Brojke, kaže Said Etris Hashemi, „nisu samo statistika. Iza svakog broja stoji čovjek, iza svakog incidenta tragedija.” Ovaj 29‑godišnjak jedan je od onih koji su u Berlinu predstavili novo izvješće o antimuslimanskim incidentima u Njemačkoj. Objavila ga je Savezna mreža protiv islamofobije i neprijateljstva prema muslimanima (CLAIM), koja time četvrti put donosi „izvješće civilnog društva o stanju antimuslimanskog rasizma“. Za 2025. dokument od oko 90 stranica bilježi 4096 antimuslimanskih incidenata. To je više od jedanaest dnevno. U usporedbi s prethodnom godinom (2024: 3080) to je porast od čak hiljadu slučajeva, piše DW.
Hashemi upozorava da se rasizam i mržnja mogu godinama gomilati i potom prerasti u nasilje. To je iskusio na vlastitoj koži. Kada je 19. veljače 2020. neonacistički terorist u Hanauu kod Frankfurta na Majni na dva mjesta zločina ubio devet ljudi s migrantskim porijeklom, Hashemi je jedva preživio. Njegov dvije godine mlađi brat bio je među ubijenima. „To su bili ljudi koji su ovdje rođeni i odrasli, koji nisu poznavali drugu zemlju.”
200 inicidenata na dan
Hashemijevi su sinovi afganistanskih izbjeglica. Hanau je pokazao „kamo mogu dovesti isključivanje, dehumanizacija i rasističke predodžbe neprijatelja“. Danas Said Etris Hashemi pripada „Inicijativi 19. veljače Hanau“ koja čuva sjećanje na ubijene i upozorava na smrtonosnu mržnju. Ujedno je i savezni predsjednik Udruge binacionalnih obitelji i partnerstava.
S 4096 slučajeva CLAIM bilježi novu najvišu razinu. Ipak, brojke su usporedive samo ograničeno: od 2022. se kontinuirano proširuje umrežavanje savjetovališta na razini cijele zemlje, a time i bilježenje incidenata. Kao i prethodnih godina, organizacija polazi od „velikog broja neprijavljenih antimuslimanskih incidenata”.
Rima Hanano, jedna od direktorica CLAIM-a, uopće ne naglašava rekordnu vrijednost, nego ističe razmjere incidenata i kaznenih djela. U 2025. godini izvješće je zabilježilo dva ubojstva i 214 teških napada u obliku tjelesnih ozljeda. Četiri od njih pravno su kvalificirana kao teške tjelesne ozljede ili pokušaji ubojstva.
Najveći dio incidenata čine verbalni napadi, njih 2379. U velikom broju slučajeva antimuslimansko nasilje usmjereno je i protiv islamskih bogomolja. To uključuje dojave o bombama protiv džemata, letke ispred džamija i svastiku ispred molitvenog prostora na jednom sveučilištu.
Doživljaj muslimana tek kao – počinitelja!
„Danas se može reći ono što se prije nekoliko godina nije moglo“, kaže Hanano. Upozorava na posljedice za pogođene. Iskustva rasizma pojačavaju osjećaj „nepripadanja“. Gubi se povjerenje u politiku.
Direktorica CLAIM-a žali se da se postojanje antimuslimanskog rasizma „sve češće poriče“. Ona ima dojam kako se u javnim raspravama muslimani „prije svega pojavljuju kao počinitelji“, ali ne i kao žrtve isključivanja i nasilja.
U suočavanju s diskriminacijom i nasiljem, upozorila je Hanano, riječ je o „srži naše demokracije“. Jer rasizam je u svojim različitim oblicima – neprijateljstvo prema muslimanima, antisemitizam, ksenofobija – „na iznimno visokoj razini“. U izvješću CLAIM također traži da politika ojača potporu i zaštitu pogođenih, poboljša rasvjetljavanje i procesuiranje zločina iz antimuslimanske mržnje te uspostavi više savjetodavnih usluga.
Antimuslimanski rasizam u Njemačkoj „nije rubna pojava, nego stvarnost za mnoge ljude”, kaže Said Etris Hashemi koji je tada u Hanauu zadobio više prostrijelnih rana i izgubio brata. Već godinama odlazi u škole i razgovara s mladima. Smatra „zastrašujućim“ ono što mu tinejdžeri povjeravaju o iskustvima rasizma koja proživljavaju.
Današnji mladi su bolji…
Ipak, u razgovoru za DW izražava i optimizam. On “mnogo očekuje” od novih naraštaja. Možda će sljedeća generacija stvari učiniti bolje nego prethodne. On ima dojam kako je današnjim mladima mnogo važnije način na koji zajedno odrastaju i to ih povezuje unatoč različitim porijeklima i pozadinama.
Hashemi kaže i kako je „svojevrsni uzor” za neke mlade iz migrantskih obitelji. „Jer oni me vide kao osobu s migrantskim porijeklom koja nije odrasla drugačije nego oni, možda dolazi iz socijalno problematične sredine i ipak je uspjela govoriti na velikim pozornicama ili sjediti za stolovima za koje ljudi s takvim porijeklom inače ne dobivaju priliku.“
(TBT)
