Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Sura En-Nās započinje navođenjem tri Allahova, dž.š., atributa. Ljudi se pozivaju da istinsku zaštitu traže samo od Onoga Koji je opisan tim atributima. Dakle, samo Rabb (Gospodar), Melik (Vladar) i Ilāh (Bog) ljudi pruža stvarnu zaštitu. Onaj ko iskreno traži zaštitu oslanjajući se na Allahovo Gospodarstvo (rubūbijje), Njegovu vlast (mulk) i Njegovu Božanstvenost (ulūhijje), taj je spašen i siguran zato što: a) traži zaštitu od Onoga Koji ljudima daruje samo dobro; b) što se predaje Onome Čija je vlast najsavršenija i pod čijom ingerencijom je sve stvoreno i c) zato što robuje onome ko ima apslutnu moć. I ovo je najbolji i najefikasniji način traženja zaštite od insanskih i šejtanskih zala!
Zajedno sa navođenjem ova tri uzvišena Božanska atributa, u prva tri ajeta sure En-Nās, tri puta se navodi i imenica en-nās (ljudi): Rabbu n-nās, Meliku n-nās i Ilāhu n-nās. Komentatori Kur'ana ovdje su prepoznali počast koja se ukazuje ljudima, jer samo se ljudi spominju, iako je Uzvišeni Allaha Rab, Melik i Ilāh i svega ostaloga u univerzumu.
Također, komentatori Kur'ana iz prva tri ajeta sure En-Nās derivirali su metod postepenosti u izboru atributa koji su spomenuti. Naime, riječ rabb u arapskom jeziku upotrebljava se i za ljude; i čovjek može biti rabb, npr. kaže se rabbu d-dār (domaćin, kućevlasnik) i sl. Sura En-Nās upravo započinje tom riječju kako bi se naglasilo da je istinski i apsolutni Rabb samo Allah, dž.š. Riječ melik koristi se samo za neke ljude, tj. za vladare, kraljeve i druge vlastodršce koju su iznad običnih ljudi. Ali apsolutni Melik je Vladar i ovosvjetskih vladara i kraljeva. I konačno, treća riječ koja se navodi je riječ ilāh. Za ovosvjetske vladare ne koristi se riječ ilāh, a i oni vladari koji su je eventualno koristili neslavno su završili. Jer riječ ilāh može se pripisati samo Uzvišenom Allahu; samo je On Ilāh (Bog) ljudi. Drugog ilāha nema!
Šejtanske vesvese
Od Rabba, Melika i Ilāha ljudi traži se zaštita od šejtana koji je u četvrtom ajetu sure En-Nās opisan kao vesvās i hannās. Šejtan je nazvan vesvās (napasnik) zato što stalno djeluje, napastvuje i ubacuje vesvese u ”prsa ljudi,” pa i sam predstavlja vesvesu. Riječ vesvesa u arapskome jeziku ima široko značenje: došaptavanje, navođenje na zlo, iskušavanje, uznemiravanja, šaputanje… Sva ova značenja su bliska i ukazuju na mnogolike ”šejtanske tehnike” za navođenje na zlo ili zle namisli. Riječ vesvesa posredstvom Kur'ana ušla je u bosanski jezik pa se često i ne prevodi, ali svaki musliman zna da se njome označavaju zle misli (vesvese) koje dolaze od šejtana-napasnika. Šejtan je nazvan hannās zato što se ”vraća,” odn. skriva, povlači ili bježi onda kad čovjek spomene Allaha. Dakle, on je skrivalac i pobjegulja prilikom spomena imena Uzvišenog Allaha, ali se i iznova vraća čovjeku kad se ovaj prepusti nemaru i zaboravi ime svog plemenitog Gospodara.
Ovdje treba istaći još jednu zanimljivu tefsirsku poentu, koju su uočili mufessiri. Naime, u petom ajetu sure En-Nās, u kojem je rečeno ellezī juvesvisu fī sudūri n-nās, tj. šejtan unosi vesvesu (zle misli u prsa ljudi), a nije rečeno fī qulūbi n-nas, tj. u srca ljudi, jer je šejtanovo mjesto u prsima, grudima (sudūr), a ne u srcu (kalb), koje je mjesto imana. Iz ljudskih prsa, vele komentatori, šejtan pruža svoj kljun (minkār) ka ljudskim srcima unoseći u njih vesvese!
Vrste šejtanskih vesvesa
Već smo istakli da su šejtanu na raspolaganju mnogolike ”tehnike” zavođenja čovjeka i, po svemu sudeći, on njima na najbolji način manupilura i dobro obavlja svoj zadatak. Komentatori Kur'ana u svojim tefsirima nastoje istražiti ili, pak, ukazati na različite vesvese koje šejtan koristi. Tako komentator Ibn Džuzejj ukazuje da šejtan koristi slijedeće ”tehnike” vesvese:
(1) upropaštavanje imana, (2) ubacivanje sumnje u pitanjima vjerovanja (akaida), (3) nagovaranje na griješenje, ubacivanje malaksalosti u pogledu vršenja djela pokornosti, (4) ubacivanje rijaluka (pokazivanja pred ljudima) u dobrim djelima kako bi bila upropaštena, ubacivanje samodopadljivosti (el-udžb), itd. U vesvesu spada i (5) smatranje dobrih djela preteškim, zahtjevnim i mnogobrojnim te potpaljivanje vatre zavisti, mržnje i srdžbe sve dok čovjek ne počini najgora i nejodvratnija djela (Ibn Ğuzayy, al-Tashīl, 4/227).
