Američki predsjednik Joe Biden proveo je prvih mjesec dana u Bijeloj kući upućujući rutinske pozive svjetskim liderima. Turskom predsjedniku Recepu Tayipu Erdoganu poziv nikada nije stigao.
Tiha telefonska linija postala je glavna vijest u Ankari, uprkos – ili možda zbog – godina tenzija između NATO saveznika, od prepucavanja oko Sirije do Ankarine kupovine ruskog raketnog sistema. Ali izjave desetak zvaničnika, poslanika i drugih stručnjaka jasno pokazuju da je namjera te tišine upravo demonstracija zaoštravanja američkog tona prema Turskoj.
„Odnos je vrlo izazovan i nismo u poziciji da se oslonimo na Tursku na isti način na koji smo se oslanjali“ rekla je kongresmenka Abigejl Spenberger, demokra iz Virginije koja je članica Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma.
“Foreign Policy” piše da je malo dobrih načina da se spriječi dodatno urušavanje odnosa i malo opcija koje Biden ima na raspolaganju, osim daljeg pritiskanja Erdogana zbog ljudskih prava.
Biden nije stranac Erdoganu. Кao američki potpredsjednik, pokušavao je da podigne odnos sa tada najniže tačke nakon pokušaja puča protiv Erdogana 2016. godine, za koji turski lider već dugo na neki način krivi Ameriku. Ali kako će se Biden kretati diplomatskim minskim poljem američko-turskih veza kao vrhovni komandant, bit će veliki test za njegovu sveobuhvatnu spoljnopolitičku agendu – pokazat će da može popraviti saradnju sa NATO saveznikom i ublaži sve autoritarnije sklonosti Erdogana ili će sve otići u nepovrat.
Turski agresivan pristup spoljnoj politici je potencijalna kriza za Bidenovu administraciju. Erdogan je zaglavljen u kandžama ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon turske kupovine sistema S-400 vrijednog 2,5 milijarde dolara, a u suprotnosti je sa američkom spoljnom politikom širom Mediterana, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Turska je i dalje pod američkim sankcijama zbog kupovine ruske odbrambene opreme, iako su bivši američki zvaničnici rekli da kazne nisu stvorene da naštete turskoj ekonomiji.
„Svima je jasno da ovo ne ide na dobro, ali lopta je sada na terenu Ankare“, rekao je za “Foreign polisy” Aron Stain, direktor istraživanja na Institutu za spoljnu politiku sa sedištem u Filadelphiji.
Zasada se čini da Bidenova administracija traži uravnotežen pristup – ali izgleda da ne želi dozvoliti da tursko problematično ponašanje prođe bez kontrole.
„Očigledno ne pokušavaju da unište odnos, nisu neprijateljski raspoloženi. Ali takođe nisu ni pokorni. Jasno poručuju da će, ukoliko dođe do saradnje, ona biti pod američkim uvjetima“, rekao je Nikolas Danfort iz Helenske fondacije za evropsku i spoljnu politiku.
Izazov za Bidenovu administraciju je da održi pritisak na Tursku, a da istovremeno sačuva decenijama staru vojnu alijansu. Neki bivši američki zvaničnici nisu oduševljeni ranim postavkama Bidenove strategije, jer i dalje na Tursku gledaju kao na ključni bedem na južnom krilu NATO-a i ne vide Erdoganovo koketiranje sa Rusijom kao nešto što će potrajati.
Bivši visoki američki zvaničnik koji je razgovarao sa “Foreign polisy” pod uvjetom anonimnosti nazvao je Tursku “prirodnim neprijateljem” Rusije i potencijalnim štitom protiv iranskog ekspanzionizma na Bliskom istoku.
Međutim, upitan ko bi u novoj administraciji mogao zastupati proturske stavove, bivši visoki zvaničnik nije mogao imenovati nijednog novog zvaničnika koji je do sada pokazao saosjećanje prema Ankari.
(TBT, Blic)