Trebate uguglati ime Mladena Bošnjaka da biste saznali da je bio čak predsjednik Skupštine Društva novinara BiH, inače biste to teško povjerovali na osnovu njegove (ne)pismenosti iz priloženih tekstova.
“Vrijeme je, uistinu, čudo svijeta”, piše ovaj veleumni novinar u svojoj uvodnoj rečenici skandaloznog teksta u kojem izjednačava osuđenike na montiranom procesu 1983. godine, poznate kao muslimanske intelektualce, sa hrvatskim haškim osuđenicima “Prlić i ostali”.
Novinar je iskoristio “slučajno pronađeni tekst iz hrvatske iseljeničke štampe od prije 37 godina” i fotografiju koja ilustrira događaj od 5. februara 1984. godine sa protesta ispred jugoslavenskog konzulata u Torontu. Nekolicina demonstranata su bili obučeni u prugastu zatvoreničku odjeću i povezani teškim lancima.
Novinar navodi da se “nemalom broju prisutnih novinara medija obratili Reis Kerim i Marin Sopta. Ispod slike piše da su pripadnici Croatian community protestirali protiv zatvaranja 12-orice intellectuals in Sarajevo od strane jugoslavenskog komunističkog režima. “Dakle, oko 150 pripadnika hrvatske zajednice prosvjeduje zbog progona Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Hasana Čengića, Edhema Bičakčića, Huseina Živalja, Melike Salihbegović, i drugih. Mada su na nekim mjestima označeni kao hrvatski, Reis i Sopta su u izjavi za medije jasno naglasili da se radi o muslimanskim intelektualcima koji se bore za nacionalna i vjerska prava”, tvrdi Novinar.
“Pokušao sam, na koncu, izokrenuti stvari: Zamislio sam, teškim napinjanjem doduše, situaciju od prije par godina. Pred uredom OHR-a u Sarajevu prosvjeduje 150-ak ljudi. Na čelu Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić i Hasan Čengić, s Bakirom Izetbegovićem kao pridruženim buntovnikom, u prugastim pidžamama, svezani i okovani. Traže slobodu za intelektualce iz grupe „Prlić i ostali“!!!”, piše Novinar.
Nedovoljno je to što ispod ovakvih tekstova da stoji samo napomena da “Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta”. Ovakvo baljezganje i uspoređivanje osuđenih intelektualaca na montiranom procesu zbog verbalnog delikata, sa suđenjem nekoj grupi zbog ratnih zločina je uvreda za familije i prijatelje spomenute grupe osuđenika na Procesu 83., koji su mnogo propatili zbog toga, ali je isto tako teška blamaža i kompromitacija medija na kojem je objavljen. Ovakvi tekstovi su zaista za svaku osudu! Može im se replicirati i temeljito pobiti svi stavovi kao i premise na osnovu kojih su izvedeni, ali nije preporučljivo spustiti se na ovaj nivo komunikacije. Jednostavno, to zaslužuje osudu i prezir!
(TBT)