Ranije ovog mjeseca ruski tehnološki div Yandex najavio je planove za izdvajanje svog odjela za autonomna vozila u zasebnu tvrtku kao i za ulaganje dodatnih 150 miliona američkih dolara.
Yandex, koji sarađuje s Hyundaijem, samo je jedna od mnogih automobilskih kompanija i tehnoloških kompanija koje žele doći do svetog grala: osmisliti automobil bez vozača koji bi bio toliko siguran da bi mogao biti dopušten na svim cestama svjetskih gradova.
Richard Yonck, iz Intelligent Future Consultinga, rekao je da bi ljudi u 2050-ima mogli na ljude koji bi vozili automobile gledati kao neodgovorne, kao što mi danas gledamo na ljude koji voze u alkoholiziranom stanju.
“Jedna od velikih društvenih promjena povezanih s prometom, koju ćemo na kraju vidjeti, bit će percepcija javnosti o tome da je svaki čovjek, koji vozi automobil, opasan i neodgovoran, no do takve promjene dijeli nas najmanje dva do tri desetljeća”, rekao je gospodin Yonck, čija nova knjiga ”Future Minds” obrađuje teme napretka u umjetnoj inteligenciji.
Rekao je da je malo vjerojatno da ćemo u gradovima do kraja 2020-ih vidjeti automobile koji će ići bez vozača. Razlog za to jest niz tehničkih i pravnih izazova koje najprije treba prevladati.
Yonck je zatim nastavio: “Usvajanje na svjetskom polju neće se dogoditi nekoliko godina nakon toga, zbog društvenog i političkog otpora, posebno u SAD-u”.
Rekao je da bi zemlje s centraliziranijim vladama i novijom “relevantnom infrastrukturom” mogle vidjeti AV ”u praksi” SAD-a i Britanije.
U maju 2016. Joshua Brown (40) postao je poznat po prvom smrtnom slučaju u automobilu bez vozača; kada se njegov Tesla Model S sudario s kamionom na autocesti u Ohiju dok je bio na “autopilotu”.
Izvješće Nacionalnog odbora za sigurnost prijevoza kaže da je za nesreću dijelom kriv sustav Autopilot.
Dvije godine kasnije ElaineHerzberg (49) postala je prva biciklistica koju je ubio automobil bez vozača, kada se u nju u Arizoni zabilo ispitno Teslino vozilo za Uber.
Dogodilo se nekoliko drugih nesreća u kojima su sudjelovala automatska vozila. Zbog tih nesreća nigdje u svijetu zakonodavci još nisu spremni dopustiti uporabu potpuno autonomnih automobila, teretnih vozila ili autobusa na ceste.
Gospodin Yonck je na to rekao: “Sigurnost je ključ i kad automatska vozila budu superiornija od ljudskih vozača, zakonodavci će ubrzati usvajanje zakona, što će pomoći kompanijama u pokretanju masovne proizvodnje takvih automobila”.
Kada automobili bez vozača postanu stvarnost na našim ulicama, gospodin Yonck kaže kako vjeruje da će to transformirati naše gradove. Za početak, puno manje će ljudi posjedovati vlastite automobile.
Nastavio je: “Prevladavajući model vlasništva vrlo će se vjerojatno promijeniti, dok će flote automobila i modeli pretplate dovesti do eliminacije posjedovanja osobnih automobila, posebno u gradovima. Privatno vlasništvo viših modela nastavit će se za bogatije pojedince. Velike tvrtke upravljat će svojim vlastitim modelima”.
No gužve u prometu neće nestati preko noći, čak i ako će manje ljudi imati vlastite automobile, a ako više ljudi bude koristilo usluge poput Ubera.
Gospodin Yonck rekao je da je teško predvidjeti razinu zagušenja u prometu, ali je dodao: “Na temelju nekoliko studija, povećana gužva predstavlja značajnu zabrinutost. To će se znatno razlikovati ovisno o pojedinostima konfiguracije, kapaciteta i upotrebe određenog grada. Zagušenja će se pogoršati ako pretplatni modeli budu rezultirali destimulacijom za masovni promet”.
Nastavio je: „Potražnja za mjestom za parkiranje trebala bi naglo pasti, ali trebat će uložiti znatna ulaganja u dizajn i izgradnju zona za utovar i istovar, kako u poduzećima tako i na javnim prostorima, kako bi se promet odvijao dalje. Novi projekti zgrada trebali bi, nakon usvajanja projekta autonomnih vozila, sadržavati planove za prelazak parkirnog mjesta u alternativne namjene.
Postupno će padati potreba za velikim višekatnim parkiralištima kao i za parkiralištima trgovačkih centara, a rekao je: “Ovo će posebno biti blagodat za one gradove koji imaju ograničena parkirna mjesta”.
U gradovima poput Londona, New Yorka, Pariza i Tokija parkirališta bi se mogla sravniti i zamijeniti parkovima, pješačkim šetalištima ili što je vjerojatnije, većim stanovima.
Yonck je zatim rekao: “Trebat će nam i dalje ulice, naravno, iako će na njima možda biti novi senzori i druga pametna tehnologija, kako bi podržala implementaciju novih vozila”.
Bit će i drugih promjena u prigradskom krajoliku, od kojih su neke već u toku.
Kada su kuće građene 1950-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, smatralo se presudnim imati garažu, u kojoj ćete preko noći parkirati automobil. Ali u današnje vrijeme automobile je puno teže ukrasti, a puno je lakše pokrenuti ih u hladnim, zimskim jutrima.
“Garaže već postaju manje bitne u nekim urbanim područjima. Prilazni putovi mogu se prekonfigurirati, kako bi se olakšao bolji promet od domova do radnih mjesta”, rekao je on.
Yonck je nadodao: “Motori s unutarnjim izgaranjem i dalje će biti traženi za određene potrebe, kao što su prijevoz na velike udaljenosti. Postaje za brzo punjenje na kraju će zamijeniti velik udio benzinskih postaja. Postaje će tijekom prijelaza na autonomna vozila biti korištene za dvostruku uporabu, smanjujući tako smetnje. Neke će zemlje možda koristiti postaje za zamjenu baterija, ali to će se tek vidjeti”.
(TBT, Mediji)