Kad ga je njegov kolega iz Poreske uprave na neformalnom druženju začuđeno upitao „zar se ne plaši tako revnosno kontrolirati tajkune koji su bliski vlastima“, kantonalni turističko-ugostiteljski inspektor u Zenici Fuad Omerčević odgovorio mu je: „Ko se ovdje koga treba plašiti – ja njega, ili on mene?“ Ovaj dijalog dvojice inspektora zorno svjedoči o tome u kakvoj državi živimo. U organima i institucijama za provođenje zakona, na jednoj strani su savjesni ljudi koji pošteno obavljaju svoj posao, a na drugoj su oni koji su skloni klijentelizmu i korupciji. Kakav je odnos snaga između ta dva tabora? Ako ćemo suditi prema situaciji u Zeničko-dobojskom kantonu, situacija nije nimalo ružičasta. U MUP-u ZDK, primjera radi, neometano obavljaju poslove (viši) policijski službenici koji su osumnjičeni za teška krivična djela zloupotrebe položaja i krivotvorenja isprave, kao što je Nihad Mehmedović, analitičar u Policijskoj upravi u Zavidovićima, ranije zamjenik komandira u Maglaju. Tužilaštvo ZDK, na čijem je čelu Vesna Kaknjo (a postupajući tužilac Amir Bajrić) – ne želi ga procesuirati, jer više od tri godine taj predmet drži u ladici. Zato Tužilaštvo ekspresno želi procesuirati ugostiteljsko-turističkog inspektora Fuada Omerčevića jer je on, zamislite, „tražio mito od vlasnika hotela Zenica Salke Džananovića“. Javna je tajna da je Džananović tajkun tradicionalno blizak vladajućoj SDA, tako da bi samo glup inspektor od takvoga tražio pare. Čak i inspektor pripravnik zna da se „od svake ptice meso ne jede“, a pogotovo to zna šezdesetogodišnji Fuad Omerčević. Ovaj kantonalni turističko-ugostiteljski inspektor je, ustvari – ‘zviždač’, prijavitelj korupcije. Zbog toga upravo doživljava odmazdu, jer će sutra (29.7.) službeno dati izjavu u svojstvu osumnjičenog. Tužiteljica koja će ga ispitivati zove se Dženaida Kopić, ne baš pravni ekspert, ali provjereni kadar koji se koristi „za posebne potrebe“.
Inspektor Omerčević: od zviždača do osumnjičenog
Inspektor Fuad Omerčević je 25. februara ove godine izvršio kontrolu Hotela Zenica koji je u sastavu firme „Džananović transport“ d.o.o.. Zapisnikom je ustanovio da ovaj hotel od svog osnivanja, punih 12 godina (od 2008.), radi nelegalno, jer nikada nije dobio dozvolu za rad koju izdaje gradski organ uprave. Još jednostavnije: nikada nije pribavio „upotrebnu dozvolu“. „Papiri“ kojima je mahao Džananović, sudska registracija i Rješenje o kategorizaciji Hotela („četiri zvjezdice“), nemaju veze sa „papirom“ koji je trebalo da izda Grad Zenica (upotrebna dozvola), tvrdi Omerčević. U zahtjevu Općinskom sudu u Zenici za pokretanje prekršajnog postupka od šestog marta ove godine, inspektor je naveo da „Džananović transport“ d.o.o. prilikom inspekcijske kontrole nije predočio bilo kakvu dokumentaciju o početku rada poslovne jedinice Hotel Zenica. Omerčević zaista nije imao pardona i devetog marta donosi Rješenje kojim se firmi „Džananović transport“ kao i odgovornom licu Azri Džananović – ZABRANjUJE obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu Hotel Zenica.
U Rješenju piše da će inspektor – ukoliko Džananovići ne ispoštuju zakon – „upravnu mjeru izvršiti prinudnim putem“, tj. hotel će biti zapečaćen. Treba imati petlju pa zapečatiti „slavni“ hotel u kojem je spavao Cristiano Ronaldo i ostale svjetske zvijezde, ali i nogometna reprezentacija BiH kada igra na Bilinom polju. Trebalo je, konačno, imati muda pa se suprotstaviti imperiji Salke Džananovića.
