Rezultati izbora u Mostaru još nisu zvanični, ali se jasno naziru konture Gradskog vijeća koje će birati gradonačelnika, usvajati statute, budžete i voditi ovaj grad kojim je već skoro deceniju upravljala vlast bez vlasti, odnosno vječiti gradonačelik Ljubo Bešlić (HDZ) sa svojim talovskim sudrugom Salemom Marićem (SDA).
S obzirom da su se ovi izbori održavali zasebno i to nakon što su završeni lokalni izbori u svim drugim općinama i gradovima, sve oči javnosti u zemlji bile su uprte prema Mostaru jer se manje-više očekivalo da će se i ovoj urbanoj sredini koja ima semafore na svakom koraku nastaviti trend pada vladajućih nacionalnih stranaka kao što je to bio slučaj u Sarajevu i Banjoj Luci. Međutim, iako je Bh. blok osvojio nimalo beznačajan broj mandata kao i mostarska HRS, jasno je bilo da su ipak Mostarci kao i do sad u velikoj mjeri podržali politike straha i ljude koji su skrčmili tokom godina svoje vladavine bez demokratskih izbora pola milijarde njihovih maraka, samo Bog zna u šta.
SMRTONOSNI ZAGRLJAJ SDA
Podsjetimo, nakon prebrojanog velikog procenta glasova najveći broj mandata osvaja HDZ i to 13, potom slijedi Koalicija za Mostar koju čine SDA, SBB, DF, SBiH i BPS sa 12, HRS 3 i koalicija Ostajte ovdje s jednim mandatom.
Iako su lideri SDA i HDZ-a već u noći izbora proglasili pobjede i najavili i jedni i drugi da će imati svog gradonačelnika, situacija i omjer političkih snaga nisu ni izbliza onakvi kakvima se na prvi pogled čine. To se posebno odnosi na takozvani probosanski blok koji je kao takav putem sebi bliskih medija uspostavila SDA odmah nakon izbora i koji podrazumijeva sve političke stranke koje su ušle u vijeće izuzev HDZ-a, NRS-a i srpske liste Ostajte ovdje. Oni su nakon proglašenja prvih rezultata izbora po svojoj dobro poznatoj, desetine puta viđenoj mantri, pozvali Bh. blok u koaliciju koja bi isključila stranke sa hrvatskim predznakom kako bi sebe predstavili zaštitnicima naroda od nebosanske politike i pružili ruku pomirenja onima koje su do jučer etiketirali kao izdajnike u službi HDZ-a i uništavanja jedinstva Bošnjaka u Mostaru.
Narativ da je dobro što probosanske stranke imaju natpolovičnu većinu u vijećnika proširili su putem svojih medija i preko raznih analitičara po televizijama koji su se udružili da vrijeđaju inteligenciju svakog iole upućenog u političke tokove u našoj zemlji, a posebno u moguće postizborne kombinatorike oko Mostara. Evo zašto. Sve i kada bi svi vijećnici Koalicije za Mostar, što gotovo je sigurno neće biti slučaj, stali uz SDA i formirali natpolovičnu većinu sa Bh. blokom te u trećem krugu izabrali gradonačelnika i izbacili HDZ iz vlasti, usvajanje novog statuta kao i budžeta ne bi bilo moguće bez dvotrećinske većine odnosno bez HDZ-a. Uslijedile bi blokade i Mostar bi opet postao grad slučaj. Takav scenarij niko normalan ne želi osim što ga SDA crta u fikcijama svojih glasača koje drži u strahu i mržnji buđenjem nacionalnih i vjerskih emocija već dvadeset i pet godina.
Nakon što se kod Bošnjaka predstave tobožnjim herojskim činom namjere da izbace HDZ iz vlasti, drugi dio providnog plana SDA bi bio da Bh. bloku zaista ponude, u svom stilu, probosansku koaliciju. Hipotetički govoreći, ako bi se oni kojim slučajem upecali u njihov dobro poznati smrtonosni zagrljaj koji narod odmah na izborima kazni, tada bi SDA za sebe tražila i mjesto gradonačelnika i sve ostale bitne pozicije čime bi BH. blok odustao, tako da bi oni imali opravdanje u javnosti da su ponudili Bh. bloku ruku saradnje na koju nisu pristali te da oni ne žele čekati da Mostarci za čiji prosperitet isključivo brinu i dalje budu bez vlasti te da ipak moraju pozvati HDZ za pregovarački sto što i jeste konačni cilj, da dobro uhodani mešetari s obje strane Neretve koji ne poznaju ni vjeru ni naciju, nastave krčmljenje stotina miliona budžeta. Nakon toga bi botovski odredi SDA, odani vjerski službenici i podobni mediji dobili instrukciju za nastavak onog predizbornog sataniziranja lidera Bh. bloka progalašavajući ih izdajnicima i igračima srpske i hrvatske dušmanske politike, itd.
‘BOSANSKO PROLJEĆE’
Iako je lider SDA Bakir Izetbegović nekoliko dana pred izbore širio tenzije po Mostaru prijeteći HDZ-u preglasavanjima u budućnosti kao činom netoleriranja njihovih stalnih blokada, njegove krajnje namjere u izbornoj noći ogolio je predsjednik HDZ-a Dragan Čović kazavši da njih dvojica intenzivno, dakle i u tom danu posjete Izetbegovića Mostaru i prijetećih poruka, pregovaraju o nastavku višedecenijske saradnje u ovom gradu. On je također bez imalo ustezanja uputio javni poziv za saradnju i Bh. Bloku. Uz ove informacije i ponude Čović je poslao za njega neuobičajene poruke pomirenja i nekih novih odnosa što je svakako znakovito s obzirom na vrijeme obilježeno skandalima njegovog najvažnijeg partnera Milorada Dodika te odmicanje od njega gotovo svekolike međunarodne zajednice.
