Dok se Sjedinjene Države i članice Evropske unije takmiče ko će brže pribaviti opremu koja nedostaje za borbu protiv koronavirusa, pojavljuje se još jedan opasan jaz. Siromašnije zemlje u ovoj tržišnoj utakmici u kojoj su ulog hirurške maske i testovi gube trku sa bogatima.
Naučnicima u Africi i Latinskoj Americi proizvođači su rekli da narudžbe za testove na virus, koji su od vitalnog značaja, neće moći da budu ispunjene u narednih nekoliko mjeseci. Jer gotovo sve što se proizvede šalje se u Ameriku ili Evropu. Sve države bilježe veliki uzlet cijena svih potrepština.
“Iza scene se odigrava jedan posebni rat, i zabrinuti smo što siromašnije zemlje nemaju šansu da ga dobiju”, kaže dr Katarina Beme, izvršna direktorka Fondacije za inovativne nove dijagnostike, organizacije koja sarađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u projektu pomoći siromašnijim zemljama. U Africi, Latinskoj Americi i dijelovima Azije već postoje države koje su u ozbiljnom nedostatku. Njihovi zdravstveni sistemi su uzdrmani, krhki, nedovoljno razvijeni i ne posjeduju ni osnovni pribor.
Prema riječima doktorice Beme, ovo izgleda kao neki meč sa obaranjem ruku. Ili, bolje, sa njihovim uvrtanjem. Lideri “svih zemalja” lično zovu direktore velikih kompanija i traže od njih da baš njihova zemlja bude gurnuta visoko na listu. Neke države su ponudile da po opremu pošalju privatne avione.
Amilkar Tanuri iz Brazila ne može poslati privatni avion. Dr Tanuri rukovodi javnim laboratorijama na Federalnom univerzitetu u Rio de Janeiru. Polovina njegovih laboratorija trenutno ne radi ništa, niti može raditi. Nedostaju im hemijski reagensi za laboratorijska testiranja. Svi su preusmjereni u bogatije zemlje.
Brazil je najteže pogođena zemlja Latinske Amerike, sa više od stotinu hiljada slučajeva, i više od 6.300 zabilježenih smrti.
“Ako naručimo nešto što će stići za dva mjeseca… to je već prekasno”, žali se dr Tanuri. “Virus je mnogo brži od toga.”
Nakon što je prvi smrtni slučaj u toj zemlji potvrđen 27. marta, Južna Afrika je brzo djelovala. Uveli su mjere izolacije i pretragu od kuće do kuće. U Južnoj Africi radi više od dvije stotine javnih laboratorija, što je impresivna mreža kojom ne mogu da se podiče ni zemlje poput Velike Britanije. Ta mreža nastala je zbog zdravstvene krize izazvane sidom i tuberkulozom.
Ali, baš kao što je slučaj u Brazilu, i Južna Afrika mora da se oslanja na međunarodne proizvođače za pribor i opremu bez koje nema testiranja.
“Mi posjedujemo kapacitet da obavimo veliki broj testova, ali jednostavno nemamo dovoljno reagenasa”, kaže dr Francois Venter, ekspert za zarazne bolesti i jedan od glavnih savjetnika južnoafričke vlade tokom pandemije.
Jedan predstavnik proizvođača tvrdi da nema nestašice hemijskih reagenasa, ali da se zastoji dešavaju usljed velike potražnje koja opterećuje sistem.
“Nije istina da proizvođači biraju i da žele da prodaju samo bogatim zemljama”, kaže Paul Molinaro, čelnik odjeljenja logistike u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. “Oni žele da diverzificirati svoj izvoz, ali je teško kada stiže toliko zahtjeva od toliko različitih država.”
On dodaje: “Kada dođe do rasta cijena i velike tržišne utakmice, ove države sa nižim ili srednjim primanjima bit će gurnute na kraj reda.”
U aprilu, predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump donio je Zakon o odbrambenoj proizvodnji, kojim se zabranjuje izvoz hirurških maski u druge zemlje i zahtijeva od američkih kompanija da povećaju kapacitete za proizvodnju medicinske opreme.
Jedna američka kompanija koja proizvodi maske, 3M, odgovorila je na ovo upozoravajući na “značajne humanitarne implikacije” ukoliko im ne bude bilo dozvoljeno da izvoze maske u države Latinske Amerike ili Kanadu. Kompanija je potom postigla dogovor sa Trampovom administracijom po kojem im je ipak dozvoljeno da sarađuju sa zemljama u razvoju.
U martu, slične propise su, svako sa svoje strane, donijele države Evropske unije i Kina.
Zambija se nalazi na samom početku epidemijske krive, ali već je zabilježen nedostatak maski i testova, kaže Charles Holmes, član borda direktora Centra za istraživanje zaraznih bolesti u Zambiji.
Kada je ta zemlja pokušala naručiti maske N95, kaže dr Holmes, preprodavac je pokušao da ih im uvalja po cijeni “pet do deset puta” većoj od regularne, uprkos tome što se na kraju ispostavilo da je rok trajanja tih maski istekao još 2016. godine. Dr Holmes navodi i da su proizvođači rekli zambijskim zvaničnicima da jednostavno ne mogu garantirati datum isporuke “pošto je opremu već bezecovala Amerika i neke evropske zemlje”.
Zdravstveni stručnjaci vjeruju da je u svačijem interesu da se pomognu siromašnije države i da im se obezbijedi sve što im treba.
“Infekcija sa tako zaraznim respiratornim virusom ugrožava sve ako se pojavi na bilo kom mjestu na svijetu”, objašnjava dr Holmes. “Bogate nacije ne samo da imaju obavezu paziti na one zemlje koje se muče, već treba da shvate da je i u njihovom najboljem interesu da se pandemija ne širi.”
(TBT, NYT)