Od stvaranja Izraela 1967. godine,
pitanje palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima je postao jedan od
najosjetljivijih aspekata tekuće palestinske nacionalne borbe.
photo by Atta Awisat via Palestine
Kahder Dabbana, 31, koji dolazi iz sjevernog
City West Bank u Jeninu, uhapšen je 2002. godine, nakon što je pucao devet puta na izraelske snage. Kasnije je osuđen na 16 godina zatvora.
“Izraelski zatvorski čuvari u zatvoru Beersheba zaključali su mog
sina u kavez sedam godina i mučili ga sa divljim psima”, rekla je Dabbana, majka Basheera,. “Zbog ovih brutalnih djela, Khader danas pati od teške
depresije i šizofrenije.”
Od 1967. godine, 206 Palestinaca je umrlo
nakon što su ih pritvorile izraelske vlasti, prema PLO ministarstvu za
pitanja zatvorenika. To uključuje 71 koje je umrlo od mučenja, 54 iz
medicinskog nemara, 74 kao rezultat ubistva sa predumišljajem, a sedam su ubile
izraelske snage, u skladu sa istim podacima.
“Izrael mi omogućava da posjetim mog sina
jednom mjesečno na 45 minuta. Ostavljam kuću u 6 ujutro i vraćam se u 11 sati” izjavila je unesrećena majka. Ne mogu više da gledam svog sina u ovoj situaciji. On ne može govoriti, ne
prepoznaje me, a izgubio je više od pola
svoje težine.”
Najmanje 1.600 Palestinaca koji vehnu u izraelskim
zatočeničkim objektima su se žalili na loše uvjete i raširene bolesti.
“Pitanje zatvorenika je humanitarna i
emocionalna tema za Palestince, a Izrael je iskorištava,” Issa Qaraqe, šef palestinske vlasti (PA) i odbora za zatočenike, rekao je za agenciju Anadolija. “Međunarodna zajednica
mora djelovati brzo da okonča patnju Palestinaca u izraelskim zatvorima.”
Stotinama kilometara dalje, u međuvremenu,
al-Masri Yossri, 34, iz grada Deir al-balah u centralnom pojasu Gaze, je proveo u izraelskom zatvoru od hapšenja 2003. godine.
Služenjem 20 godina zatvora, al-Masrijevo
tijelo je sada oboljelo od raka.
“Rak se proširio na njegovu prostatu,
tanko crijevo, želudac i jetru. Dragi moj sin je sada između života i smrti
“, izjavila je Sbeta Darwish majka al-Masrija.
“Zadnji put kad sam ga vidjela je bilo u
martu; on je bio u kolicima i izgubio je oko 30 kg “, prisjetila se ona.
“Plakala sam dok se nisam onesvijestila jer je bio kao duh u odnosu na prije kakav je bio.”
Pitala je ljutito: “Gdje su arapske i
muslimanske zemlje? Gdje je međunarodna zajednica?”
17. maja, izraelski zatvor prebacuje Al-Masrija
iz Nafha zatvora u Soroka bolnicu nakon brzog pogoršanja njegovog zdravstvenog
stanja.
Jawad Boulos, direktor pravne službe za
palestinske zatvorenike, rekao je za agenciju Anadolija da se organizacija nada
da će poslati specijalistu u Soroka bolnicu za procjenu zdravstvenog stanja
al-Masrija.
Boulos je dodao da će 14. septembra izraelski
sud razmotriti zahtjev za al-Masrijevo prijevremeno puštanje na slobodu.
Od hapšenja prije 12 godina, al-Masrija je posjetio samo njegov otac – koji je preminuo 2007. godine.
“Provodim 18 sati na putu da bi ga vidjela pola sata”, rekla je njegova majka. “Moje srce plače za mog sina;
Bojim se da čujem vijest o njegovoj smrti u svakom trenutku.”
Sličan situacija je i slučaj Mutasem Raddada, 33, iz Saida, sela pokraj
grada Tulkarma na zapadnoj obali. On je uhapšen 2006. godine nakon što je
pretrpio ozbiljne povrede od gelera, a trenutno služi zatvorsku kaznu od 20
godina.
“Moj sin, kojeg nisam vidjela mjesecima,
pati od raka želuca,” kaže majka zatvorenika Amenah Raddada. “Izraelske vlasti
odbijaju da ga oslobode. Oni su rekli da će napustiti zatvor samo kada budu
mrtvi. “
“Oni žele da ga ubiju polako,
hladnokrvno”, dodala je ona.
Raddad je rekla da je spriječena da posjeti
svog sina nakon što je prebačen u bolnicu.
“Nijedna majka ne treba vidjeti svog sina
kako pati i umire. Tako se bojim da ga izgubim “, rekla je kroz suze.
Prema službenim palestinskim podacima, više od
6.200 Palestinaca – uključujući i oko 200 djece i 25 žena – trenutno je zatvoreno u zatvorima koji se nalaze širom samoproglašene jevrejske države.
(The Bosnia Times, prijevod: M. i E.)