Kada se čitaju analize hrvatskih analitičara, Hrvatska, kao članica EU, ovih je naših zimskih nemirnih, vlažnih i hladnih dana prepuna sivila i s rijetkim pojavama sunčanih vedrina i svjetlosti, poput Bosne i Hercegovine koja još samo može sanjati dan kad će postati članica EU. Zajednička su politička i javna djelovanja u takvim okolnostima poprimila pomalo i paranoične oblike u kojima dominiraju politička slaganja ili neslaganja isključivo temeljena na njihovim pozicijskim, interesnim, stranačko/partijskim, mogućim misaonim i političkim osjećajima i intelektualnim dometima.
Drugačije, inače, nije moguće tumačiti učestalu javnu prezentaciju misli i osjećaja o apsolutno svemu u kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni, od potpuno prosječnih osoba koje su slučajno ili su bile slučajno na političkim pozicijama u obje države.
Zapravo je nevjerojatna upornost brojnih medijskih pregalaca i njihovih mudrih uredništva u dovođenju političke prosječnosti pred javnost, bez imalo odgovornosti prema traumatičnim razdobljima koja su primarno pritisnula bosansku populaciju s najmanje društvene, financijske, radne i ostale sigurnosti. Najčešće izgovaranje besmislica izravno u eter i pokazivanje osobne i političke prosječnosti ponajmanje smeta i jednima i drugima, dok ih je za doživljavanje njihovih važnosti od potresenog izvan političkog miljea ponajmanje briga. Usprkos svemu tome, upravo su takvi i najčešći izbor novinarske ekipe slične profilacije, iako se mora priznati vidan napredak u izgovaranju političkih fraza, obećanja i budućih namjera u odnosu na njihove slučajne političke početke.
Bez efekata
Slično je i s pozivnim stručnim tumačima apsolutno svega u bosanskom društvenom i političkom prostoru, nerijetko korištenim i za objašnjenja vrlo uske stručnosti za koju je potrebna posebna obrazovna razina. Obrazovanost postaje nebitnost u programiranim javnim okolnostima friziranja dojmova, kao i limitiranost njihove misaone i identitetske razine. Njihovu beskorisnost velikodušno i bez imalo dilema javno i argumentirano potvrđuje čak i nacionalni lideri. Opći je dojam zbog svega toga u običnom narodu zato blizak vjerovanju u nametanje političke prosječnosti u svim okolnostima (pa naravno i trenutnim kriznim), u plansko usmjeravanje misli i događaja prema pozicijskom interesu, u veliku inertnost sistema, u političko prevladavanje u svemu i, naravno, u zaobilaženje ključnih tema prevažnih za sadašnjost i budućnost ukupne bosanske populacije.
Kako je političko pozicijsko suglasje javnog tumačenja izravno i na djelu, a nesuglasje najčešće s anacionalnim odmakom od ključnih tema za razvoj i uređenost bosanskog društva i prostora, ponajmanji je problem strateška nacionalna pitanja potisnuti iz javnosti u interesu izravnog i pozadinskog vladanja Bosnom i Herecgovinom. Najviše su u tom potiskivanju zakazali medijski i ostali javni djelatnici i pogotovo intelektualci koje je relativno lahko i jednostavno upregnuti u političke stranačko/partijske i osobne interese samo i malom ponudom njihove osobne javne prezentacije.
Takvi bi igrokazi političke prosječnosti pred novinarima, planski izbori anacionalnih tumača bosanskih loših namjera i scenaristički postavljeni dramoleti pokazivanja bosanske nacionalne zadrtosti, trebali biti opozicijskim igračima poput udarca s bijele tačke na prazan gol. Kad ne bi bili selektirani po istom ili sličnom pozicijskom obrascu i kad ne bi svoju važnost postavljali iznad krizne bosanske stvarnosti.
Zatvoreni i začarani politički krug, rekli bi iskusniji, iz kojeg korisnost različite vrste već dugih gotovo trideset godina izvlači politički i njima pridruženi financijski i tajkunski milje, dok je od svega ponajmanja korisnost za obični izvanpolitički, primireni i raseljeni bosanski narod.
Politička paradigma
Velika isplativost “koalicionog” trgovinskog partnerstva (SDA-HDZ- SNSD) pokazala se dobitnom kombinacijom recentnog vladanja Bosnom po načelu friziranog javnog suglasja i s automatiziranom evropskom javnom retorikom, koja se može ponavljati uz blagonaklonost uslužnog javnog servisa u svim prilikama, stalno i prema potrebi. Ponavljanja su pritom ustaljeni ritual koji ni krizna vremena ni moguće posljedice za bosansku populaciju ne mogu mijenjati.