Prema tome, mnogobrojne su šejtanske vesvese koje šejtan unosi u prsa ljudi i usmjerava ih ka njihovim srcima. One su, jednom riječju, sve ono što zovemo zlim mislima. Kako se onda od njih sačuvati?
Lijekovi protiv vesevesa
Komentator Ibn Džuzejj propisuje sljedeća tri lijeka protiv šejtanskih vesvesa:
Vesvese se liječe na tri načina: a) ustrajnim spominjanjem Allaha, dž.š. (zikrullāh), b) čestim traženjem utočišta kod Allaha, dž.š., a pogotovo učenjem ove sure i c) suprotstavljanjem zlim mislima sa čvrstom odlukom na neodazivanju šejtanu.
Vesvese su ”od džina i od ljudi”
U posljednjem, šestom ajetu sure En-Nās, koji je i posljednji ajet časnoga Kur'ana, Uzvišeni Allah objašnjava da vesvese donose džini i ljudi. Ali, kako napominju komentatori Kur'ana, ljudske vesvese su veće od džinskih/šejtanskih, jer ove druge odlaze ili nestaju samim činom traženje zaštite kod Allaha, dž.š., dok ljudske vesvese tako ne nestaju. One su raznovrsne i složene. Na šta sve samo jedni ljudi ne navode druge ljude – i u tome uspijevaju!
Kada učiti sure El-Felek i En-Nās
Prije lijeganja u postelju
Aiša, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, a.s., kada bi noću išao u postelju, svaki put spajao svoje dlanove, a onda bi puhnuo niz njih i na njih proučio Kul Huvallāhu ehad, Kul e'ūzu bi Rabbi l-felek i Kul e'ūzu bi Rabbi n-nās, pa bi njima, koliko bi mu ruke pružale, potrao svoga tijela počevši od glave i lica, zatim po čelu i niz prednji dio tijela, i tako bi učinio tri puta (Ebu Davud, 5051).
Svake noći i jutra
Od Abdullāha b. Hubejba prenosi se da je rekao: ”Jedne tamne i kišne noći izišli smo da tražimo Allahovog Poslanika, a.s., da bi nam imamio u namazu. Pronašli smo ga. (‘Jeste li klanjali?’ – upitao nas je. Nisam ništa rekao). On kaza: ‘Reci!’ Ja ne rekoh ništa. On opet reče: ‘Reci!’ Ponovo ništa ne rekoh. ‘Reci!’ – ponovi on. ‘Šta da kažem?’ – upitah, a on reče: ‘Kada omrkneš i kada osvaneš, po tri puta prouči Kul Huvallāhu ehad i Mu'avvizetejn (Felek i Nas), bit će ti dovoljna zaštita od svega!”’ (Ebū Dāvud, 5077)
Na svakom namazu
Od Ukbea b. Āmira prenosi se da je rekao: ”Rekao je Allahov Poslanik, a.s., ‘O, Ukbe ibn Ᾱmire, ti nećeš proučiti suru koja je draža Allahu i koja će te više Njemu približiti nego što je to sura Kul e'ūzu bi Rabbil-felek! Ako ikako možeš da je ne ispustiš u bilo kojem namazu, učini to!“ (Ibn Hibbān, 5/150)
Epilog
Kao epilog i istovremeno rezime ove rasprave navest ćemo vrijedno zapaženje mufessira Fahruddīna er-Rāzija, koji svoj Veliki tefsir (31/199) završava sljedećim riječima:
Znaj da ove sure sadrže još jedno profinjeno značenje. Naime, onaj ko traži zaštitu učeći suru El-Felek, tu zaštitu traži putem spominjanja jednog Božanskog atributa, tj. da je Uzvišeni Allah Gospodar praskozorja. A zaštitu traži od tri zla: mrkle noći, sihira i haseda. Dok se zaštita putem učenja sure En-Nās traži pomoću spominjanja tri Božanska atributa, tj. da je Uzvišeni Allah Gospodar, Vladar i Bog. A zaštita se traži samo od jednog zla: vesvese (zlih misli). Razlika između ove dvije pozicije u tome je što se traženje zaštite procjenjuje prema cilju koji se želi postići. Prema tome, u suri El-Felek cilj je zaštita duše i tijela, dok je u suri En-Nās cilj – zaštita vjere. U ovome je upozorenje da je šteta u pogledu vjere, iako neznatna i mala, veća od štete u pogledu dunjaluka, iako je velika. A Allah Uzvišeni i Veličanstveni najbolje zna!
(TBT)
