Ovi izbori se mogu porediti samo sa februarskim demonstracijama od prije šest godina kada su građani iskazali masovni gnjev protiv režima. Demonstracije su popraćene uličnim vandalizmom da bi ih kvazi ljevičarski urbani intelektualci koji najčešće žive i na sinekurama međunarodne zajednice umrtvili svojim famoznim panelima, što bi se moglo razumjeti koliko su se i „međunardonjaci“ u Sarajevu bili utrtali i koliko im je stalo da bunt bude ugušen u tišini monotonih konferencijskih sala. Dok su demonstracije Bakiru Izetbegoviću poslužile kao izgovor da državne sigurnosne agencije podredi odbrani režima. Zbog paljenja zgrade Predsjedništva BiH demonstracije su od strane FUP-a i režimskih medija bile okvalificirane kao pokušaj državnog udara.
To je išlo u prilog „baršunastom diktatoru“ Izetbegoviću koji je odavno pokušavao oformiti stranačke falange u svrhu odbrane njegovog režima. Fikret Prevljak je bio idealna osoba za to jer je, navodno, upravo on spriječio pokušaj državnog udara u vrijeme rata od strane nekolicine urotničkih oficira na čelu sa smijenjenim načelnikom Štaba Armije RBiH Saferom Halilovićem. Zato je Prevljak bio dobio mjesto savjetnika ministra za boračka pitanja rahmetli Salke Bukvarevića. Potom je na mjesto predsjednika Asocijacije mladih SDA doveo „hem vehabiju, hem kikboksera“ Salku Zildžića.
Ti stranački „odredi smrti“ sa armijom stranačkih botova koje su zavrbovali i instruirali agenti OSA-e počeli su sijati strah i mržnju prema oponentima režima kao preventivu za sprečavanje novih demonstracija.
U tom periodu skoro da je svaka regija imala po jednog harambašu poput Prevljaka koji je vedrio i oblačio na tom području. Takav je u Bosanskoj krajini bio Asim Kamber, u Tuzli Mirsad Kukić Kuko, u Sarajevu „drugi do Bakira“ Asim Sarajlić, ili „drugi do Tihića“ Nedžad Koldžo itd.
Nijedan od njih nije politički preživio ove izbore. Pali su na ovaj ili onaj način. Neki od njih su već saslušavani u tužilaštvima, neki osuđeni, a neki čekaju da im SIPA pokuca na vrata. Neke harambaše u provinciji poput Sedžada Milanovića u Gornjem Vakufu uspjele su preživjeti izbore. Neki načelnici nisu smjeli ni svoju čistačicu postaviti za protukandidata na izborima, kako to rade ruski diktatori. Tako je bilo u Teočaku gdje Tajib Muminović stoluje 26 godina, ili u Olovu gdje je lokalni tajkun Đemal Memagić bio jedini kandidat.
Ovakvi ljudi izazivaju gnjev u narodu koji su iskazali demonstracijama, a ovaj put, na svu sreću, glasačkim kutijama.
Simbol pobjede ovih izbora je novi načelnik Goražda Ernest Imamović, koji je sin legendarnog komandanta Zaima Imamovića. Njegova generacija je srušila kompromitirane „Alijine generale“ i ratne profitere.
(TBT)