Piše: Rupert Beale, thebosniatimes.ba
Prvi put sam čuo za korona viruse 1999. Njihovo lukavstvo se, pre svega, sastoji od ogromne dužine i složenosti njihovog RNK genoma. RNK je mnogo nestabilniji nego DNK i zato su RNK virusi obično kratki. Približno ih merimo u kilobazama (kb) podataka. Polio ima samo 7 kb, grip do 14, a ebola 19. Težak akutni respiratorni sindrom korona virusa 2 (Sars-CoV-2), koji je i uzročnik Covid-19, ima 30 kb. To je sasvim normalno za korona virus, ali je blizu hemijske granice za skladište informacija za RNK – približno onoliko koliko lanac RNK može izdržati a da ne propadne. Zato su virusima potrebni dobri trikovi da bi preživjeli. Sećam se da su me fascinirali „pseudočvor“ i „klizna sekvenca“ RNK, koji omogućuju genomu virusa da se čita na dva načina istovremeno; virus može da regulira ekspresiju različitih gena u skladu s načinom na koji se oni čitaju.
Virolozima je potrebno više od pametnih trikova: potreban nam je i novac. Prije dvadeset godina niko nije finansirao istraživanje korona virusa. Godine 1999, virus ptičjeg bronhitisa bio je jedini poznati opasni patogen korona virusa. Plašili su ga se samo farmeri, jer taj virus ubija živinu ali se ne prenosi na ljude. Ljudi se mogu zaraziti izvjesnim brojem prilično neškodljivih korona virusa, kao što su OC43 i HKU1, koji izazivaju „običnu prehladu“. Ljekari najčešće ne rade testove za te viruse – curi vam nos, pa šta.
Godine 2002, kad je izbio Sars, nismo imali efikasnu vakcinu ni za jedan korona virus. Nismo imali ni lijekove protiv njih i veoma malo se znalo o tome kako izazivaju bolest, kao i o dinamici njihovog prenošenja. Sars je ubio 774 osobe ili oko 10 odsto inficiranih. Naknadno smo shvatili da je sreća što je epidemija Sarsa 2002-3. bila tako opaka: bilo je lahko otkriti zaražene, izolirati ih i liječiti najbolje što se moglo. Nastupio je kratak, intenzivan nalet finansiranja, koji je brzo posustao zajedno s virusom. Godine 2012. pojavio se novi, veoma patogeni korona virus koji je izazvao Bliskoistočni respiratorni sindrom (Mers). Kao i Sars, stigao nam je od slijepih miševa, ali za razliku od Sarsa, došao je do nas preko domaćina posrednika – dvogrbe kamile. Još opakiji od Sarsa, ubio je 30 odsto zaraženih osoba (ukupno 858), ali nije se lajko prenosio s čovjeka na čovjeka. Covid-19 je podmukao zato što većina zaraženih ima blage simptome. Kašljete, boli vas grlo, možda imate temperaturu – pa šta.
Kao što je rekao američki ministar zdravstva 2006: „sve što kažemo prije izbijanja pandemije je paničenje; sve što kažemo poslije je neadekvatno“. Kineske vlasti su, uprkos svim nesumnjivim greškama, uvele racionalne mjere da bi zauzdale širenje virusa na njegovom izvoru u Wuhanu. Zatvoreni su javni saobraćaj, škole, svi veliki skupovi. Poznati slučajevi su izolirani, ispitano je s kim su bili u dodiru i uveden je karantin. Za manje od dvije nedjelje izgrađene su ogromne nove bolnice. Uprkos visokoj cijeni, nabavljeni su kiseonik i respiratori. Raspoređeno širom zemlje, zdravstveno osoblje radilo je prekovremeno. Odbijanje posla nije dolazilo u obzir.
Sadašnja „multifokalna epidemija“ ili pandemija kao što obično kažu virolozi, do ovog trenutka je odnijela 3.408 života. Ako vlasti brzo preduzmu mjere za ograničavanje i usporavanje širenja i ako efikasno osiguraju optimalnu medicinsku pomoć, možemo očekivati da stopa smrtnosti neće preći jedan odsto – mada oko toga ima mnogo neizvjesnosti. Južna Koreja pokazuje šta treba da radi zemlja srednje veličine s demokratskim uređenjem. Oni su brzo povećali količinu testiranja, objasnili javnosti kako se sprovodi samoizolacija, zabranili velike skupove, ograničili putovanja i povećali kapacitet bolnica. Za to su namjenili 30 milijardi vona (19 milijardi funti). Potvrdili su 6.593 slučaja, a dosad je umrlo samo 42 zaraženih – saopćeno je, doduše, da je samo 41 osoba ozdravila. Glavna strategija bila je brzo i efikasno testiranje. Otkrivanje i izoliranje blagih slučajeva usporava širenje bolesti i smanjuje broj stanovnika koji će se zaraziti. „Društveno distanciranje – smanjivanje dodira među ljudima – može se postići zatvaranjem škola, univerziteta, javnog prijevoza itd. i može smanjiti širenje neotkrivenih blagih slučajeva. Na taj način se izbjegava da približno 20% težih slučajeva koji zahtjevaju bolničko liječenje i 5% kritičnih slučajeva koji zahtjevaju intenzivnu negu stignu u bolnice istovremeno ili u kratkom vremenskom periodu. Onda sredstva nisu opterećena i životi mogu biti spašeni.
