Mnogi su zaprepašteno reagirali na vijest da je ubica, koji je u jednoj crkvi u Nici nožem ubio troje nedužnih, baš iz Tunisa. Jer i osoba koja je 2016. u istom gradu kamionom na promenadi ubila 86 šetača je također bila porijeklom iz ove sjevernoafričke zemlje. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Anis Amri, koji je krajem 2016. također kamionom ubio 11 posjetitelja jednog božićnog sajma u Berlinu, u Njemačku stigao iz Tunisa.
Tunis je od Arapskog proljeća načinio mnoge velike korake u procesu demokratizacije. No istovremeno se postavlja pitanje zašto toliko mladih ekstremista dolazi iz ove zemlje koja je uvijek slovila kao umjerena. Politolozi dolaze do spoznaje da ova, u usporedbi s ostalim arapskim zemljama, relativno mala zemlja, služi kao beskonačni rezervoar za Islamsku državu i ostale “džihadističke” pokrete.
Islamisti i islamofobija
Posljednji atentator je očito bio inspiriran retorikom mržnje koja se muslimanskim svijetom proširila zbog objavljivanja karikatura Muhameda u francuskom časopisu Charlie Hebdo i ustrajanja demokratskih snaga u Francuskoj na pravu da se takve karikature i dalje objavljuju. U širenju te retorike mržnje je sudjelovao i turski predsjednik Recep Tayyib Erdogan.
Brojni ekstremisti u Europi potječu iz zemalja Magreba. Oni su većinom mlađi od 34 godine i relativno dobro obrazovani. Zašto se radikaliziraju i kako se ovaj problem može riješiti?
Abdellatif Al-Hanashi, profesor za noviju historiju na Univerzitetu u Tunisu, vjeruje da neki Tunižani reagiraju agresivno na ono što oni smatraju uvredom za muslimane. Oni koji žive u Europi se osjećaju marginalizirano od službene politike koja, po njima, izaziva islamofobiju. No napetosti se osjećaju i na domaćem planu. Dva policajca su nedavno ubijena u gradu Soussu. Sve to u ozračju sukoba oko nove vlade između predsjednika Kais Saieda i islamističke stranke Enahde.
No Omar Safi sa sveučilišta u Potsmouthu u Velikoj Britaniji smatra da su uzroci radikalizacije ekonomski. Ovaj znanstvenik, koji se usredotočio na politiku u Tunisu, smatra da su u ovoj zemlji do sada djelovale vlade koje nisu dozvoljavale slobodno izražavanje mišljenja građana. Safi smatra da mnogobrojna politička ubistva govore o tome da se u Tunisu nakon 2011. i Arapskog proljeća nije razvila atmosfera slobodnog izražavanja.
Mladima je potrebna alternativa
Dio te atmosfere se temelji i na velikoj materijalnoj nejednakosti i korupciji koje vladaju tuniskim društvom. Deset godina nakon što je Mohamed Bouazizi činom samospaljivanja pokrenuo Arapsko proljeće, mladi u Tunisu na ne manje strašan način izražavaju svoje nezadovoljstvo siromaštvom.
Pandemija koronavirusa je još dodatno pogoršala gospodarsku situaciju u zemlji koja se dobrim dijelom oslanja na turizam. U ovoj branši je 165.000 ljudi u posljednje vrijeme izgubilo posao. Safi kaže da se u Tunisu vodi borba za naklonost mladih koji prijete okretanju drugim narativima. “Za vladu je teško pronaći prave alternative”, kaže Safi.
Osjetljivi proces
U međuvremenu je vlada u Tunisu pronašla načina kako da se odupre islamističkim teroristima u zemlji. Pet godina nakon brutalnih napada u Soussu u kojem je ubijeno preko 60 turista, vlasti su se istrenirale u suočavanju s terorističkom prijetnjom, prenosi Reuters procjenu stranih diplomata.
Prošle godine su vlasti, prema vlastitim navodima, izolirale jedno uporište Al Kaide u planinama prema Alžiru i pokrenule sudske postupke protiv mnogo većeg broja terorista nego prošlih godina. Suradnja sa sigurnosnim službama Europske unije, SAD-a ali i Alžira je pomogla Tunisu da osigura granicu prema Libiji u kojoj bjesni građanski rat.
Profesor Al-Hanashi međutim smatra da bi EU, osim na sigurnosnom planu, mogao pomoći i kod gospodarskog razvoja i stvaranja novih radnih mjesta u Tunisu. To bi, prema njegovom mišljenju, pridonijelo “radikalnim promjenama u regiji”.
(TBT, DW)
