ANALIZA
Ako se uzme vrijeme osnivanja AK partije,
potom i njenog osvajanja vlasti i pokušamo se prisjetiti svih događaja i aktera
globalne političke scene, posebno na Bliskom istoku, odnosno u islamskom svijetu,
svih “scila i haribdi” kroz koje je prošla i sama turska politika, onda figura
Recepa Tayiba Erdogana podsjeća na
kormilara velelepnog broda koji je s početaka stoljeća zaplovio na burnu
pučinu.
Piše Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Bezbrojni analitičari koji će pisati o
pobjedi AK Partije moraju poći od činjenice da su ovo bili vanredni izbori, ali
izvanredni po rezultatima za samog predsjednika Turske Ređepa Tajipa Erdoana. Vanredni su bili, kao što je poznato, jer
nakon majske pobjede AK Partije nijedna od tri opozicione stranke (CHP, MHP,
HDP) nisu željele koalirati sa pobjednicom izbora. A rezultati su izvarnedni
sami po sebi, jer je AK partija osvojila ubjedljivu većinu mandata da
može sama sastaviti vladu.
Međutim, ovo je izvanredan rezultat najviše
zbog okolnosti i ambijenta u kakvom se
izborna kampanja vodila.
Ako se uzme vrijeme osnivanja AK partije,
potom i njenog osvajanja vlasti i pokušamo se prisjetiti svih događaja i aktera
globalane političke scene, posebno na Bliskom istoku, odnosno u islamskom
svijetu, svih “scila i haribdi” kroz koje je prošla i sama turska politika,
onda figura Recepa Tayiba Erdogana
podsjeća na kormilara velelepnog broda koji je s početaka stoljeća
zaplovio na burnu pučinu. Da, to je bilo vrijeme invazije na Irak, potom
Arapskog proljeća, izraelske invazije na Gazu, građanskih ratova u Siriji i
Jemenu, pojava ISIL-a, velika migrantska kriza itd. U tim pustinjskim olujama
na Bliskom istoku nestalo je na „ovaj ili onaj način“ tuce vrlo moćnih vladara
iz bližeg susjedstva Turske. Većina ih je uklonjena silom; usmrćena ili utamničena.
Samo je Erdogan o(p)stao i zadržao kormilo u rukama broda koji je prošao kroz
velike oluje. Sa sadašnjom pobjedom AK Partije skoro da je izvjesno da je
Erdoanov brod uplovio u sigurniju luku. Jer ovi izbori su bili primarno pitanje
sigurnosti i turskog jedinstva.
Da li će Erdogan nešto mijenjati na “palubi
broda” nakon ove pobjede? Sasvim je očekivati da će doći do promjena kako u
samoj vladi tako i u AK Partiji. Jer “podzemne vode” su vrlo prisutne u turskom
društvu i zaočekivati je da će pokuašati opet prodrijeti kroz ulicu,
demonstacijama, ili fizičkim atacima na institucije.
Što se tiče Balkana i Bosne i Hercegovine,
velike emocije kojima se rukovodila turska diplomatija prema svojim
sunarodnjacima, posebno prema Bošnjacima, nisu dale neke spektakularne
rezultate.
Doduše i muslimani Balkana prolazeći kroz
razne faze tranzicije pokazali su neiskustvo i dozvolili političkim i vjerskim
liderima da ih dijele i sukobljavaju.
Kao neprikosnoveni autoritet među
muslimanskim narodima Balkana, Turska mora ofanzivnije raditi na eliminiranju
konflikata i otklanjanju remetilačkih faktora među Bošnjacima, Albancima i
Turcima.
Pošto je i u Sarajevu došlo do pomirenja
među bošnjačkim liderima, treba raditi da se to desi i u Sandžaku.
Poslije toga mora se raditi na jedinstvu
islamske zajednice, posebno u odnosima Bosne, Crne Gore i Sandžaka.
Sve su to očekivanja nakon blistave pobjede AK Partije!
(The Bosnia Times)