U zemljama u kojima nema brzog testiranje i izolacije, bolest će na vrhuncu premašiti kapacitet bolnica da pruže odgovarajuću njegu i stopa smrtnosti će biti mnogo veća. U ovom trenutku globalna stopa smrtnosti je iznad 3% i ako se – u najgorem slučaju – zarazi 30-70 % ljudi od 7,8 milijardi koliko nas ima na Zemlji, to znači da će umrijeti između 70 i 165 miliona soba. Bila bi to najveća katastrofa u ljudskoj historiji u pogledu ukupnog broja izgubljenih života. Taj scenario niko ne očekuje zato što se svi nadaju da će se ljudi pridržavati efikasnih mjera zaštite zdravlja građana koje će donijeti odgovorne vlade.
Situacija u Iranu nije dobra. Bilo je više grupa slučajeva u Khomu, ali mjere su preduzete tek kad je više ljudi umrlo. Bolest se raširila po Iranu i susjednim zemljama i uništila nadu da će se izbjeći pandemija – mada bi to i inače bilo teško s obzirom na broj slučajeva koji su se proširili iz Kine u ranoj fazi pandemije. Zvanični broj zaraženih u Teheranu – 4.747 slučajeva – vjerovatno je od deset do sto puta manji od stvarnog broja. Sada se umješala Svjetska zdravstvena organizacija i za nekoliko nedjelja bismo mogli saznati stvarne podatke. Početni izostanak testiranja i izolacije slučajeva – režimsko poricanje – vjerovatno će dovesti do prevelikog opterećenja zdravstvenih ustanova i desetine ili stotine hiljada oboljelih će umrijeti.
Demokratske vlade povešće se za primjerom Južne Koreje, a ne Irana. Britanski napor na testiranju i izoliranju slučajeva zasad je bio prilično uspešan, mada je potrebno da povećamo kapacitete za testiranje. Političari će morati donijeti neke hrabre i možda nepopularne odluke u skladu sa savjetima stručnjaka.
U Sjedinjenim Državama reakcija je dosad bila spora. Tome je doprinio i predsjednik koji neprestano sugerira da virus i nije tako loš, sliči na grip, uskoro ćemo imati vakcinu: dovoljno je ukinuti letove iz Kine. Tony Fauci, direktor nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti, odlučno je upao Trumpu u riječ tokom sastanka u Bijeloj kući. Ne, nije kao grip, daleko je opasniji. Da, javne mjere će se morati i sprovoditi više mjeseci. Ne, vakcina neće uskoro biti spremna, bit će potrebno najmanje 18 mjeseci. Fauciju je onda naređeno da sva javna saopćenja o virusu unapred pretrese s Mikeom Pencom: kancelarija potpredsjednika rukovodi američkom reakcijom na Covid-19. „Ko bi želio povesti rat protiv predsjednika?“, primjetio je Fauci.
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) zaduženi su za testiranje i reagiranje na širenje virusa u Sjedinjenim Državama. Krajnje je čudno što njihova internet stranica obavještava javnost da „Centri više ne izvještavaju o broju sumnjivih testiranih osoba, kao ni osoba čiji je rezultat negativan. Sada države obavljaju testiranje i saopćavaju svoje rezultate, pa brojevi Centara nisu reprezentativni za sva [sic] testiranja u zemlji“. I još: „Od 4. marta 2020. 1.524 pacijenta su testirana u Centrima. Time nisu obuhvaćena testiranja u državnim i lokalnim privatnim laboratorijama, koja su počela ove nedjelje“. Zato je u SAD-u potvrđeno samo 233 slučaja. Ali kad se uzme u obzir analiza genoma virusa izoliranih kod pacijenata, izvjesno je da Sars-CoV-2 kruži Sjedinjenim Državama neotkriven, kažu virolozi. U Kaliforniji se pojavio vrlo zabrinjavajući slučaj: ljekar je odmah posumnjao na Covid-19, ali pacijent nije testiran zato što nije zadovoljio uske kriterijume Centra. Pet dana kasnije pokazalo se da je pozitivan.
Američku reakciju će otežati nedostatak društvene brige o javnom zdravlju. U većini slučajeva, mladi ljudi će ispoljiti blage simptome. Vjerovatnoća za smrtni ishod zaražene zdrave osobe od tridesetak godina manja je od 0,1 odsto. Ako pušite, imate dijabetes, srčano oboljenje ili neku plućnu bolest ili ako vam je imunitet oslabljen, vjerovatnoća je mnogo viša. Ako ste u osamdesetim godinama, ona raste na 15 odsto. U Americi ljudi često zaobilaze ljekara zato što se opravdano plaše visokih troškova. Grad New York i država Washington su već donijeli odluku da testiranje mora biti besplatno; nadamo se da će to uskoro postati opšta praksa. Dio odgovora zdravstva mora biti samoizolacija mogućih blagih slučajeva. Ne smijete ići na posao. Da li će američki građani pristati da podnesu izvjesnu ekonomsku štetu kako bi zaštitili svoje ugrožene zemljake?
