20. juna je egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi obećao vojno intervenirati u Libiji ako snage koje podržavaju vladu, koja na svojoj strani ima i UN, pokušaju vratiti strateški grad Sirte. Iako Sisi tek treba provesti svoju prijetnju, ako to učini, imat će podršku viših sila. Dva dana nakon Sisijeve objave, vodeće službene vjerske institucije u Egiptu čvrsto su izrazile odobravanje. Al-Azhar, jedna od najcjenjenijih vjerskih institucija u sunitskom muslimanskom svijetu, izdala je izjavu kojom podržava Sisijev politički stav o Libiji. Dar al-Iftaa – glavni islamski autoritet Egipta – otišao je korak dalje, pozvavši Egipćane da stanu uz Sisijeve prijetnje i poručio je da će se svako protivljenje smatrati haramom tj. zabranjenim. Na Twitteru su iz Dar al-Iftaa poručili svojim 320 000 sljedbenika da Egipćani imaju vjersku dužnost prema svom vodstvu, kojem bi se trebali pokoravati i podržavati jer u protivnom „ne zaslužuju čast pripadnosti toj zemlji.“
ANTIISLAMISTIČKA PLATFORMA
Takav komentar može se činiti neprimjerenim za tijelo koje se uglavnom bavi islamskim zakonom. Ali u šest godina otkako je Sisi došao na vlast, najvažnije egipatske vjerske institucije i figure postaju sve više uključene u svjetovne poslove. Sisi je preuzeo vlast nakon vojnog udara u julu 2013. protiv predsjednika Mohameda Morsija, prvog demokratski izabranog predsjednika Egipta, čija je tek osnovana stranka nastala kao ogranak Muslimanske braće. Svoju kampanju je zasnivao na antiislamističkoj platformi tvrdeći da se religija i politika ne smiju miješati. Međutim, otkako je Sisi stupio na vlast, on koristi religiju da bi unaprijedio svoju političku agendu i opravdao svoju represivnu i populističku politiku.
Religija je ključna komponenta svakodnevnog života Egipćana, a država kontrolira vjersku sferu. Ona regulira, upravlja i rukovodi trima glavnim vjerskim institucijama u Egiptu: Al-Azharom, Dar al-Iftaaom i Ministarstvom vakufa. Kao predsjednik, Sisi ima moć angažirati starije šejhove i imame, određivati budžete vjerskih institucija i nadzirati njihove aktivnosti. Od osnivanja 1895., Dar al-Iftaa podržava egipatske političke režime i vođe uz nekoliko izuzetaka. Ipak, tek je pod Sisijem tijelo pretvoreno u vjerski propagandni alat koji se često koristi za sankcioniranje političkog programa vođe.
U proteklih šest godina Dar al-Iftaa je izdao brojne izjave i fetve koje podržavaju ili legitimiraju Sisijevu unutrašnju i vanjsku politiku. Fetve bi trebale pokrivati prvenstveno vjerska pitanja, ali oko 80 izjava od 224 izdane ove godine odnosilo se na politička pitanja. One obuhvataju sve od podržavanja mjera Sisijeve vlade za borbu protiv COVID-a 19, preko slavljenja egipatske vojne kampanje protiv radikala na Sinaju do napada na islamiste i Tursku.
PUCAJTE IM U SRCE
Šejhovi i imami Dar al-Iftaae također su dali svoj glas podrške Sisiju na dotad neviđen način u povijesti institucije. Nekadašnji veliki muftija Egipta, šejh Ali Gomaa, kao i trenutni muftija, šejh Shawki Allam, svesrdne su pristalice predsjednikove politike – posebno njegove kampanje protiv Muslimanske braće, Sisijevog glavnog političkog neprijatelja. Na sedmu godišnjicu državnog udara u julu 2013., Allam je napao Muslimansku braću i pohvalio Sisija što ih se riješio. Rekao je da puč smatra „poslaničkim čudom“. U međuvremenu, Gomaa oštro kritizira Muslimansku braću upotrebljavajući religijsko obrazloženje da bi opravdao njegovu represiju. U videu s početka augusta 2013. koji je procurio u javnost, Gomaa se obratio skupu egipatskih vojnih i policijskih službenika kazavši (među njima i Sisiju, koji je u to vrijeme bio ministar odbrane) da bi trebali biti nemilosrdni u svom odgovoru Muslimanskoj braći. „Pucajte im u srce“, rekao je. „Blagoslovljeni su oni koji ih ubijaju i oni koje oni ubiju. … Naš Egipat moramo očistiti od tog ološa. … Sramote nas. … Smrde. Tako ih je Bog stvorio. Oni su licemjeri i otpadnici.“ Nekoliko dana kasnije, 14. augusta 2013., egipatska vojska i policija brutalno su pobili oko 800 Morsijevih pristalica usred bijela dana.
Dakako, vjerske institucije i službenici koji podržavaju autoritarne režime nisu jedinstveni samo na Bliskom istoku. Kroz povijest i u raznim religijama lideri despoti koriste vjeru u političke svrhe. Od križarskih ratova do širenja muslimanskih carstava, vjerska tijela nudila su opravdanje za osvajanja, invazije i otimanja moći. Čak se i u etabliranim demokratijama lideri oslanjaju na vjerski sentiment u cilju mobilizacije i motiviranja svojih birača. (Pogledajte kako je američki predsjednik Donald Trump namjeravao pokrenuti svoje kršćanske pristalice držanjem Biblije ispred Episkopalne crkve St. John u Washingtonu, dok govori o potrebi da se nasilno odgovori proetstima protiv rasizma.)
Ali u Egiptu Sisi koristi vjerske institucije kako bi opravdao svoju represivnu politiku na način bez presedana u zemlji – nanoseći veliku količinu štete samim institucijama. Ako šejhovi kratkoročno mogu pružati svoju podršku Sisiju, vidjet će kako im imidž, utjecaj i vjerodostojnost već desetljećima propadaju u Egiptu i šire.
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)