No, bez obzira na to što žalba ne odlaže izvršenje, „Džananović transport“ se žalio drugostepenom organu (Ministarstvo privrede ZDK), koji je poništio Rješenje Kantonalne uprave za inspekcijske poslove i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Inspektor Omerčević je, međutim, uporan. U aprilu ponovo vrši inspekcijski nadzor i ponovo zabranjuje rad hotelu Zenica. Džananovići se žale, a Ministarstvo privrede ZDK (opet) poništava Rješenje svog inspektora, ali ovaj put „zbog nenadležnosti“. Ali, Inspektor Omerčević ni tu nije stao: upućuje dopis Kantonalnom pravobranilaštvu da pravnim sredstvima zaštiti imovinu i imovinske interese Kantona, jer je posljednje Rješenje Ministarstva privrede ZDK postalo konačno u upravnom postupku, pa se sada samo tužbom to (zaštita imovine) može postići, a za podnošenje (tužbe) nadležno je Kantonalno pravobranilaštvo. „Nisu ispunjeni zakonski uslovi za postupanje Kantonalnog pravobranilaštva Zenica u konkretnom slučaju“, ekspresna je bila reakcija Pravobranilaštva. Ni to nije zaustavilo inspektora Fuada Omerčevića koji ide do kraja i 3. Juna upućuje dopis na ruke premijera Mirze Ganića i Vlade ZDK u kojem ih obavještava o stavu Kantonalnog pravobranilaštva („koje nije navelo koji zakonski uslovi nisu ispunjeni, te zbog čega predmet nije proslijeđen nadležnom kantonalnom organu za postupanje“). U dopisu ovaj turističko-ugostiteljski inspektor napominje premijera Ganića i Vladu ZDK da se u prilogu predmeta nalazi 14 akata „iz kojih se nedvosmisleno može zaključiti da se radi o neregistrovanom subjektu nadzora na području ZDK već 12 godina, sa ostvarenim prometom iz predmetne nadležnosti od 2 – 3 miliona KM za jednu godinu, i da je nedvosmisleno izvršena utaja poreza, kao kantonalnih prihoda za navedeni period“.
Premijer Vlade ZDK, Mirza Ganić, nikada nije odgovorio na ovaj dopis. „Odgovorili“ su, međutim, policija i Tužilaštvo ZDK – koji su za to vrijeme promijenili mišljenje i odlučili da Omerčević, umjesto svjedok, bude osumnjičeni.
O čemu se radi?
Discipliniranje inspektora Omerčevića
Prvo je Salko Džananović tražio izuzeće inspektora Omerčevića sa ovog inspekcijskog nadzora, što je ovaj glatko odbio „jer je zahtjev smiješan“. Ali, postojale su i druge metoda kako „urazumiti“ nepoćudnog inspektora. U pismenoj izjavi MUP-u ZDK, Omerčević je, pored ostalog, napisao (prenosimo bez intervencija):
Dana 14.02.2020.g u 11:04 sati sam započeo redovnu inspekcijsku kontrolu u privrednom društvu Džananović Transport d.o.o. Zenica, PJ. EKSPRES RESTORAN u ul.Kamberovića Čikma bb. kada je nakon 40 minuta započete redovne inspekcijske kontrole, u predmetnom ugostiteljskom objektu pristupila meni nepoznata muška osoba, obilazeći oko stola za kojim sam radio inspekcijsku kontrolu, na sredini restorana, ne predstavljajući se i pored brojnih obraćanja meni u postupku konstatacije zapisnika, u jednom momentu kontrole isti sjeo za sto sa suprotne strane, i obrativši se riječima „ja ću reći da si ti meni tražio pare“, na što sam ja odgovorio „pa reci“, te ustao iza stola, nervozno se ponašao obilazio oko stola, i hodajući po objektu, potom ponovo sjeda za sto nakon 5 minuta, i ponovo obrativši se riječima „znaš šta inspektor ja ću zvati policiju da si ti meni tražio pare“, na što sam ja odgovorio „pa zovi samo nemoj zaboraviti koliko sam ti tražio“.
Ovaj pokušaj podmetanja krivičnog djela korupcije od strane Salke Džananovića, inspektor Omerčević je zabilježio i u svom „Dnevnom izvještaju o radu“ od 14. februara. Naveo je da je tog dana Salko Džananović onemogućio i redovnu inspekcijsku kontrolu u Hotelu Zenica. Sve se ovo može pročitati i u izjavi koju je Omerčević 12. marta dao Policiji, a saslušan je u svojstvu svjedoka.
FOTO: Omerčević (Facebook)
Postoji li način da se „urazumi“ taj „ludak“, počeli su se pitati njegovi oponenti s druge strane zakona.