Sjedinjene Države u cjelini su veoma bogate i nemaju opravdanja za ograničavanje testiranja i procedura izolacije. Šta je sa siromašnijim zemljama? Nekoliko slučajeva je prijavljeno u podsaharskoj Africi. Tu postoji infrastruktura za kontrolu pandemije gripa, čija se namena može prilagoditi testiranju na Sars-CoV-2. Ali nije realno očekivati da zemlja kao što je Malavi podigne mjere zaštite na nivo postignut u Južnoj Koreji. U ovom trenutku test je skup i zahtjeva komplicirane aparate kao i obučeno osoblje. U Velikoj Britaniji, a svakako i u drugim zemljama, radi se na razvijanju testa koji bi svako mogao da uradi sam. Ali čak i na prototip ćemo morati čekati nekoliko mjeseci. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom morat će povećati „društveno distanciranje“, koje znatno otežava život.
Uprkos svom ogromnom genomu i lukavim trikovima, Sars-CoV-2 ima i znatne slabosti. Jedna je prilično slabašan masni omotač, koji mu je neophodan da bi se uvukao u ćeliju. Omotač se uništava sapunom i alkoholom – zato pranje ruku sapunom ili alkoholnim gelom za ruke ubija virus. Virus se uglavnom prenosi ili vrlo bliskim kontaktom – neko vam kašlje ili kija u lice – ili tako što vam kapljica koja sadrži virus dotakne ruke, a vi onda njima dotaknete lice; virus vrlo lahko prodire u tijelo kroz oči, nos i usta. Očekujte da će vam slijedećih mjeseci dosaditi preporuke da revnosno perete ruke. Ali to nije veliki zahtev, a bar malo će smanjiti rizik.
Druga velika slabost virusa je to što on s mukom replicira svoj genom. Svi RNK virusi (na primjer, virus gripa) imaju poseban enzim koji kopira RNK u RNK. Te RNK-zavisne RNK polimeraze obično su aljkavi prepisivači. Ne zamajavaju se s lekturom i korekturom, pa prave ogroman broj grešaka. Visoka stopa mutacije omogućuje im da brzo evoluiraju – zato nam je svake godine potrebna nova vakcina protiv gripa. Korona virus mora buti mnogo pažljiviji ili će njegov ogromni genom nagomilati suviše grešaka. Zato je njegova stopa mutacije niža, što znači da ćemo moći da razvijemo prilično efikasnu vakcinu – ali tek za godinu-dvije, ako nam to uopće pođe za rukom.
Možemo se boriti protiv virusa i lijekovima. Remdesivir je razvijen za polimerazu ebole, a moguće je da radi i protiv Sars-CoV-2. Izvjesno je da radi u Petrijevoj šolji (to jest, u laboratorijskim uvjetima), a u toku su i klinička testiranja na ljudima u Kini i Sjedinjenim Državama. Sars-Cov-2 proizvodi mnoge od svojih gena u dugačkim, multifunkcionalnim proteinskim lancima koji se moraju isjeckati na odgovarajuće komadiće (što rade njegovi enzimi „proteaze“). Na te proteaze prilično uspješno djeluju antivirusni lijekovi, na primjer u slučaju hepatitisa C. U mojoj laboratoriji pokušavamo otkriti koji humani proteini Sars-CoV-2 moraju se replicirati; interakcije između virusa i domaćina takođe mogu biti dobra meta za lijekove. Pošto smo još daleko od toga, šta trebamo raditi u međuvremenu?
Dobio sam mejl od kolege sa infektološkog. Njegova poruka nije bila utješna. Izdvajam tri najvažnije stvari:
- Ova situacija nije slična nijednoj prethodno poznatoj. Ovo će biti drukčije od svega što je iko od nas doživio. Najsličnije je gripu iz 1918.
- RANO društveno distanciranje najbolje je oružje u borbi protiv Covid-19.
- Čovječanstvo će se izboriti sa ovim, ali budite spremni za krupne promjene u funkcioniranju i ponašanju društva dok se pandemija ne završi ili dok nam ne bude na raspolaganju masovna imunizacija.
Pišem u žurbi. Situacija se brzo razvija i brojevi se neprestano mjenjaju – oni koje sam naveo ovdje sigurno će biti zastarjeli kad vi budete čitali moj tekst. Jedna stvar je sasvim jasna: svi se moraju povinovati mjerama koje donesu kompetentni organi zaštite javnog zdravlja, čak i ako one izgledaju pretjerane. Vrijeme je da se poveća „socijalno distanciranje“ na sve načine. I, naravno, perite ruke.
/Autor vodi kliničku grupu na Institutu Francisa Cricka. LRB je poslije velike čitanosti ovog teksta objavio i audio intervju sa njim/
(TBT, London Review of Books)