Sada kada su konačno preduzete mjere da se zatvore škole, pojedina radna mjesta i restorani, mnogi se pitaju “Kada će sve biti gotovo? Za dvije sedmice? Tri sedmicd? Kada će se stvari vratiti u normalu?”, pišu dr Ezekiel Emanuel (onkolog), dr Susan Ellenberg (biostatističarka) i dr Michael Levi (epidemiolog) za NewYork Times.
“Normala” je daleko. Valja nam razmišljati o mjesecima, prije nego o nedjeljama. Treba da prestanemo da pričamo o “izravnavanju krive” i da zamislimo rolerkoster.
Društvena distanca “radi”, Kao što su nam pokazale Kina, Južna Koreja i druge zemlje, moguće je usporiti širenje virusa i ograničiti koliko će ljudi odjednom biti inficirano. To je važno jer bolnice onda nisu zatrpane pacijentima, pa oni kojima treba pomoć mogu da je dobiju. Takođe, to će dati dovoljno vremena istraživačima za rad na vakcinama i lijekovima koji mogu da ublaže posljedice virusa i da spase živote.
Niko ne zna tačno koliko socijalna distanca treba da traje da bi širenje virusa težilo nuli. Ali ukoliko su nam Južna Koreja i Kina dobri primjeri, moraćemo da se držimo podalje jedni od drugih najmanje dva mjeseca, a možda i više. Kina je zatvorila Wuhan i druge gradove u provinciji Hubei 23. januara. Ovih dana nam stižu vijesti da više nemaju novih zabilježenih slučajeva. Prije nekoliko dana su zatvorili posljednju od 16 posebnih bolnica otvorenih zbog koronavirusa. Škole i kancelarije se polako otvaraju, ljudi izlaze napolje sve više.
To ipak ne znači da neće biti novih talasa bolesti.
Mnogi ljudi se nadaju da će toplije i vlažnije vrijeme spriječiti prenošenje ovog virusa. Ali činjenica je da grip i drugi virusi nestaju ljeti zato što ih toliko ljudi zakači zimi. Od ovog koronavirusa nemamo imunitet, i nema nikakvog čvrstog dokaza da bi toplija godišnja doba mogla da nam donesu olakšanje.
Ironija uspješne socijalne distance je što će manje ljudi razviti imunitet. To znači da će možda biti još potrebe za udaljavanjem i raznim zatvaranjima.
Te naredne runde biće aktivirane brže, jer su zvaničnici i javnost sada bolje pripremljeni. Biće i kraće, jer se da pretpostaviti da će većina ljudi koji su zakačili virus biti imuni narednog puta. Ali ipak će uticati na naše živote i na ekonomiju.
I dalje će se otkazivati koncerti i utakmice. Ljudi će manje ići u restorane i neće putovati. To će se događati iznova i iznova.
Možda je najbolja analogija pritiskanje automobilske kočnice na zaleđenom putu. I da ne uradite ništa i da podignete ručnu – biće nezgodno. Zato polako “pumpamo” kočnicu – pritisnemo je, opustimo, onda opet – i nakon tri ili četiri puta usporimo dovoljno da se zaustavimo.
Kada će virus biti ukroćen kao influenca, ako ne pobjeđen kao boginje? Vakcinu bi trebalo da primi između 45 i 70 odsto ljudi u jednoj zemlji. To se, u najboljem slučaju, neće desiti prije jeseni 2012.
Ali istraživači možda dotad nađu lijek kojim će se sprječavati smrti i smanjivati infekcija. Jedan antivirusni lijek, remdesivir, pokazao se dobro kada su ga testirali na majmunima inficiranim sličnim koronavirusom. Ukoliko budemo imali mnogo sreće, za četiri ili pet mjeseci bi moglo da dođe do šire primjene ovih lijekova.
Dobra stvar je što će svaki put kada se virus ponovo pojavi, to biti sporije.
(TBT, NYT)