Brojna imena inostranih, a naročito američkih, diplomata ostala su zapamćena na Balkanu po značajnoj ulozi u novijoj historiji ovog regiona, a usput su dobila i gotovo mističnu auru u ovdašnjoj javnosti. Richard Holbrooke, Xavier Solana i Madeleine Albright samo su neki od primjera, a po svemu sudeći, dio ove liste postat će i američki diplomata Richard Grenell.
Grenell, koji prema pisanju medija insistira da ga svi oslovljavaju sa “Rik”, prije dolaska na vlast aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trumpa nije bio naročito poznata figura široj javnosti, ali se to promijenilo 2018. godine kada je postao američki ambasador u Njemačkoj. Grenell je u oktobru prošle godine postao i specijalni izvjestilac za pregovore Beograda i Prištine, da bi ove godine kratko obavljao funkciju privremenog šefa svih američkih obavještajnih službi. Grenellova biografija otkriva zanimljiv portret istinski jedinstvenog američkog diplomate, a brojne sličnosti sa predsjednikom Trumpom ukazuju na to da on ima svjetlu budućnost u američkoj diplomatiji ukoliko Trump uspije da u novembru zadrži predsjedničko mjesto.
Ujedinjene nacije kao poligon za vježbu
Glavne crtice Grenellove biografije vjerovatno su već poznate čitaocima – od 2001. do 2008. godine bio je savjetnik za komunikacije američkim ambasadorima u Ujedinjenim nacijama. Nakon toga osnovao je kompaniju za odnose s javnošću, preživio je rak limfnog sistema. Grenell je gej konzervativac. Njegova diplomatska karijera oblikovana je godinama provedenim u Ujedinjenim nacijama, a zanimljivo je da se ne ustručava oštro kritizirati rad ovog međunarodnog tijela. Od načina na koji se raspodjeljuje budžet, preko politike zapošljavanja koja primarno uzima u obzir regionalnu zastupljenost, pa sve do brojnih osuda Izraela, Grenell ne štedi zamjerke na račun UN-a. Njegova retorika je slična onoj koju smo mogli čuti i od Nikki Haley, bivše američke ambasadorke u Ujedinjenim nacijama, koja je više puta govorila o “nefer” tretmanu Sjedinjenih Američih država, inače najvećeg donatora ove organizacije. Upravo zbog ovog iskustva, Grenellovo ime pojavljivalo se u medijima kao potencijalni odabir za ambasadora pri UN-u u nakon što je Haley podnjela ostavku na to mjesto.
Nakon boravka u UN-u, Grenell je spoj znanja iz spoljne politike i poznavanje američkih medija upotrijebio u stvaranju firme Capitol Media Partners. Nastavio je se pojavljivati u medijima i piše različite članke o spoljnoj politici, a njegov angažman u ovoj sferi došao je pod lupu američke javnosti prilikkom procesa njegovog potvrđivanja na mjesto ambasadora 2018. godine. Grenell je više puta pisao o političkoj situaciji u Moldaviji, otvoreno podržavajući aktuelni režim i navodeći da je moldavski uzbunjivač, koji je iznio dokaze o korupciji vlasti, zapravo ruski špijun. Pisao je i o Nigeriji, podržavajući tada aktuelnog predsjednika Johnatana Goodwila, a vjerovatno najkontroverzniji dio njegovog rada tiče se saradnje sa mađarskom fondacijom koja je u potpunosti finansirana od strane mađarske vlade, sa ciljem da “promovira mađarsku kulturu u Sjevernoj Americi”. Ovo je otvorilo pitanje da li je bilo neophodno da Grenell registrira svoju aktivnost zato što je u pitanju lobiranje u ime strane države, a nekoliko američkih medija je u ovom svjetlu problematiziralo i Grenellov konsultantski angažman.
Što na umu to na drumu – neortodoksan pristup diplomatiji
Određeni uvid u to kako Grenell pristupa diplomatiji mogli smo vidjeti i tokom njegove najnovije posjete Beogradu, kad je predsjednik Aleksandar Vučić objavio fotografiju na kojoj je srpski predsjednik u odjelu, a pored njega se nalazi Grenell u običnoj bijeloj majici sa prugama. Uprkos godinama provedenim u Ujedinjenim nacijama, Grenell baštini drugačiji diplomatski stil – neformalan, direktan i otvoren. Za njega je iskrenost i otvorenost ono na šta ljudi u diplomatiji odgovaraju najbolje jer im to daje prostor da i oni takođe budu direktni, što je dobra osnova za dalje dogovore. U pitanju nije samo odijevanje ili stil govora, već ono što je Grenell u jednom intervjuu nazvao public diplomacy, nasuprot tradicionalnim tajnim dogovorima izvan očiju javnosti. Zbog toga nas ne treba čuditi ni to što Grenell za jednog diplomatu ima izrazito “nediplomatski” Twitter nalog, na kojem često direktno odgovara drugim političarima i medijima.
