Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Riječ “identitet” je latinskog porijekla (identitas), a njome je označena individualna karakteristika, odnosno osobina prema kojoj je predmet ili osoba prepoznatljiva ili poznata. U filozofskom smislu, identitet je definiran kao bit nečega ili nekoga kojom se razlikuje u odnosu na nešto ili nekog drugog.
Pojam identiteta, prema ovome, obuhvata stvari i osobe kao fenomene i individue (lični identitet, duhovni identitet), ali, isto tako, obuhvata i jednu zajednicu (npr. etnički, kulturni, vjerski, nacionalni identitet) ili jedno društvo (npr. islamski, kršćanski, sekularni, kapitalistički identitet), kao i određene grupe u nekom društvu (npr. navijački, muzički, sportski, poslovni identitet).
Otuda se pojam identiteta razumijeva višeslojno i višeznačenjski i koristi se u različitim naukama. Tako ćemo tu riječ kao ključnu postavku susresti u fizici, logici, matematici, filozofiji, gdje je prvo i korištena, a zatim u i društvenim i humanističkim naukama: psihologiji, sociologiji, antropologiji i, u novije vrijeme, u ekonomiji. Budući da pojam identiteta u izvornom značenju podrazumijeva sveukupnu organizaciju emocionalnih i kognitivnih karakteristika individue ili kolektiva koja ih diferencira u odnosu na druge i drugačije te da, isto tako, podrazumijeva vremensko trajanje ili permanentnost, bez obzira na vremenske mijene i promjene, može biti definiran, u najširem smislu i ukratko, kao kontinuitet pamćenja.
S kraja dvadesetog stoljeća sve više se u svijetu govori i piše o krizi identiteta, traganju za njime (vidi npr. Silajdžić, Muslimani u traganju za identitetom, 2006), o borbi za njegovo očuvanje, njegovom uništavanju i nametanju, pluralnosti identitetâ. Ovaj trend traje i danas naprosto zbog toga što su mnogi aspekti identiteta podložni promjeni, odnosno gubitku, stječu se, čuvaju i održavaju, što će reći da pojam “identitet” ima dinamičku koncepciju.
Nema sumnje u to da je pitanje identiteta jedno od najvažnijih, suštinskih pitanja samoga čovjeka. On predstavlja naše određenje, pristajanje i poistovjećivanje s nečim ili nekim. Posebno je važan duhovni identitet, koji određuje naš način života, pogled na svijet i daje smisao cjelokupnom postojanju.
Zato je važno govoriti o islamskom identitetu (el-huvijjetu l-islāmijje) i njegovim očitovanjima i očuvanjima na različitim planovima, a posebno kada je riječ o muslimanskim narodima koji žive u specifičnim okruženjima, koji graniče s narodima drugačijih identitetâ ili s njima dijele isti teritorijalni identitet, kakav je slučaj s nama Bošnjacima. Pored te činjenice, simbolika identiteta danas je važna zbog toga što živimo u globaliziranom svijetu u kojem pored povezivanja svijeta (čitaj: identitetâ) dolazi i do gubitka razlika (identitetâ).
Islamski identitet Bošnjaka je njihov najvažniji i najsnažniji identitet kojim im se ni u kojem slučaju ne potiru svi ostali: etnički, kulturni, historijski, lingvistički, teritorijalni… Uostalom, islam je doprinio njihovom razvoju i formiranju i ima ulogu njihovog čuvara.
Nastavit će se.
(TBT)