobu. Druge saudijske aktivnosti mogli bi biti neposredni razgovori s Iranom i puštanje više političkih zatvorenika na slobodu.
Na svoj bučan i bombastičan način Trump je često javno ponižavao saudijsko rukovodstvo, što nije bilo od koristi ni Americi ni kraljevstvu. Bidenov mekši pristup, zasnovan na zajedničkim interesima, pokazat će se kao zdraviji i istrajniji, i mogao bi da pomogne skorašnjem novom monarhu da stane na noge.
(TBT, Project Syndicate)