FEDERACIJA
Srbi kao konstitutivan narod ne postoje u
ustavima tri od deset kantona, a srpskog jezika i ćirilice kao službenog pisma
nema u četiri kantona u FBiH, piše Glas Srpske.
FOTO
Srbi kao konstitutivan narod ne postoje u
ustavima tri od deset kantona, a srpskog jezika i ćirilice kao službenog pisma
nema u četiri kantona u FBiH, piše Glas Srpske.
U osnovnom tekstu ustava
Hercegovačko-neretvanskog, Sarajevskog i Posavskog kantona piše da su
konstitutivni narodi Bošnjaci i Hrvati, da su službeni jezici bosanski i
hrvatski, a pismo latinica. U Ustavu Zapadno-hercegovačkog kantona konstitutivnost
srpskog naroda uvedena je tek amandmanom, ali su srpski jezik i ćirilica ostali
eliminisani.
U osnovnom sadržaju svih tih ustava
navedeno je da je “Ustav usvojen polazeći od izraženih opredjeljenja
bošnjačkog i hrvatskog naroda, kao i ostalih građana BiH”.
– Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni
narodi, zajedno sa ostalim i građani kantona, ostvaruju svoja suverena prava u
Federaciji i kantonu u skladu sa Ustavom Federacije i ovim Ustavom – piše u tim
ustavima.
Istaknuto je i da su “službeni jezici
kantona bosanski i hrvatski jezik”, da je “službeno pismo
latinica”, a da se “ostali jezici mogu koristiti kao sredstva
komunikacije i nastave”.
U ustavima ostalih kantona uz osnovni tekst
jasno su navedeni amandmani kojima su Srbi naknadno uvedeni kao konstitutivan
narod, a srpski jezik i ćirilica kao službeni jezik i pismo. Odluku o
konstitutivnosti naroda na teritoriji cijele BiH još 2000. je donio tadašnji
visoki predstavnik Volfgang Petrič, ali ona nije ispoštovana u svim dijelovima
FBiH. Do 2013. samo tri kantona su ispoštovala tu odluku.
Pravni ekspert Mile Dmičić kaže da Srba,
srpskog jezika i ćirilice nema u ustavima nekoliko kantona i da je cilj
majorizacija srpskog naroda i obezvređivanje njegove ravnopravnosti u okviru
tri konstitutivna naroda.
– Problem je što nema ni dovoljno snage u
zakonodavnoj i izvršnoj vlasti niti dovoljno efikasnih sankcija i odgovornosti
koje bi omogućile sprovođenje odluka Ustavnog suda BiH – kaže Dmičić.
Ravnopravnost Srba nije zaživjela u praksi
ni u kantonima gdje su barem na papiru konstitutivni i gdje imaju pravo na
srpski jezik i ćirilicu. Potpredsjednik SNSD-a Marko Vidaković kaže da srpska
djeca u Sarajevu nemaju nikakvu mogućnost učenja srpskog jezika, a u istoj
situaciji su i Hrvati.
– Djeca srpske nacionalnosti iz Sarajeva
idu u škole u Istočnom Sarajevu. Dio djece hrvatske nacionalnosti ide u
Katolički školski centar i tamo uče hrvatski jezik. To je jedina školska
ustanova u Sarajevu u kojoj izučavaju svoj maternji jezik – rekao je Vidaković
i dodao da je jedino u Livanjskom kantonu gdje živi veći broj Srba pitanje
izučavanja srpskog jezika donekle riješeno, dok je u drugim kantonima to mrtvo
slovo na papiru.
Poslanik SNSD-a u Skupštini Livanjskog
kantona Slaviša Mihajlović kaže da čak i kad ustav Srbima garantuje prava na
konstitutivnost, jezik i pismo, kao što je to slučaj u Livanjskom kantonu,
dolazi do kršenja ustava.
– U Glamoču grupa nacionalnih predmeta
uopšte ne postoji, a u Drvaru je to samo djelimično primijenjeno iako je u ovom
kantonu najveća koncentracija srpskih učenika u cijeloj FBiH – kaže Mihajlović.
Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u
Tuzli Slavko Peričević kaže da bi u Tuzlanskom kantonu srpskoj djeci bilo
dozvoljeno da uče srpski jezik da su Srbi zaista konstitutivan narod.
– Ni u jednoj školi nema nikakve mogućnosti
da djeca uče i nastavu slušaju na srpskom, ali ni na hrvatskom jeziku. To
govori da se radi o pokušaju nametanja bošnjačkog jezika ili bosanskog kako
piše u ustavu kao dominantnog nad jezicima ostalih konstitutivnih naroda u BiH
– kaže Peričević.
Srpska
Bošnjački đaci u Konjević Polju kod
Bratunca i Vrbanjcima kod Kotor Varoša već treću godinu s prekidima ne idu na
nastavu, jer njihovi roditelji traže da im se jezik bošnjačkog naroda, kao što
piše u Ustavu RS, zove “bosanski jezik”. Ove godine pridružili su im
se i Bošnjaci iz Zvornika.
-Jezičko rješenje u Ustavu RS rezultat je
amandmana o jeziku i pismu, koji je nametnuo tadašnji visoki predstavnik
Volfgang Petrič. U nametnutom amandmanu piše da su službeni jezici u RS jezik
srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, da bi,
obrazložio je Petrič, izbjegao nejasnoće u vezi sa terminom “bosanski
jezik” i da bi tri naroda stavio u isti položaj putem neposrednog
priznanja njihovih jezika i posredne veze njihovih jezika sa njihovim
nacionalnim imenima – kaže Mile Dmičić podsjetivši da je nametanje tog
amandmana bilo u funkciji primjene odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti
tri naroda uz definisanje njihovog ustavnog statusa.
(The Bosnia Times, Glas Srpske)
