Foreign Policy je objavio članak u kojem se navodi da Ujedinjeni Arapski Emirati pomažu u finansiranju ruske plaćeničke grupe “Wagner” u Libiji.
Američki list ističe da je ta informacija sadržana u izvještaju koji je prošle sedmice objavio generalni inspektor američkog Ministarstva odbrane (Pentagon) za antiterorističke operacije u Africi.
Smatra da bi to otkriće moglo zakomplicirati bliski odnos Sjedinjenih Američkih Država s ovom zaljevskom državom.
Prema listu, stručnjaci već dugo sumnjaju u to da UAE koristi privatne ruske vojne ugovarače kako bi prikrio svoju ulogu u sukobu, ali je izvještaj prva javna i službena procjena ovog aranžmana.
Foreign Policy navodi da su vojni službenici sve otvoreniji u svojim procjenama destabilizirajuće uloge grupe “Wagner” u Libiji, usred zabrinutosti da bi Kremlj mogao iskoristiti sukob da zacementira vojno prisustvo uz južne evropske obale.
U izvještaju se navodi da je prošlog jula komanda za Afriku u Pentagonu optužila ovu grupu za neselektivno postavljanje nagaznih mina oko glavnog grada Tripolija i ugrožavanje života civila.
Kampanja ‘maksimalnog pritiska’
Ali, otkriće da je ove ruske plaćenike možda finansirao jedan od najbližih američkih vojnih saveznika na Bliskom istoku dodatno usložnjava računicu za Washington.
Također, dolazi u trenutku kada demokrati u Kongresu počinju kampanju protivljenja prodaji borbenih aviona F-35 UAE-u u vrijednosti od 23 milijarde dolara, koju je predložila administracija odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa.
Foreign Policy se, također, osvrnuo na ono što je izjavio Frederic Wehrey, viši saradnik u programu za Bliski istok u Fondaciji Carnegie za međunarodni mir, koji kaže: “Čini se da sada postoji stalno rusko prisustvo na krilu NATO-a, čemu je doprinio saveznik Sjedinjenih Američkih Država.”
Iako je UAE bio najveća vojna podrška penzioniranom generalu Khalifi Haftaru u Libiji, u sklopu njegovih širih napora da se slomi politički islam u regiji, uloga ove zaljevske države u sukobu dobila je daleko manje pažnje od ruskog uplitanja, navodi Foreign Policy.
Stručnjaci to pripisuju ogromnim naporima koje UAE ulaže da lobira u Washingtonu i ulozi te države u drugim glavnim ciljevima vanjske politike SAD-a, poput kampanje “maksimalnog pritiska” na Iran i mirovnog sporazuma UAE-a s Izraelom, koji je proglašen rijetkim uspjehom u vanjskoj politici Trumpove administracije.
Foreign Policy je upozorio da je UAE najbliži saveznik Rusije u Zaljevu i da stručnjaci već dugo sumnjaju da dvije zemlje usko sarađuju u Libiji.
‘Bit će lakše kada ode Trump’
Oslanjanje na ruske plaćenike na terenu također je omogućilo UAE-u da prikrije svoje učešće.
Dodaje da oprezna formulacija u izvještaju generalnog inspektora da je “Odbrambena obavještajna agencija procijenila da UAE možda osigurava određena sredstva za operacije grupe” vjerovatno je odraz političke osjetljivosti tog pitanja.
Dok je još vladao haos oko američkih izbora, Pentagon je po prvi put otkrio prisustvo ruskih boraca u Libiji, a odlazak Trumpove administracije olakšava Pentagonu da o tome sada govori otvoreno, zaključuje Foreign Policy.
Foreign Policy tekst završava riječima Wehreya iz Fondacije Carnegie: “Znamo da postoji koordinacija na bojnom polju između UAE-a i ‘Wagnera’. Ali, finansiranje je samo još jedna optužba za umiješanost UAE-a.
(TBT, Mediji)
