Izbor gradonačelnika Mostara iz reda HDZ-a uz popratni sukob probosanskih partija, a onda pred kraj i razjedinjenost u samom Bh. bloku, koji je povremeno iskakao iz šina, samo je potvrdio političku dominaciju Dragana Čovića od 2018. naspram njegovih političkih protivnika.
Ukoliko retrospektivno pogledamo tri godine unazad, od početka borbe za izborni plijen 2018. godine, matematika je jasna. Dok su se stranke okupljene oko ideje državotvornosti i koje se smatraju probosanskim strankama, međusobno cijepale i vodile interne ratove, plijen na političkom polju je kupio HDZ, odnosno Dragan Čović.
Državna vlast bez federalne
Prvobitni uslov SDA je bio da neće pristati na formiranje državne vlade bez imenovanja one na nivou FBiH. Potom su kriteriji postajali niži i do kraja se insistiralo samo na nastavku NATO puta. SDA je pristala na državnu vlast s HDZ-om i SNSD-om, a Vlada FBiH je ostala za neka bolja vremena, koja još uvijek čekamo.
SDA je od svog političkog kolača na državnom nivou dio dodijelila DF-u te SBB-u, koji će kasnije napustiti vlast na državnom nivou. Prije toga Čović je u federalni dom naroda imenovao svojih 13 kadrova (trenutno ih ima 11), što mu je bilo dovoljno za kontrolu tog dijela zakonodavne vlasti u FBiH, jednog od najvažnijih mehanizama za kontrolu političkih procesa.
HDZ na državnom nivou također ima potpunu kontrolu u Domu naroda, gdje od 5 hrvatskih pozicija ima 4, te uz SNSD, stranku s kojom u najvećem broju slučajeva usaglašava stavove, ima potpuni kontrolni paket.
Paralelno je Čović u javni prostor nametnuo priču o DF-u kao “bošnjačkoj” stranci koja je potpora SDA. Svjesno ili ne, DF i SDA su pristali da uzimaju pozicije koje isključivo pripadaju Bošnjacima, a priču o Izbornom zakonu još uvijek drže na stolu najavljujući svoje uslove.
Jedino polje za koje se može reći da je Čović izgubio je kontrola u Centralnoj izbornoj komisiji (CIK).
Unutarstranačke prilike
I dok je SDA imala ogroman unutarstranački pritisak, afere i trzavice koje su na razne načine crpile stranku, HDZ je u svom biračkom tijelu imao prilično mirnu situaciju. Eutanizirana opozicija naspram HDZ-a kao da i ne postoji i jedino gdje Čoviću ne ide po volji je Livanjski kanton, gdje je krajem 2020. izgubio vlast i gdje se nekoliko njegovih kadrova “odmetnulo”.
Uprkos velikim očekivanjima stranaka okupljenih oko SDA, Čović je ponovo dobio poziciju gradonačelnika u Mostaru. Dok su međusobno konfrontirani Bh. blok i Koalicija za Mostar tražili krivca za izdaju, Čović je čekao da se matematika složi. Na kraju je tijesno to i ostvario, dok probosanske partije prave analize i upiru prstom u krivca.
U međuvremenu ni vlast u Hercegovačko-neretvanskom kantonu još nikada nije formirana, a ona na nivou Fedracije je gotovo i zaboravljena. Čović je tako političkim igricama dobio što je želio, a razdor među Bh. blokom i SDA je postepeno koristio za ciljeve koje možda nije ni tražio.
Slijedi nametanje priče o Izbornom zakonu, gdje će veći pritisak biti na SDA, koja, ukoliko popusti Čovićevim zahtjevima, rizikuje najveći politički i patriotski razdor od rata do danas.
(TBT, Klix)
