U Washingtonu je u utorak potpisan historijski sporazum o uspostavljanju diplomatskih odnosa Izraela sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom, u prisustvu američkog predsjednika Donalda Trumpa. To je prvi put u posljednjih četvrt stoljeća da je Izrael potpisao mirovni sporazum sa dvije arapske države.
Bliski istok je poznato sporno mjesto. Teško da tamo postoji zemlja koja nije ratovala sa svojim muslimanskim susjedima. Egipat i Saudijska Arabija su se borili oko Jemena šezdesetih godina. Sirija je napala Jordan početkom sedamdesetih i ugrozila hašemitski režim. Iran i Irak vodili su brutalni rat tokom osamdesetih, a kasnije je Irak napao Кuvajt. Danas saudijske i zalivske države ratuju sa Iranom, a Egipat se bori protiv snaga ISIL-a na Sinaju.
Zemlje opstaju u ovom regionu igrajući igre moći. Dugo godina, dok je Izrael službeno bio “non grata” na Bliskom istoku, morao je igrati iza kulisa. Jerusalim je podržao turske disidente u Iraku i Siriji, podržao Jordan protiv Sirije, a nedavno je podržao Saudijsku Arabiju i zalivske države u njihovoj borbi sa šiitskim Iranom.
FOTO: PROFIMEDIA
Dijeljenje zajedničkog neprijatelja način je za sklapanje prijateljstva na Bliskom istoku. Svečana ceremonija potpisivanja u Washingtonu to potvrđuje. To nije iskaz uzajamnog divljenja, ne radi se o zajedničkim ekonomskim i tehnološkim koristima koje mir može donijeti. Ne radi se ni o predstojećom američkim izborima. To je, sa stanovišta Izraela, javno ratificiranje saveza Jerusalima sa neophodnim prijateljima protiv nužnog neprijatelja, ocjenjuje “Bloomberg”.
Washingtonskim sporazumom postalo je jasno da je bar jedna ozbiljna regionalna prijetnja zaista neophodna za održavanje neizvjesne unutrašnje stabilnosti Izraela.
Izrael nije tačka spajanja kako su to zamišljali njegovi osnivači. To je federacija polariziranih plemena koja nisu oduševljena zbog zajedničkog života. Arapi Izraela ne dijele cionističku viziju. Ultraortodoksni Jevreji prihvataju kao konačnu vlast samo svoje rabine. Često narušavanje vladinih mjera protiv korone od strane obje zajednice pooštrilo je nezadovoljstvo među Izraelcima.
Izrselski ideali rasparčani su i polarizirani u međusobnoj povezanosti etničkih, klasnih i političkih linija. Velike zajednice jevrejskih imigranata druge generacije iz sjeverne Afrike i Azije bore se za kulturnu i ekonomsku dominaciju nad ljevičarskom evropskom sekularnom elitom. Milion imigranata iz bivšeg Sovjetskog Saveza i više od 150.000 iz Etiopije tek trebaju utvrditi svoje mjesto u izraelskom društvu.
Politika je u rasulu. Desničarski naseljenici, tradicionalno među glavnim pristalicama premijera Benjamina Netanyahua, bijesni su zbog njegove odluke da zamrzne aneksiju teritorije Zapadne obale u zamjenu za ugovore sa dalekim arapskim državama. Premijerovi ljevičarski protivnici nevoljno su spremni pristati na mirovni sporazum, ali to nije oslabilo njihovu odlučnost da nastave sve intenzivnije proteste kojima traže njegovu ostavku zbog optužbi za prevaru i korupciju.
Dan prije svog odlaska u Washington, Netanyahu je objavio da Izrael – koji je zajedno sa Bahreinom na vrhu liste zemalja sa najviše slučajeva korona virusa po broju stanovnika – ide u svoju drugu nacionalnu izolaciju. Mnogi iz poslovnog sektora, koji tek treba da se oporavi od prve izolacije, prijete da će oponašati arapske i ultraortodoksne zajednice u nepoštovanju mjera.
Međutim, zemlja i dalje ima neprijatelje na koje može da se usredsrijedi kao na najveću prijetnju. Sunitski Arapi iz Gaze, koji su se obavezali na uništenje Izraela, rutinski gađaju zapaljivim balonima i povremenim raketama izraelske civile duž južne granice. Hezbolah je prikupio veliki arsenal iranskih projektila isporučenih preko Sirije.
Netanyahu je u Washingtonu zahvalio svom prijatelju Donaldu Trumpu na mirovnom sporazumu. Ali, također, duguje zahvalnost prijetnjama i agresiji iranskog lidera ajatolaha Ali Hamneija i njegovih punomoćnika. Kako zaključuje “Bloomberg”, oni su “nužni neprijatelj“ koji kao lijepak drži zemlju na okupu.
(TBT, Blic)