Ništa postojeći virusni i potresni krizni udari nisu uticali na promjenu političke paradigme niti su u tako postavljenim obrascima vladanja Bosnom mogli promijeniti ustaljenu, nasljednu, trgovinsku i “koalicionu” (SDA – HDZ – SNSD) političku svijest pa danas Bosna, promatrana s tla, izgleda kao brod na pučini bez kompasa, a s njihovih političkih visina iznad oblaka kao brod na kojem su uređeni protokolarni saloni uvijek puni smijeha i muzike. Trgovinsko “koaliciono” partnerstvo očito danas u Bosni nema cijene niti bilo kakve moguće dopuštene alternative, a nasuprotna je politička nemoć samo dodatno pospješuje.
Političko je javno prešućivanje i izbjegavanje bosanskih pozicija na evropskom dnu po brojnim ekonomskim i financijskim pokazateljima, ustrojenog demokratskog atavizma, prostorne praznine, nestanka učenika osnovnih i srednjih škola, općenito demografske destrukcije i sličnih negativnosti, zato, razumljivo, u zanosu vladanja, dijeljenja parlamentaren uvaženosti i mogućnostima javne promocije političke i obrazovne prosječnosti. Demografski je nestanak bosanske populacije u takvim političkim okolnostima problem koji samo opterećuje trgovinske odnose i poželjnost s kojom se i partneri i opoziconi dušebrižnici očito mogu nositi, a u općem ga je suglasju i jednostavno moguće potisnuti.
Primjera za to imamo poprilično u ovim kriznim vremenima kad su stradavanja podignuta objektivno i s puno razumljivih razloga na razinu najvećeg nacionalnog razumijevanja, potrebne brige i zabrinutosti.
Intervjui, gostovanja, objašnjavanja, pozicijska obraćanja, stručna tumačenja ništa korisnih i ostalih postala su učestala jer su bili potrebni PR pomaci prema političkim štićenicima i njihovim upitnim liderskim kriznim djelovanjima.
Sa ovako kompiliranom analizom hrvatskih analitičara mirne duše možemo adaptirati na bosanske (neprilike). Ovo bi bila osnova za tkanje ćilima, dok bismo mogli samo dodati poneku „šaru“ iz bosanskih motiva.
Ako je takvo stanje u Hrvatskoj, koja jeste čalnica EU, zašto onda da se onda Bosanci trude i ustrajavaju na putu tzv. euroatlanskih integracija?!
Bajka o evropskoj perspektivi
Srbija i susjedne zemlje glume da se žele pridružiti EU-u, a EU glumi da ih želi primiti. Ali taj odnos je neiskren, piše njemački MDR. „Evropska perspektiva“ djeluje više kao bajka koja traje skoro dvadeset godina.
„'EU-perspektiva’ je omiljena fraza zapadnih političara kada posjećuju zapadni Balkan. Ali to lokalnom stanovništvu više ne zvuči kao ohrabrenje, već kao cinizam – ne samo zato što se države zapadnog Balkana de facto, i politički i društveno, sve više udaljavaju od EU-a, već i zato što u Europskoj uniji, suočenoj s vlastitim problemima i umornoj od proširenja, očito ne postoji stvarna volja da se zaista pozabavi zapadnim Balkanom”, piše iz Beograda za njemačku javnu radio-televiziju MDR Andrej Ivanji.
„Za Srbiju i zemlje regije ‘EU-perspektiva’ zapravo znači: mi se pretvaramo da i dalje želimo pridružiti se EU-u, a vi se pretvarate da nas i dalje želite”, ocjenjuje se u tekstu.
I ostale kandidate za prijem u EU na zapadnom Balkanu „muče akutni antidemokratski simptomi koji se postupno razvijaju u kroničnu bolest”, piše MDR. Pored „sveprisutne korupcije”, svaka zemlja se bori i sa svojim specifičnim problemima”, navodi se u analizi njemačkog MDR-a i na kraju zaključuje: „Ako se uz ove strukturne probleme doda i slab ekonomski i socijalni sistem, nespojiv sa standardima Unije, ‘EU-perspektiva’ izgleda više kao bajka koja traje skoro dvadeset godina.”
Pojavom Narodnog evrospkog svaze (NES) u Bosanskoj Krajini, te upornim nametanjem paltrofrme Senada Šepića pod radnim naslovom „Evropa sada“ doovljno govori da nada i vjera Bosanaca u Evropu nije ugasla. Neko će sigurno Nerminu Ogreševiću uputiti kritiku kako nije dovoljno samo imati evropski naziv, ali bez obzira na to ovo je konkretan i hrabar korak Krajišnika prema Evropi. Kao što treba pozdraviti i agilnog Senada Šepića koji okuplja opozicionare oko projketa “Evropa sada“.
Navodno je razgovarao sa Branislavom Borenovićem (PDP), Predragom Kojovićem (NS) i Mirsadom Hadžikadićem (Platforma za progres) i drugima. Oni su jedini glasovi koji se ovih dana odazivaju vrlo glasnim istupima iz evropskih političara kada je ova tematika sa Balkana, a posebno iz Bosne, u pitanju. Kako god, važno je da je iskreno!
(TBT)