Piše: Prof. dr Aleksander Gorlah, thebosniatimes.ba
Sa pandemijom korone bi jedan drugi užas, koji je zbog zdravstvene krize potisnut u pozadinu, mogao da dobije na značaju. Islamisti koriste trenutnu situaciju punu nesigurnosti, usamljenosti u karantinu, kao i oskudicu, da regrutuju prije svega mlade ljude kao nove džihadiste.
Duhovnu klimu za tako nešto prave islamski teolozi širom svijeta. Najprije su tvrdili da je pandemija božija kazna za nevjernike. U trenutku kada se zaraza proširila i u muslimanskim zemljama promijenili su priču zahtijevajući od muslimana da se vrate Bogu. Odjednom je slaba vjera stajala u centru poneke hutbe.
Iskorištavanje materijalne oskudice
Islamistički ekstremisti nisu sami u nastojanju da iskoriste pandemijsku krizu za svoje ciljeve. I ekstremni desničari pokušavaju da radikalizuju ljude svojim teorijama zavjere. I jednima i drugima je svojstvena volja da trenutak oskudice i materijalnog odricanja maksimalno iskoriste. Nije tajna da glad i bijeda u siromašnim zemljama guraju ljude u naručje islamista. Osim toga, u brojnim muslimanskim zemljama vlade su slabe i ne raspolažu infrastrukturom za dobro zbrinjavanje bolesnih. Stoga je realna opasnost od rasta uticaja islamista ili čak od mogućnosti da preuzmu vlast u nekim zemljama.
Sve ovo se tiče i Evrope, ne samo zato što su muslimanske zajednice u njoj brojnim kanalima povezane s državama iz kojih potiče njihova vjera. Često su te zajednice i finansijski zavisne od država iz kojih potiču evropski muslimani. U teškim vremenima koja nastupaju i za mnoge ljude u kršćanskom svijetu, pojedinci će se radikalizirati i u muslimanskoj dijaspori.
Stalna borba protiv islamista
Na sjeveru Afrike, recimo, od „Arapskog proljeća“ su sve zemlje više od deset godina u stalnoj teškoj borbi sa islamistima. Muslimanska braća u Egiptu, organizacija koja je za vrijeme Mubarakove vladavine bila zabranjena, a poslije njegovog pada, za kratko došla na vlast, sada pokušava u društvenim mrežama da ocrni vladu. Više od polovine Egipćana je nepismeno. Oni nemaju mogućnost da to što čuju i vide na internetu zaista provjere.
I u Njemačkoj su Muslimanska braća aktivna. Organizacija je kupila zemljište na istoku Njemačke da bi tamo sagradila džamiju kao operativni centar, tvrdi liberalna muslimanka Sejran Ates u magazinu „Cicero“. Ona je osjetila reakciju političkog islama, kada je u ulozi imama kao prva žena otvorila džamiju u Berlinu.
Imunizacija na integraciju
Islamska udruženja u Njemačkoj koja ne predstavljaju više od 20 odsto muslimana, vide sebe kao otjelotvorenje „pravog islama“. Time žele da imunizuju muslimane na integraciju u prosvjećenoj, sekularnoj Evropi. Mada su resursi države trenutno preusmjereni na druge stvari, uputno je da se s pažnjom posmatra djelatnost svih onih koji radikaliziraju, tako bi se u slučaju potrebe zabranile organizacije poput Muslimanske braće.
Zadatak politike u Njemačkoj ostaje to, da milionima muslimana koji žive u zemlji izađe u susret u njihovoj integraciji u društvo, kako bi se spriječilo da radikalni akteri kao što su Muslimanska braća iskoriste krizu za svoje mračne ciljeve. Materijalna oskudica pogađa u vrijeme pandemije cijelo društvo, ne samo ljude koji su došli u Njemačku iz drugih zemalja. Zato je sada trenutak da svi zbiju redove kako ne bi ostavili mogućnost da se proširi uticaj oni koji žele da podijele društvo.
*Aleksandar Gerlah živi u New Yorku, član je Karnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i pridruženi član Instituta za religiju i međunarodne studije na univerzitetu Kembridž. Doktorirao je u oblastima lingvistike i teologije. Predavao je na Harvardu, te na univerzitetima na Tajvanu i u Hongkongu.
(TBT, DW)
