Zemlja i Mjesec nekada su imali zajedničko magnetno polje koje je djelovalo kao štit od čestica sunčevog vjetra, kaže se u novom istraživanju koje je sproveo međunarodni tim naučnika predvođenih NASA. Dugo su naučnici vjerovali da Mjesec nije imao dugotrajno magnetno polje zbog male veličine svog jezgra. Prema nalazima studije, objavljenoj 14. oktobra u časopisu Science Advances, koristeći novu tehnologiju, NASA istraživači analizirali su uzorke mjesečeve površine koji su prikupljeni tokom misija Apolo i decenijama zapečaćeni. Studija je pokazala da je toplota tokom Mjesečevog formiranja omogućila da gvožđe na Mjesecu teče, što je zauzvrat generisalo magnetno polje, iako nije trajalo dugo zbog veličine jezgra.
“To je kao da pečete tortu: Izvadite je iz rerne, a ona se i dalje hladi. Što je veća masa, to je duže potrebno da se ohladi”, rekao je Jim Green, NASA glavni naučnik i vodeći autor nove studije.
U svojim ranim danima, Mjesec je bio mnogo bliži Zemlji, ali se godinama udaljavao zbog gravitacije. Istraživači su kreirali računarski model kako bi vidjeli kako magnetna polja Zemlje i Mjeseca međusobno djeluju. Simulacija je pokazala da su magnetosfere oba nebeska tijela povezane u polarnim oblastima svakog objekta.
Naučnici vjeruju da je ovaj takozvani štit igrao važnu ulogu u evoluciji Zemlje jer nije dozvolio da čestice sunčevog vjetra oduzmu atmosferu naše planete. Istraživači su izračunali da je zajednička magnetosfera Zemlje i Mjeseca postojala prije 4,1 do 3,5 milijardi godina. Vremenom se Mjesečeva unutrašnjost ohladila i Zemljin satelit je na kraju izgubio magnetosferu i atmosferu. Naučnici kažu da je Mjesečevo magnetno polje znatno oslabilo prije 3,2 milijarde godina, a onda nestalo prije oko 1,5 milijardi godina.
Prema NASA, koja planira da uspostavi održivo ljudsko prisustvo na Mjesecu kao dio svog programa Artemis, nova studija sugeriše da su drugi mjeseci možda pomogli svojim planetama domaćinima da sačuvaju atmosferu i potencijalno doprinijeli nastanjivim uslovima na ovim planetama.
Novo istraživanje će takođe pomoći naučnicima da bolje razumiju evoluciju Zemljinog satelita.
„Razumijevanje istorije Mjesečevog magnetnog polja pomaže nam da razumijemo ne samo moguće rane atmosfere, već i kako je evoluirala mjesečeva unutrašnjost“, rekao je David Draper, NASA zamjenik glavnog naučnika i koautor studije. „Govori nam o tome šta bi Mjesečevo jezgro moglo biti – vjerovatno kombinacija tečnog i čvrstog metala u nekom trenutku njegove istorije – i to je vrlo važan dio slagalice o tome kako Mjesec djeluje iznutra“.
(TBT, Mediji)