Neki tvrde da vas nošenje maske razlikuje od muškaraca opsjednutih njihovom muškošću. Drugi inzistiraju na tome da je nošenje maske simbol moralnog kukavičluka.
Jedna od najistaknutijih karakteristika politizacije identiteta je ta da ona može pretvoriti i najbanalnije ljudske postupke, poput nošenja ili ne nošenja maski, u političko pitanje.
Prema jednom izvještaju u časopisu Scientific American, neki muškarci su zabrinuti da ih nošenje maske čini slabićima, a samopouzdanje im je važnije od pokazivanja “odgovornog ponašanja“.
Drugi se slažu sa činjenicom da je, navodno, “lice bez maski postalo pokazatelj muškosti”. U njihovim očima lice bez maske služi kao marker za rasne i rodne predrasude. Oni tvrde da rasne pretpostavke o azijskim zemljama – gdje je nošenje maski normalno – leže iza ponašanja protiv maski „određenog skupa uglavnom bijelih, konzervativnih muškaraca“.
Možeš reći, pa šta? Koga je briga? Promotori politike identiteta to čine, jer su transformisali suprotne stavove da bi se maske pretvorile u političko pitanje.
Činjenica da je nošenje maski postalo tačka u kulturološkom ratu služi kao svjedočanstvo za degradaciju političkog života zapadnih društava. Strasti koje su nekada bile posvećene preobražavanju svijeta ili reformisanju društva sada su usmjerene na sitne prepirke oko toga šta znači nositi masku. Jedno od nesrećnih dostignuća politike identiteta je to što onemogućava zrelu diskusiju o tome šta je, u stvari, prijetnja cijelom čovječanstvu.
U ovom polarizovanom okruženju nije moguće složiti se da se ne slažemo. Ipak, ne postoji naučni konsenzus o vrijednosti nošenja maske. Od izbijanja pandemije koronavirusa, brojne stručne organizacije pružile su oprječne savjete o tome da li maska može zaštititi od kontaminacije. Stoga je potpuno razumljivo da su se neki odlučili za nošenje maske, dok su drugi odlučili da to ne rade.
Jedan od načina razumijevanja trenutnih kontroverzi oko nošenja maski je kroz teoriju kulturne spoznaje. Ova teorija sugeriše da će se ljudi, kada se suoče sa spornim pitanjem, ponašati u skladu sa vrijednostima koje definišu njihov kulturni identitet. Zato je vjerovatno da će oni koji su protiv prava na nošenje oružja ili mrze skeptike globalnog zagrijavanja posegnuti za svojom maskom, dok je manje vjerovatno da će je nositi oni suprotnih uvjerenja.
Odgovor stada podstaknut politikom identiteta otežava inteligentnu diskusiju o tome kako društvo treba da reaguje na navodnu pandemiju. Polemika oko maske samo je najnoviji primjer rasprave bez koje možemo živjeti, pod uvijetom da znamo pravu istinu o pandemiji.
Kako reče Bosanac, čitatelj portala Logično: “Korona kriza je definitivno gotova….neko treba obavjestit zvanično ove što još s maskama hodaju po ulici”.
(TBT, logicno.com)
Neki tvrde da vas nošenje maske razlikuje od muškaraca opsjednutih njihovom muškošću. Drugi inzistiraju na tome da je nošenje maske simbol moralnog kukavičluka.
Jedna od najistaknutijih karakteristika politizacije identiteta je ta da ona može pretvoriti i najbanalnije ljudske postupke, poput nošenja ili ne nošenja maski, u političko pitanje.
Prema jednom izvještaju u časopisu Scientific American, neki muškarci su zabrinuti da ih nošenje maske čini slabićima, a samopouzdanje im je važnije od pokazivanja “odgovornog ponašanja“.
Drugi se slažu sa činjenicom da je, navodno, “lice bez maski postalo pokazatelj muškosti”. U njihovim očima lice bez maske služi kao marker za rasne i rodne predrasude. Oni tvrde da rasne pretpostavke o azijskim zemljama – gdje je nošenje maski normalno – leže iza ponašanja protiv maski „određenog skupa uglavnom bijelih, konzervativnih muškaraca“.
Možeš reći, pa šta? Koga je briga? Promotori politike identiteta to čine, jer su transformisali suprotne stavove da bi se maske pretvorile u političko pitanje.
Činjenica da je nošenje maski postalo tačka u kulturološkom ratu služi kao svjedočanstvo za degradaciju političkog života zapadnih društava. Strasti koje su nekada bile posvećene preobražavanju svijeta ili reformisanju društva sada su usmjerene na sitne prepirke oko toga šta znači nositi masku. Jedno od nesrećnih dostignuća politike identiteta je to što onemogućava zrelu diskusiju o tome šta je, u stvari, prijetnja cijelom čovječanstvu.
U ovom polarizovanom okruženju nije moguće složiti se da se ne slažemo. Ipak, ne postoji naučni konsenzus o vrijednosti nošenja maske. Od izbijanja pandemije koronavirusa, brojne stručne organizacije pružile su oprječne savjete o tome da li maska može zaštititi od kontaminacije. Stoga je potpuno razumljivo da su se neki odlučili za nošenje maske, dok su drugi odlučili da to ne rade.
Jedan od načina razumijevanja trenutnih kontroverzi oko nošenja maski je kroz teoriju kulturne spoznaje. Ova teorija sugeriše da će se ljudi, kada se suoče sa spornim pitanjem, ponašati u skladu sa vrijednostima koje definišu njihov kulturni identitet. Zato je vjerovatno da će oni koji su protiv prava na nošenje oružja ili mrze skeptike globalnog zagrijavanja posegnuti za svojom maskom, dok je manje vjerovatno da će je nositi oni suprotnih uvjerenja.
Odgovor stada podstaknut politikom identiteta otežava inteligentnu diskusiju o tome kako društvo treba da reaguje na navodnu pandemiju. Polemika oko maske samo je najnoviji primjer rasprave bez koje možemo živjeti, pod uvijetom da znamo pravu istinu o pandemiji.
Kako reče Bosanac, čitatelj portala Logično: “Korona kriza je definitivno gotova….neko treba obavjestit zvanično ove što još s maskama hodaju po ulici”.
(TBT, logicno.com)