Prilično je iznenađujuće bilo čitati političku analizu na portalu Patria (NAP) koja vrlo oštro zadire u odnose opozicije, poglavito u odnose unutar Četvorke. Analitičar ovog portala je ponesen stavom Nermina Nikšića tokom i nakon sastanka sa Islamskom zajednicom i liderima SDA, SBB-a i NiP-a, ustvrdio da bi to mogao biti „putokaz proljetnog buđenja ove stranke“.
Autor podsjeća da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović organizirao nedavno sastanak na koji je pozvao Bakira Izetbegovića (lider SDA), Fahrudina Radončića (lider SBB), Elmedina Konakovića (lider NiP), te spomenutog Nikšića.
Mediji i svekolika javnost ovih dana na proste faktore razlažu ovaj pokušaj Kavazovića da svebošnjačkim jedinstvom spašava miljenika IZ Bakira Izetbegovića i njegovu stranku.
„Dok je s pravom na spomenutom sastanku lideru SDA govorio da je za SDA on četnik i nevjernik u kampanjama, zaboravio je na SDA-ovog đaka s kojim je sada u partnerskim odnosima“, upozorava spomenuti analitičar i „otkriva karte“ ustvrdivši da je Elmedin Dino Konaković koji je doktorirao u školi SDA, bio mnogo bolji učenik i od samog Bakira Izetbegovića i zato opasnost koja vreba s ovog dijela političkog fronta može biti pogubnija po SDP od one opasnosti iz SDA.
„Sve su prilike da je prvi koji je “skužio” Konakovića zapravo Fahrudin Radončić. Njegov SBB je na pričuvnom položaju Vladi Četvorke, ponešto će se dobiti od kantonalnog kolača, ali SBB više neće platiti cijenu tuđih grijeha“, zaključuje anlitičar portala Patria.
Slagali se ili ne sa ovom analizom ovakav kritički prustup prema opoziciji je veoma poželjan jer treba slijediti ciničnu prirodu politike: preživjeti da bi se vratilo i pobijedilo!
Pošto iza portala Patrija stoji Bakir Alispahić, logično je iščitavati njegove političke poglede kroz ovakve analize. Alispahić je danas blizak SDP-u, kao što je prije toga podržavao Željka Komšića i njegov DF.
Na Alispahića se može gledati dvojako kad je njegov politički utjecaj u pitanju; bio je visoki funkcioner SDA, a potom se otisnuo u vode biznisa, što će reći da je postao jedan od mnogobrojnih sarajevskih poratnih tajkuna. Zanimljivo je da je jedna od prvih odluka koju je Bakir Izetbegović donio kao predsjendik SDA bila smjena i odstranjivanje Alispahića iz SDA, gdje je obnašao funkciju člana komisije za pitanja sigurnosti. Na ovaj Izetbegovićev potez ako se pogleda danas na afere koje, manje više sve stranke u Sarajevu imaju, razumjet će se njegova ozbiljnost. Sve te afere imaju zajednički imenitelj – problem sa „paraobavještajnim podzemljem“. Afere koje po raznim osnovama trpi SDA zbog Osmana Mehmedagića Osmice, dirketora OSA-e, raksol u DF-u sa generlanim sekretarom stranke Zlatkom Miletićem, bivšim visokim policijkim funkcionerom, hipoteka koju NiP ima zbog Kemala Ademovićakao bivšeg šefa AID-a, kao i hipoteke koje Radončić godinama nosi sa sobom zbog bliskosti sa Seferom Halilovićem koji ima hipoteku saradnje sa KOS-om, zbog čega je došao u frontalni sukobom sa Fikretom Muslimovićem, bivšim oficirom KOS-a, zorno pokazuju šta je kardinalni problem stranačkih sukoba i trvorenja u Sarajevu. U ovom slučaju Alispahić ima problem sa Radončićem zbog sukoba Envera Mujezinovića koji drži Muslimovićevu stranu u „kosovskom“ obračunu sa Halilovićem, kao i sa Ademovićem koji ga je naslijedio na mjestu šefa AID-a kada je ovaj naprasito smijenjen.
Ozbiljniji bi ovdje sukob mogao biti po osnovu grupiranja sarajevskih biznismena/tajkuna za koje se tvrdi da, zapravo, oni vladaju ovim gradom i da su im stranke samo „ramovi“ u okviru kojih djeluju.
Glavni biznismeni poput Alisphića imaju i svoje medije i podržavaju, javno ili tajno, neke od stranaka. Zapravo i najbrutalniji medijski okršaji vođeni su između tih biznismena. Najutjecjaniji su Mujo Selimović i Safet Oručević, odnosno Fahrudin Radončić i Senad Šahinpašić Šaja. Iako se Šaja davno distancirao od politike njemu se vjerovatno može pripisati zasluga približavanja Radončića i Konakovića. U vrijeme kad je Radončić obnašao funkciju ministra sigurnosti, a kao član koalicije „Petak 13“ njegov medij „Avaz“ je negativno tretirao NiP. Tako je Ramiz Turulja, član NiP-a, prozvan da preko svojih firmi švercuje zaštitnim maskama. Turulja je privrednik manje kategorije, ali se smatra „Šajinim posinkom“. Oni koji su to znali čudili su se da Šaja dozvoljava takve napade na njega. Nakon što se Radončić distancirao od SDA i počeo javno podržavati opozicionu Četvorku došlo je do par susreta između njega i Konakovića. Pretpostaviti je da je tom pomirenju kumovao Šaja.
Sa Selimovićem je situacija mnogo složenija. Prvo, on ima velike probleme u svom poslu. A pošto slovi kao „prozapadni čovjek“ obično podržava ljevicu, odnosno stranke građanske provenijencije. Vjerovatno je tajno finansirao kampanju DF-a, na primjer. Dočim je preko Safeta Oručevića indirektno blizak i sa Bakirom Izetbegovićem. Zato on nema političkih problema, iako mu mediji, Oslobođenje i 0 Kanal, stagniraju i gube na značaju i političkom utjecaju.
Navodno Selimović ima problem sa sestrom Mujesirom koja mu, kako tvrde kuloari, „ne da ni blizu Pivare“.
Kako god, sarajevskim biznismenima „ne cvjetaju ruže“, hajmo reći zbog korone, i oni će pokuašavati spašavati svoja poslovna carstva preko budžeta i(li) kreditnih linija.
Zato će ovo biti najveća kušnja za Četvorku kako ne bi ispalo da je u Sarajevu poražena SDA, a iza nje ostaje obezglavljena hobotnica. Prostim riječnikom rečeno, da ne bude kako su „Vratničani pobijedili Bistričane“, ili obrnuto, i ništa više.
(TBT; Tim za analitiku)