Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Sad je više nego očito da je Sebija Izetbegović prva dobila informacije o nadolazećoj pandemiji korona virusa, kada je odlučila povući se iz poslaničkih klupa kako bi sa pozicije direktorice KCUS-a koordinirala i iskontrolirala krizu u smjeru koji bi politički pogodovao njenoj osobnoj promociji liderke, odnosno njenoj stranci. Te informacije je, naravno, dobila iz „prve ruke“ od direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice, a ovaj od međunarodnih obavještajnih agencija. I čim je ozuhurila pandemija ona se našla na bilbordima sa porukom „volim i ja vas“.
RUGLO I SRAMOTA
Ono što je oduvijek bio problem ovoj kontroverznoj doktorici, u njenoj nakani da prisvoji krizu, pokušala je riješiti u samom startu kada je izvršila selekciju medija koji mogu imati pristup informacija što se moglo kvalificirati uvođenjem cenzure na informacije o pandemiji. Njen muž Bakir Izetbegović kao lider stranke, odnosno vladajuće koalicije bio je u drugom planu. Dok su se njegovi koalicioni partneri, kao njegove produžene ruke, Fahrudin Radončić i Željko Komšić direktnije nastupali i pokušavali izboriti sa krizom. No, nešto ih je previše nervirala opozicija, iako su, ruku na srce, opozicioni lideri bili u zapećku, bez ikakve mogućnosti da izravno djeluju i utiču na krizu. Komšić je čak pokušao ućutkati opozicione lidere zaprijetivši im da ne iznose laži o pandemiji i ne dezavuiranju narod.
Danas već Sebije Izetbegović ne da nema ne bilbordu, već je nema ni u njenim (!) medijima. Sve što bi se moglo izreći o odnosu vlasti prema krizi podsjeća na situaciju brodoloma. Onoliko koliko je preuveličavana „grande koalicija“, kako se voli reći za koaliciju SDA-DF-SBB, toliko bi se preuveličalo ako bismo udar Titanica u santu leda usporedili sa sudarom «grande koalicije» sa malim korona virusom.
Najblaže rečeno, SDA je izvrgnuta blamaži i ruglu. No, stranačko osipanje kadrova SDA-ovih koalicionih partnera, poput direktorice Gerontološkog centra Melise Alibašić-Hadžić, koja je napustila SBB, i Zlatka Miletića, koji je napustio funkciju generalnog sekretara DF-a, samo su prve, možda emotivne, reakcije na političku krizu koja je vrlo ozbiljno zahvatila „grande koaliciju“.
Za sada bi se moglo reći da je jedan čovjek profitirao na ovoj krizi i on se svakim danom sve ozbiljnije nameće kao lik čija se riječ i stav sve više osluškuje i pika. Radi se o Aljoši Čampari, federalnom ministru unutrašnjih poslova! On je u emisiji na Televiziji Sarajevo (TVSA) upitan o optužbama predstavnika Federalne uprave civilne zaštite na račun medija kao i osuđivanje novinara zbog pisanja o aferi „Respirator”. „Niko nema pravo osuđivati rad medija. Mediji rade u interesu javnosti. Protiv toga sam da se novinari osuđuju za posao koji rade. Osnovni postulati demokratije su slobodno novinarstvo i slobodno mediji. Ko se protivi tome on je za nedemokratski sistem i autokratiju“, izjavio je Čampara. Tako je u maniru iskusnog političara, što nije svojstveno policajcima, održao lekciju kako Sebiji Izetbegović, tako i Komšiću i Radončiću koji su svojim nastupima zastrašivali političke oponente i medije tokom pandemije. Zašto treba izdvojiti ovu Čamparinu izjavu? Zato što bi se, ako bismo ispravno analizirali probleme, mogli nadati da ćemo uspjeti izliječiti bolest i sačuvati i efikasnost i slobodu. U ovom slučaju Čampara je dao sebi u zadatak da odbrani liberalnu demokratiju snagom (svoje) misli. Pa kako da ne budete inspirirani tako rijetkim političarima u današnje vrijeme? Prije afere „Respirator“ Čampara je bio pozitivan lik i u aferi „Asim“ koja nije dobila svoj epilog jer je sjednica Predsjedništva SDA, na kojoj se sam Bakir Izetbegović morao očitovati o nekim njegovim ultimatumima, otkazana zbog izbijanja korona virusa.
PRVI DO DENISA
Pošto Čampara slovi kao „prvi do Denisa Zvidića“, kao što je Asim Sarajlić slovio kao „prvi do Bakira“, veoma je bitno pratiti ovakvo njegovo djelovanje i pozicioniranje. On iza sebe ima nekoliko afera i hipoteka, posebno one vezane za montirani sudski proces Fahrudinu Radončiću u kojem je bio indirektno vezan zbog brata Dubravka, koji je bio jedan od tužilaca u predmetu „Keljmendi“.
Ali, on ima podršku nekoliko novinara i portala, poput Slobodne Bosne, Žurnala i SAFF-a. A sudeći prema formi izražavanja, te tajmingu objavljivanja svojih stavova u medijima, posebno u spomenutim portalima, on iza sebe ima i neku marketinšku agenciju koja mu kreira politički imidž i utjecaj u medijima. Sve je ovo stekao radeći nekad istu stvar za svog šefa Bakira Izetbegovića. Osim što kao policajac ima veoma dobar uvid u sve moguće političke odnose, kako stranačke tako i međuljudske, on sigurno posjeduje i mnoge kompromitirajuće informacije kako o svojim stranačkim kolegama, tako i političkim oponentima. Za ovo političke prilike to je najveći izvor moći i političkog utjecaja.
Sama činjenica da je o njegovoj volji ovisio opstanak, odnosno formiranje nove Vlade KSA, dovoljno govori u njegovoj moći i poziciji. Pored toga, tvrdi se da je već ovladao Hercegovinom, ali da ima bar polovičnu stranačku podršku i u nekim drugim kantonima. Ništa to nije slučajno, niti je bez osnova. Čampara ovako radi i djeluje ne da bi izveo stranački puč i rušio uzdrmanog Bakira Izetbegovića, kako mnogi procjenjuju, već da bi toliko ojačao da bi njegovi stavovi i zahtjevi bili dominantni u stranačkim odlukama. Zato će Čampara sigurno imati glavnu riječ kad bude na dnevnom redu prepakiranje vlasti kako u državnim instancama, tako i unutar „grande koalicije“. Morat će se prije lokalnih izbora svesti negativni računi koji su već prispjeli na naplatu „grande koaliciji“, a to bi moglo rezultirati raspadom koalicije. Damir Mašić je već najavio da aktuelna Vlada u KSA neće dočekati ljeto. To je veliki izazov za Čamparu. Zato od njega možda više drhte Komšić i Radončić nego Izetbegović koji ih je uvukao u sve ovo!
(TBT)