Grenelov “tvrd” stav iskusili su njemački političari tokom njegovog boravka na mjestu ambasadora. Odnosi između Donalda Trumpa i njemačke kancelarke Angele Merkel bili su zategnuti i prije nego što je Grenell došao na tu poziciju, ali ga to nije spriječilo da iznenadi njemačke političare svojom direktnošću. On je preko Twittera zahtijevao od njemačkih firmi da prekinu poslovanje u Iranu, a javno je govorio da Njemačka mora povećati svoje izdatke za vojni sektor i radi na tome da bude manje energetski zavisna od Rusije. Na zatvorenim sastancima je njemačkim zvaničnicima poručivao da su sve trzavice u odnosima SAD i Njemačke rješive ukoliko bi “Njemačka bila fleksibilnija”. Potpuno očekivano, njemačka javnost nije reagirala sa puno odobravanja na ove zahtjeve. Grenell je prekršio i neke druge diplomatske tradicije i formalnosti kada se na primjer na aerodromu sastao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, suprotno ustaljenom diplomatskom protokolu. Njegove izjave kritizirali su njemački mediji, a nekolicina njemačkih političara izjavila je da se Grenell ponaša “neambasadorski”.
Da li je ovakav pristup urodio plodom u Njemačkoj? Odgovor zavisi od toga koga pitate. Nakon više godina odbijanja, Njemačka je od dolaska Grenella pristala da iz SAD bude izručen čuvar jednog koncentracionog logora tokom Holokausta, uprkos tome što nikada nije bio njemački državljanin. Dogovoreno je i subvencioniranje postrojenja za skladištenje tečnog prirodnog gasa u Njemačkoj, što bi u teoriji smanjilo troškove njegovog uvoženja iz SAD. Ipak, Njemačka nije odustala od izgradnje gasovoda Sjeverni tok 2, koji bi dovodio ruski gas u Evropu putem Baltičkog mora, zaobilazeći Ukrajinu i vezujući snažnije Rusiju i Njemačku. Dodatno, uprkos protivljenju Trumpove administracije, sve je izvjesnije da će izgradnja njemačke infrastrukture za 5G mrežu biti povjerena kineskoj kompaniji Huawei, koja se već nekoliko mjeseci nalazi na tapetu američke administracije zbog optužbi za špijuniranje.
Kao što smo mogli vidjeti i tokom posredovanja u pregovorima Beograda i Prištine, Grenell poput Trumpa vidi diplomatiju kao mjesto gdje ekonomski podsticaji trebaju igrati značajno veću ulogu. Umjesto tipičnih diplomata, Grenell je izjavio da u američkim ambasadama, poput one u Njemačkoj, treba da postoji više zaposlenih koji će imati različita ekonomska znanja, kako bi se na osnovu toga mogla kreirati bolja spoljna politika.
Zanimljivo je i da je Grenell svjestan da svojim ponašanjem nije zadobio velike simpatije u Njemačkoj, ali je u intervjuu kod voditelja Deiva Rubina istakao da to što je njemačka javnost imala pozitivno mišljenje o bivšem američkom predsjedniku Baracku Obami nije zapravo dovelo do ispunjenja američkih zahtjeva. Stil nije važan ukoliko postižete rezultate.
Zašto Trump vidi Grenella kao čovjeka od povjerenja?
Prethodne četiri godine boravka Donalda Trumpa u Bijeloj kući obilježene su brojnim kontroverzama, ali i čestim kadrovskim promjenama. Usljed osobnih neslaganja sa Trumpovim potezima ili izjavama, iz administracije je otišlo više funkcionera, dok su neki bili i otpušteni (kasnije to iskustvo pretvorili i u knjige), a čitava administracija je dobila reputaciju kao nestabilna. U svemu tome, Grenell je ipak uspio ne samo da postane ambasador u zemlji čije je savezništvo značajno za SAD, već je uspio postati i osoba od velikog Trumpovog povjerenja, usljed čega su ga neki mediji etiketirali i kao “Trumpovog lojalistu”. U trenutku kada je postojalo veliko neslaganje među različitim američkim obaveštajnim tijelima, Trump je odabrao da se Grenell, makar i privremeno, posveti rješavanju ovih problema upravo zbog povjerenja koje ima u njega, iako sam Grenell nema mnogo iskustva u poslovima obavještajne zajednice. Uprkos brojnim kadrovskim promjenama, Grenell je jedna od malobrojnih konstanti u Trumpovoj administraciji, što je zaista jedinstveno.
