Piše: Carl Zimmer, thebosniatimes.ba
Novo istraživanje objavljeno 3. jula je vjesnik onoga što tek dolazi, kaže dr Michael Dugan, imunolog iz Bostona čije je istraživanje korišteno u novoj studiji.
Naše imunoćelije mogu repoznati i uništiti ćelije raka. Ali tumori se mogu sakriti uz pomoć gena CD47. Taj gen stvara protein koji oblaže površinu zdravih eritrocita i štiti ih od imunoćelija. Mutacije na ćelijama raka mogu pokrenuti CD47 gene koji se potom pretvaraju u tumore.
Nicholas Arpaia , imunolog sa Univerziteta Columbia u New Yorku, i Tal Danino, sintetički biolog, razmatrali su da li bi mogli iskoristiti bakterije da okrenu imunosistem protiv ćelija raka – ali unutar tumora, umjesto spolja.
Obične bakterije će naseliti tumore u telu i koristiti ih kao sklonište od imunosistema. Dr Danino je 2016. godine učestvovao u stvaranju bakterije koja može da se bori protiv tumora pošto uđe u njega.
Standardna antitijela su veliki molekuli koji ne mogu prodrijeti u velike tumore, a bakterije ne mogu stvaratiantitijela za CD47. Dr Dagan i njegov tim su, međutim, razvili nanotelo, sićušno, potentno antitijelo koje bakterija može proizvesti. Istraživači su ubacili gen nanotijela u bakteriju, a potom je u tumore miševa ubrizgano pet miliona izmjenjenih mikroba.
Pošto su se umnožili, 90 posto inficiranih bakterija se pocjepalo i otpustilo nanotijela. Ona su se prikačila na CD47 proteine na ćelijama raka.
Fragmenti mrtvih bakterija iscurili su iz tumora. Otpaci su privukli pažnju imunoćelija koje su onda napale ogoljene ćelije raka.
Preživjele bakterije u tumoru ponovo su se počele umnožavati. Kada su se razmnožile u dovoljnoj količini, veći dio se ponovo sam uništio i otpustio još jedan talas nanotijela i fragmenata.
Ovaj pristup ima potencijal da svede nuspojave na minimum. Umjesto da se miševi napune lijekovima, bakterije koordiniraju ciljane napade na tumore i sva nanotijela koja beže iz ćelija raka brzo se uklanjaju. Nakon što su bakterije ubile jedan tumor, i ostali tumori su se povukli.
Dr Arpaia i dr Danino sada istražuju korištenje reprogramiranih bakterija u liječenju raka. Njihov cilj je da određene vrste metastaza liječe pilulom reprogramiranih bakterija.
Dr Danino je u svojim ranijim istraživanjima otkrio da bakterije koje miševi progutaju mogu dospeti do jetre na kojoj rak često metastazira i uđu u tumor. Ukoliko genetički reprogramirane bakterije pomognu imunoćelijama da prepoznaju rak tu, možda bi mogle da na isti način napadnu rak u drugim dijelovima tijela.
Kada je dr Dagan razvio CD47 nanotijelo, uvidio je da je transportiranje nanotijela do ćelija raka od krucijalnog značaja da bi poduhvat bio efikasan, ali nikada nije ni sanjao da bi ga neko mogao sakriti u bakterijskom „trojanskom konju”.
“Obožavam ovakve stvari”, kaže dr Dagan. “To je sjajna mala mašina.”
(TBT, NYT)