Pošto se, dakle, inspektor Omerčević pokazao tvrđim orahom nego što se mislilo, moralo se pribjeći „radikalnijim“ metodama. Represivnim. U statusu svjedoka bio je tri mjeseca, ali nakon pisma premijeru i Vladi ZDK, Omerčević je postao osumnjičenik. Inkriminacija: „tražio mito od Salke Džananovića“. Radi se, naravno, o „pakovanju“, u čemu masla ima i Omerčevićeva matična Kantonalna uprava za inspekcijske poslove. Korumpirani dio Uprave jedva je dočekao da ‘smjesti’ Omerčeviću, zapravo da mu vrate milo za drago. Jer, sve lopovske rabote unutar svoje „firme“ Fuad Omerčević je prijavljivao nadležnim organima. Dosad je njegove prijave tužiteljica Dženaida Kopić odbijala, ali se u više slučajeva vode (neovisne) tajne istrage. Bilo je i osuđenih na (uslovne) zatvorske kazne. Za zloupotrebu položaja osuđeni su (bivša) direktorica Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Mirsada Silajdžić i glavni tržišni inspektor Mirsad Selimović, a protiv Remzije Osmanhodžić, (bivše) pomoćnice direktorice Kantonalne uprave, sudski proces je u toku.
Kada je zbog sumnje na zloupotrebu položaja Mirsada Silajdžić suspendovana sa mjesta direktorice Kantonalne uprave za inspekcije, zamijenio ju je Šemsudin Muhić. Mirsada Silajdžić se nagodila sa Tužilaštvom, priznala krivicu i osuđena je na uslovnu zatvorsku kaznu, a onda se događa slučaj bez presedana: direktor Muhić ju tako, friško osuđenu za zloupotrebu položaja, postavlja za glavnu turističko-ugostiteljsku inspektoricu. Njih dvoje, u dogovoru, traže izuzeće inspektora Fuada Omerčevića sa slučaja Hotel Zenica, insistirajući da im preda dokumentaciju o slučaju. Omerčeviću to ne pada napamet, jer, kaže, u zakonu ne postoji institut izuzeća inspektora, osim u izuzetnim slučajevima. Naprotiv, inspektor je samostalan u svom radu. (Šemsudin Muhić se, kao direktor, u ime Kantonalne uprave javno izvinjavao Salki Džananoviću zbog postupanja inspektora Omerčevića – čime je osramotio organ uprave na čijem je čelu, što je još jedan akt bez presedana. I njega je Fuad Omerčević, zajedno sa još 14 lica, prijavio Tužilaštvu ZDK za zloupotrebu položaja.)
Zviždač, uzbunjivač ili prijavitelj korupcije – ko je to?
Fuad Omerčević je očigledno školski primjer ‘zviždača’. To je osoba koja prijavljuje korupciju, najčešće na svom radnom mjestu. Uzbunjivač se, dakle, odlučuje da prekine lanac korupcije ili nepravilnosti tako što je prijavljuje nadređenom licu ili nadležnim organima.
Bojan Bajić, predsjednik Foruma za etiku i usklađenost u Bosni i Hercegovini, izjavio je za Radio Slobodnu Evropu da naša zemlja „nema formalno pravne mehanizme, nemamo zakone za zaštitu zviždača. Sistem i država, inspekcije, nisu efikasne da zaštite prijavitelja od odmazde koju može doživjeti na poslu. Ta odmazda može biti diskriminacija, sprečavanje u napredovanju, otkaz, neželjeni premještaj u drugu sredinu, itd.“
Bajić kaže da kod nas političari pod pritiskom kampanja (antikorupcijskih) donesu neke zakone koji ili nisu dovoljno kvalitetni ili ne štite u dovoljnoj mjeri. „Onda razne organizacije vode kampanje i dijele letke, pozivaju ljude na prijavljivanje što je vrlo štetno kada ne postoji pravni mehanizam, jer će onda, ja to tako kažem, prvih deset naivaca prijaviti korupciju – oni će vrlo brzo doživjeti odmazdu – i već za tri, šest mjeseci ili godinu dana imate deset medijskih priča o uništenim životima zviždača“.
Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da svi zviždači u roku od godine dana napuštaju radno mjesto narušenog zdravlja, reduciranih primanja, uništene karijere. Poslovni.hr navodi da među njima ne dominiraju vječiti nezadovoljnici, već lojalni konformisti koji vjeruju u sistem. Uprava „kompanije“, piše poslovni.hr, počinje zviždača optuživati da ima poremećaj ličnosti, da želi izazvati pozornost, da je bio pokvaren prije nego što je uopće došao u tvrtku (organ uprave) ili da je jednostavno problematičan tip kojeg se što prije valja riješiti. I katastrofa je neizbježna.
Većina zviždača nakon svojih iskustava kaže da ne bi to ponovili.
Da li bi sve ponovio zviždač Fuad Omerčević?
I, da li će za godinu dana na pitanje sa početka ovoga teksta, imati isti odgovor?
Ili će, ipak, lopovi završiti u zatvoru?
(TBT, Istraživački tim)