Zašto je Trump postao blizak sa ne toliko poznatim diplomatom koji se ne uklapa u kalup tipičnog republikanca? Iako odgovor na ovo pitanje vjerovatno uključuje i ponešto što šira javnost ne zna, ukoliko malo bliže pogledate Grenellove stavove i biografiju, lahko je uočiti brojne paralele i sličnosti sa američkim predsjednikom. Prvenstveno, obojica su autsajderi, što je Grenell posebno podvukao. Uprkos tome što je Donald Trump mnogo prije dolaska na vlast bio poznat američkoj javnosti, nikada nije istinski pripadao eliti republikanske partije i malo vremena je zapravo provodio u Washingtonu prije izbora 2016. godine. S druge strane, Richard Grenell je delimično autsajder u vašingtonskim političkim krugovima usljed njegove karijere u Ujedinjenim nacijama, ali je neko vrijeme za dio republikanaca izazov predstavljala i njegova seksualna orijentacija. Grenell je prvi put učestvovao u predsjedničkoj kampanji 1992. godine kada je kandidat bio George Bush stariji, a značajniju ulogu je dobio tek 20 godina kasnije tokom predsjedničke kampanje republikanca Mitt Romney. On je tada postao portparol za spoljnu politiku, čime je postao prvi otvoreno gej portparol nekog republikanskog predsjedničkog kandidata. Ovo je ipak stvorilo nelagodu kod pojedinih republikanaca – kako portparol socijalno konzervativnog predsjedničkog kandidata može biti otvoreno gej? Dodatno, Grenell je prije toga u jednom tekstu podržao pravo na istopolne brakove. Mitt Romney ga tada ipak nije otvoreno odbranio od napada pojedinih konzervativaca, što je za njega bio dovoljan povod da se povuče sa pozicije.
Trump i Grenell dijele zajedničko neodobravanje ponašanja vašingtonskih političkih elita, a obojica su više puta naglašavali koliko kao problem vide elitizam američke politike. Ovo je bio veliki dio retorike tokom Trumpove predsjedničke kampanje 2016. godine, ali je slične zamjerke više puta iznio i Grenell. Ne samo da je govorio protiv političkih elita u Demokratskoj partiji, već se usprotivio i konzervativcima koji ne podržavaju Trumpa. “Mislim da su oni stvorenja Washingtona, oni žive u Washingtonu i žele da ljudi igraju po pravilima. Ljudi koji imaju koristi od pravila i koji žele da svi koji dođu igraju po pravilima, nalaze se na obje strane političkog spektra. Ovo nije partijsko pitanje uopće”, izjavio je Grenell u intervjuu početkom godine. Ovo je sličan način razmišljanja Trumpovom, a Grenell je više puta istakao i to koliko poštuje predsjednikov stav prema političkim elitama.
Još jedna sličnost između Grenella i Trumpa – obojica ne podnose navodnu pristrasnost pojedinih mejnstrim američkih medija, kao što je MSNBC. Nije novost da je, izuzev Foxa, većina američkih medija kritički nastrojena prema Trumpovoj administraciji, a nije ni novost da Trump djelimično privlači konzervativne glasače time što stalno kritizira mejnstrim medije. Slično ponašanje vidimo i kod Grenella, koji na svom Twitteru više puta kritizira i ispravlja američke medije. Nedavno je popularan postao video na kojem se on raspravlja sa novinarom i govori mu da većina novinara zapravo i ne može da na mapi pokaže gdje se Kosovo i Srbija nalaze.
Grenell i Trump imaju i sličan neformalni i direktan stil obraćanja, čak i kada su u pitanju diplomatski odnosi. Obojica aktivno koriste Twitter i ne plaše se da upravo tu objave velike spoljnopolitičke poruke, kao ni da uđu u sukob na ovoj mreži. Grenell je dobio kritike na račun toga što se ne ponaša dovoljno “ambasadorski”, kao što su i Trumpa optuživali za “nepredsjedničko” ponašanje. Kаkav odnos Trump ima prema Grenellu možemo vidjeti i u angedoti koju je podjelio u spomenutom intervju sa Rubinom – Trump mu je povjerio zadatak o kojem on nije znao ništa, ali mu je Trump rekao da “vjeruje da će se snaći”. Ukratko, ne samo da postoji sličnost u njihovom pristupu politici i diplomatiji, već i sličan pogled na svijet, što objašnjava zašto Grenell uživa veliko povjerenje američkog predsjednika. Uslijed svega ovoga nije iznenađenje to što je Trump dopustio i da Grenell ostavi svoj pečat na rad administracije kroz pokretanje globalne kampanje za dekriminalizaciju homoseksualnosti u zemljama u kojima je ona i dalje kriminalizirana, kao i kroz aktivniji angažman na pregovorima Beograda i Prištine. Ako Trump pobjedi u novembru, nema sumnje da će Grenell i tada imati visoku poziciju i značajnu ulogu u budućim spoljnopolitičkim planovima. Trump se osjeća sigurno ako je okružen ljudima koji su mu slični i kojima zbog toga vjeruje, a Richard Grenell je upravo to.
(TBT, Talas)