„Stanje u Mostaru je kristalno jasno: SDA je imala mogućnost da glasanjem za Irmu Baraliju pokaže kako između HDZ-a, s jedne strane, i promjena, integracije i evropskog Mostara bira Mostar“, poručio je Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a BiH.
Kako kaže Nikšić, SDA, nakon što je dva puta izglasala HDZ-ovog gradonačelnika Mostara i omogućila ovoj stranci da 16 godina ima čelnog čovjeka grada, ima razloga da se pravda i dokazuje, a nije im prvi put da za svoje postupke opravdanje traže i okrivljuju druge.
To je najgori mogući scenarij i najtužniji epilog mostarskih izrora. Nikšić može biti tužan i razočaran i žaliti za propuštenom prilikom da Mostar istrgne iz ralja nacionalista koji ga već decenijama mrcvare i razdiru uzduž i poprijeko, ali drugi trebaju više biti i tužni i razočarani ovakvim epilogom. Prije svega to su lider DF-a Željko Komšić i bivši gradonačelnik i gorljivi zagovornik koalicije okupljene oko SDA Safet Oručević. Obojica su sebi dozvolila da budu zaloupotrijebljena od strane Bakira Izetbegovića kroz nekakvu koaliciju za Mostar sklepanu od tzv. probosanskih stranka, da bi ovaj danas sjeo sa Draganom Čovićem i „krčmio“ vlast onako kako to njih dvojica znaju i umiju već dugi niz godina.
Podsjetimo na tekst objavljen na ovom portalu još prije mjesec i po u kojem smo bez pogreške predvidjeli upravo scenarij u režiji SDA koji je jučer demonstriran na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća. TEŠKA JADA ZBOG MOSTARA GRADA: Čović ima 1001 razlog da promijeni partnere, a Nikšić isto toliko da prihvati ponudu i preuzme vlast u…
“Nakon što se kod Bošnjaka predstave tobožnjim herojskim činom namjere da izbace HDZ iz vlasti, drugi dio providnog plana SDA bi bio da Bh. bloku zaista ponude, u svom stilu, probosansku koaliciju. Hipotetički govoreći, ako bi se oni kojim slučajem upecali u njihov dobro poznati smrtonosni zagrljaj koji narod odmah na izborima kazni, tada bi SDA za sebe tražila i mjesto gradonačelnika i sve ostale bitne pozicije čime bi BH. blok odustao, tako da bi oni imali opravdanje u javnosti da su ponudili Bh. bloku ruku saradnje na koju nisu pristali te da oni ne žele čekati da Mostarci za čiji prosperitet isključivo brinu i dalje budu bez vlasti te da ipak moraju pozvati HDZ za pregovarački sto što i jeste konačni cilj, da dobro uhodani mešetari s obje strane Neretve koji ne poznaju ni vjeru ni naciju, nastave krčmljenje stotina miliona budžeta.
Nakon toga bi botovski odredi SDA, odani vjerski službenici i podobni mediji dobili instrukciju za nastavak onog predizbornog sataniziranja lidera Bh. bloka progalašavajući ih izdajnicima i igračima srpske i hrvatske dušmanske politike, itd.”, napisali smo tada. Nije li se šta drugačije izdešavalo?!
No, da se vratimo ulozi Oručevića i Komšića u dešavanjima oko kampanje i izbora u ovom gradu. Irma Baralija je bila kandidatkinja najbližih političkih vrijednosti koje je nekad davno proklamirao i gajio Oručević kao gradonačelnik Mostara. I pored toga što je javno govorio kako ga je SDA tri puta izdala i ostavljala na cjedilu u njegovoj borbi da odbrani grad od Čovićevog pohlepnog nacionalizma i pokušaja da od Mostara napravi stoni grad svog „čovičnjaka“, što je inačica za „treći entitet“, Oručević je sebi dopustio da taj i takav, jasan probosanski imidž, bude na izborima zloupotrijebljen od strane SDA. Tako se Oručević našao na suprotnim stranama sa svojim prijateljem i legendarnim komandantom Semirom Drljevićem Lovcem, pa je Prva mostarska stranka podržala Irmu Baraliju.
Komšić je kazao da nema ništa protiv da Baralija bude gradonačelnica i time „spasio dušu“. Iako je Izetbegović rekao da neće ništa učiniti bez Komšića, što znači da neće donostiti odluke bez njega, u ovom slučaju ga, očito, nije fermao.
Da su se drugačije postavili Komšić i Oručević u odnosu prema Mostaru, bar da nisu tako demonstrativno stali pod skute Izetbegoviću, uz svo njihove razumijevanje da su se distancirali od stranaka iz Bh. bloka, Irma Baralija bi bila u velikoj šansi da sama pobijedi stvarnu koaliciju za Mostar koju čine HDZ i SDA. Jer Komšić i Oručević su u najmanju ruku odvratili mnoge probosanski orijentirane Hercegovce da glasaju za Baraliju. Nema sumnje da su do ovih izbora Oručević i Komšić uživali veliki ugled u Mostaru kao harizmatični političari sa patriotskim probosanskim imidžem. Sve su to izgubili nakon ovih izbora.
A ljevicu su još dalje gurnuli na lijevu obalu Neretve tako da više Bog zna kada će biti u prilici da demokratskom borbom „prsa u prsa“ sa nacionalistima (HDZ i SDA) oslobode i ujedine ovaj grad!
(TBT, A.L.)