Tokom više od deset vijekova muslimanski kalifi, srednjovijekovni biskupi i, na kraju, nacističke vođe, koristili su identifikacionu značku za obilježavanje Jevreja. Dekreti kojima se naređuje identifikacijska značka rijetko su bili izolovana djela. Oni su često bili dio niza antijevrejskih mjera namijenjenih odvajanju Jevreja od ostalog stanovništva i jačanju njihovog inferiornog statusa.
Dolaskom Francuske revolucije u 18. vijeku i jevrejske emancipacije u 19. veku, „jevrejska značka“ je nestala u zapadnoj Evropi. Kada su nacistički zvaničnici implementirali jevrejsku značku između 1939. i 1945., to su učinili na pojačan, sistematičan način, kao uvod u deportaciju Jevreja u geto i koncentracione logore u istočnoj Evropi pod okupacijom Njemačke.
JEVREJSKA ZNAČKA TOKOM NACISTIČKE ERE
Tokom nacističke ere njemačke vlasti ponovo su uvele jevrejsku značku kao ključni element u njihovom planu da progone i na kraju unište jevrejsko stanovništvo Evrope. Koristili su značku ne samo da bi stigmatizovali i ponižavali Jevreje, već da bi ih razdvajali i posmatrali i kontrolisali njihova kretanja. Značka je takođe olakšala deportaciju.
Nacistički ministar propagande Josef Goebbels prvi je u memorandumu u maju 1938. predložio „opštu oznaku razdvajanja“ za njemačke Jevreje. Šef bezbjednosne policije Reinhard Heidrich ponovio je tu ideju 12. novembra 1938., na sastanku koji je sazvao Herman Goring nakon Kristallnachta. U oba slučaja nisu preduzete trenutne mjere.
KADA I GDE JE UVEDENA JEVREJSKA ZNAČKA?
U septembru 1939. godine, nakon njemačke invazije na Poljsku, pojedine njemačke vojne i civilne vlasti nametnule su jevrejsku značku u određenim poljskim gradovima i selima, a prva je proglašena u gradu Vloclavek 29. oktobra 1939. godine. U Generalnoj vladi, taj dio Poljske koju je direktno okupirala Njemačka, generalni guverner Hans Frank naredio je 23. novembra 1939. godine da svi Jevreji stariji od deset godina nose “jevrejsku zvijezdu”: bijelu traku sa plavom šestokrakom zvijezdom, koja se nosi preko desnog gornjeg rukava odjeće. Bilo je teških kazni za one koji su uhvaćeni da je ne nose.
Odmah poslije invazije Njemačke na Sovjetski Savez, 22. juna 1941., uvedena je jevrejska značka, iako nije postojao opšti poredak. Tokom kratkog vremena između njemačke invazije i masovnog ubijanja Jevreja širom Sovjetskog Saveza nosile su se razne značke u različitim regionima.
Tada je 1. septembra 1941. Rajnhard Hajdrih naredio da svi Jevreji stari šest godina ili više moraju nositi značku koja se sastojala od žute Davidove zvijezde na crnom polju koja će se nositi na grudima, sa riječju “Židov” u zvijezdi upisana na njemačkom ili na lokalnom jeziku. Ovo se odnosilo na sve njemačke Jevreje i Jevreje na, od Njemačke okupiranim teritorijama: Alzas, Bohemija-Moravska i Vartegau (teritorije zapadne Poljske koje su pripojene Njemačkoj).
U zapadnoj Evropi pod okupacijom Njemačke pokušaji uvođenja značke naišli su na različit stepen protivljenja lokalnog stanovništva, zvaničnika, pa čak i njemačke vojske.
INDIVIDUALNA IZUZEĆA
Određeni pojedinci bili su izuzeti od nošenja značke, mada su takvi izuzeci bili češći u zapadnoj nego u istočnoj Evropi. Oni kojima je dozvoljeno da ne nose značku uključuju, između ostalih,
- strani Jevreji, posebno oni iz neutralnih zemalja
- Jevreji čiji je rad bio posebno važan za Njemce, kao što su rukovodioci velikih radionica
- neki zvaničnici jevrejskih savjeta
- saradnici
- i Jevreji iz mješovitih brakova
(TBT, Mediji)