Čović je itekako svjestan da u ambasadama zapadnih zemalja u Sarajevu, posebno nakon promjene vlasti u SAD, uz ime Milorada Dodika kao sinonima kočničara i secesioniste sve češće i njega samog se spominje kao partnera takvim dezintegracijskim snagama. Stoga bi upravo na priči o Mostaru mogao povratiti imidž nekada samozvanog borca za evropske vrijednosti, ali samo na jedan način.
Podrška zapadnih zemalja jednim politikama koja u našoj zemlji uvijek može biti presudna, već je prokazana na primjeru bivše sarajevske “Šestorke”, danas Četvorke ili Bh. bloka, odnosno opozicije koja je uspjela izbaciti SDA iz vlasti u Sarajevu, a na putu je da to učini i u Tuzli, u Zeničko-dobojskom te moguće i u Posavskom kantonu. Tragom informacija iz krugova bliskih liderima Četvorke, Čović u posljednje vrijeme nije odbacivao mogućnost da se formira nova parlamentarna većina na nivou Federacije koja ne bi uključivala SDA. Ukoliko bi se formirnje vlasti u Mostaru odigralo po sličnom scenariju, lider HDZ-a i neformalni vođa Hrvata u BiH mogao bi ostvariti svoj san ili strateški plan B koji je javna tajna, da izbaci SDA iz vlasti gdje god to može, kao što je javna tajna da je glavni problem Hrvata zvani Željko Komšić, za izbore 2018. osmišljen glavama i napravljen rukama stranke Bakira Izetbegovića.
Početak ovakvih procesa preslagivanja i najava “bosanskog proljeća” mogli bi se odigrati upravo u Mostaru u kojem bi Bh. blok sa SBB-om koji očekuje najmanje tri vijećnika u Gradskom vijeću, kao ravnopravan partner ponudio HDZ-u sa njohovim eventualnim partnerima kao kandidatkinju za gradonačelnicu Irmu Baraliju bez čijeg angažmana Mostar ne bi ni bio u poziciji izabrati svoje predstavnike u vlasti, a što bi svakako bilo razumno pa i mudro rješenje za sve. U ovakvoj konstalaciji snaga vijeće bi moglo imati potrebnu dvotrećinsku većinu za usvajanje ključnih dokumenata, vlast bi mogla normalno funkcionirati, a Bh. blok bi svakako imao opravdanje za javnost jer su donekle uspjeli u svom naumu tako što su izbacili polovicu loše višedecenijske vlasti u Mostaru.
PRETPOLITIČKO DRUŠTVO
Iako je SDA nakon gubitka izbora u svim većim gradovima poput Sarajeva, Zenice, Tuzle i Bihaća, sve karte bila bacila na Mostar, i uprkos zajedničkoj koaliciji, ponovo kao i uvijek do sada radila samo za svoje kandidate minimizirajući ostale partnere, SBB Fahrudina Radončića je poučen lošim iskustvima iz kampanje 2016., vispreno se borio za svoje kandidate i ostvario vrlo značajan rezultat kojim će i u Mostaru kao i u mnogim kantonima biti prevaga i direktno odlučivati o budućoj većini. To recimo nije bio slučaj sa Komšićevim DF-om koji je zbog svoje slijepe vjernosti SDA potpuno nestao sa političke scene u Mostaru i svoje glasove rasuo na konto SDA i Bh. bloka.
Ovakav rasplet mostarske sage sasvim je očekivan i moguć. Koaliranje HDZ-a i političkog bloka opozicije okupljene oko sarajevske Četvorke, SBB-a i drugih manjih stranaka koje također na sve načine žele izbjeći smrtonosni zagrljaj sa SDA, bilo bi u medijima pod kontrolom najveće bošnjačke stranke te u medijima Islamske zajednice okarakterizirano kao čin veleizdaje, iako sama SDA dvadesetpet godina na različitim nivoima koalira i sarađuje sa HDZ-om s kojim u svim predizbornim kampanjama vodi lažne verbalne vjersko-nacionalne ratove čiji intenzitet ni do danas nikada nije splasnuo. Ti isti pobornici politike stranke Bakira Izetbegovića spremni su opravdati saradnju i sa najvećim neprijateljima države, i sa ratnim zločincima, i sa Miloradom Dodikom kojem su poklonili kontrolu nad državom, i sa Draganom Čovićem kojem su dali u ruke sve poluge vlasti i mehanizme blokada samo da sačuvaju pozicije svojih određenih funkcionera i funkcionerki, ali zato svako drugi ko takvo nešto učini bude proglašen izdajnikom, plaćeni botovi OSA-e objavljuju mu po društvenim mrežama slike sa tri prsta uz Radovana Karadžića, a brojni imami koji više ni ne kriju svoje političko opredjeljenje sa minbera džamija ga javno proklinju.
Stoga, lideri stranaka koje najavljuju promjene i već samouvjereno proglašavaju pobjede na izborima 2022. moraju se konačno “spustiti u narod”, razobličiti lažne narative koji o njima vrijede i dokazati da su upravo s njima izvjesne promjene. I to ne samo u smislu boljeg životnog standarda običnih ljudi, već i u smislu početka promjene svijesti da konačno prestajemo biti pretpolitičko društvo. S ovima do sada to nije moguće.
(TBT, A. L.)
