Kada pomislimo na Covid-19, vjerovatno nam je svima na umu kako ta bolest mahom ubija starije ljude širom svijeta. U siromašnim zemljama, kataklizma je mnogo veća.
Ona ubija djecu, kroz neuhranjenost. Ona dovodi do više preminulih od tuberkuloze, malarije i side. Ona djevojčice tjera iz škole, pravo u dječje brakove. Ona donosi smrti na porođaju. Ona utiče na sve napore da se istrijebi dečja paraliza, da se riješi malarija, da se smanji broj žena koje prolaze kroz sakaćenje genitalija. Ona dovodi do prekida u distribuciji vitamina A, koji će dovesti do sljepila i smrti kod djece.
Populacioni fond Ujedinjenih nacija upozorava da bi Covid-19 mogao dovesti do 13 miliona novih dječjih brakova širom svijeta, i da će 47 miliona žena širom svijeta ostati bez pristupa modernim sredstvima kontracepcije.
Pandemija bolesti, nepismenosti i ekstremnog siromaštva stigla je na ramenima pandemije koronavirusa – i najviše udara djecu.
Najveći uticaj nije na one koje napada virus, već na one pogođene kolapsom privreda i zdravstvenih i obrazovnih sistema u zemljama u razvoju. Mnoge škole i klinike su zatvorene, lijekovi za sidu i druge bolesti su ponekad nedostupni, a kampanje protiv malarije i sakaćenja genitalija se često prekidaju.
“Indirektni uticaj Covida-19 na globalnom jugu bit će mnogo teži od direktnog udara”, navodi dr Muhamad Musa, izvršni direktor BRAC International, sjajne neprofitne organizacije iz Bangladeša. “Direktni udar je tragičan, ali on pogađa one zaražene i njihove porodice. Indirektno, ovo će imati ekonomske i društvene posljedice po neuporedivo više ljudi – sa ostajanjem bez posla, sa gladnim familijama, sa porastom porodičnog nasilja, sa sve više djece koja će napustiti školu. Ovo će pogoditi sve generacije.”
Mnogi koje je Covid-19 već ubio uopće nisu bili inficirani. Ne, to su djeca koja umiru od boginja jer nisu mogla da se vakciniraju u vrijeme pošasti – i do 80 miliona djece možda će propustiti redovnu vakcinaciju. Ili će preminuti od neuhranjenosti, jer su im očevi ostali bez posla kao vozači rikši ili njihove majke više nisu imale kome prodati povrće na pijacama.
Ovo breme posebno pada na djevojčice. Sve više njih na silu je udato, kako bi ih porodica supruga hranila, ili ih šalju u gradove da rade kao kućne pomoćnice, u zamjenu za hranu i smiješnu platu. To za mnoge znači i kraj obrazovanja, i početak života u kojem raste opasnost da će biti zlostavljane.
“Najveći izazov koji imaju učenici je glad”, kaže Angelina Murimirva, izvršna direktorka za Afriku u organizaciji Camfed International koja podržava obrazovanje djevojčica u zemljama u razvoju. Više od 60 odsto učenica koje oni prate u Malaviju navelo je da nemaju dovoljno hrane.
Prije ove krize, četiri odsto djevojčica u Zimbabveu udavalo se prije 14. godine. Taj broj bi se sada mogao pogoršati. Prije mnogo godina, čuo sam to strašno pitanje jedne ambiciozne i bistre djevojčice iz Kenije: da li da napusti školu i okani se svojih snova, ili da prihvati seksualne odnose sa čovjekom koji će platiti za njeno školovanje – ali koji je, bila je ubIJeđena, imao sidu? Sve više djevojaka sada će biti pred tim nemogućim izborom.
Krizu su donijeli karantin i ekonomski kolaps, a pojačava je odsustvo doznaka iz inostranstva. BRAC je ustanovio da više od dvije trećine ljudi sa kojima sarađuju iz Liberije, Nepala, Filipina i Siera Leonea trpi ogromno smanjenje plate ili su ostali bez ikakvog dohotka.
“Ako ste fizički radnik i kažu vam da ne možete napustiti svoju sobu jednog dana, onda već sutradan nemate od čega kupiti hranu”, rekao je Mark Loucok, šef humanitaraca Ujedinjenih nacija. “Kladio bih se svim što imam da će porast siromaštva biti ogroman, da će rasti i smrtnost djece i majki.”
Zasad, bogate zemlje bile su uglavnom visokoparne i okrenute sebi, uopće ne razmišljajući da bi neka pošast ponovo mogla preći njihove granice. Ujedinjene nacije apelirale su da se sakupi deset milijardi dolara za odgovor na Covid-19, ali jedva da se došlo do četvrtine te sume.
Broj ljudi u svijetu koji žive u ekstremnom siromaštvu povećan je za 37 miliona od početka pandemije, a dogodine će ih biti još novih 25 miliona, pokazuju procjene Instituta za zdravstvena mjerenja.
Na kraju svake godine, pisao sam kolumnu u kojoj sam tvrdio da je godina za nama bila najbolja u ljudskoj historiji, uzimajući u obzir stvari poput rizika da će novorođenče umrijeti ili da će odrasti nepismeno. Neću moći da ove zime napisati takvu kolumnu.
Pitao sam Loucoka da li je Vovid-19 udarac za eru napretka, ili njen kraj.
“U najmanju ruku, ovo će biti značajan problem”, rekao mi je. “Ukoliko ne budemo pažljivi, bit će gore od toga. Mogli bismo se vratiti decenijama unatrag.”
(TBT, NYT, Nedeljnik)