Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Uvod
Posljednje dvije sure u Kur'anu, sure El-Felek i En-Nās, objavljene su u vezi sa jednim neobičnim, ali znakovitim i višeznačnim događajem u životu posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. Prema tradicionalnim i većini racionalnih komentara Kur'ana, prema vjerodostojnim hadiskim zbirkama i literaturi koja govori o povodima Objave (esbābu n-nuzūl), ove dvije sure objavljene su nakon što je jedan jevrej, po imenu Lebīd el-E'asam, vješt u sihiru ili crnoj magiji, zajedno sa svojim kćerima, a na nagovor neprijatelja islama, opsihrio/opčarao Vjerovjesnika, a.s., jednim od najtežih vidova sihira/magije koji je neko vrijeme negativno djelovao na njegovo fizičko i psihičko zdravlje. Naime, ovaj sihirbaz uspio je nabaviti nekoliko vlasi njegove kose, preko jednog jevrejskog mladića koji se nalazio u blizini Allahova Poslanika, a.s., i na njima zavezao jedanaest čvorova, u koje su puhale njegove kćerke izgovarajući kletve. Zatim ih je omotao oko mladice muške palme i bacio u jedan dubuki bunar. Vjerovjesnik, a.s., od toga je teško obolio pa je molio Uzvišenog Allaha da mu dā lijeka. U snu je čuo razgovor dvije osobe od kojih je saznao koja je bolest u pitanju i mjesto gdje je sihir spravljen. Poslije buđenja, Uzvišeni Allah mu je objavio sure El-Felek i En-Nās, koje zajedno imaju jedanaest ajeta. Nakon svakog proučenog ajeta odvezao bi se po jedan čvor i, nakon što se odriješio i posljedni jedanaesti čvor, Allahovom Poslaniku, a.s., vratilo se fizičko zdravlje i duhovna snaga.
Ovako ukratko glasi, sa nekim manjim ili većim varijacijima u različitim predajama, opis događaja koji je ”izazvao” objavljivanje posljednje dvije kur'anske sure, koje se zajedničkim imenom nazivaju El-Mu'avvizetāni (”Dvije sure zaštitnice”). Dakle, posebnost ovih dvaju sura prvenstveno počiva u njihovoj velikoj duhovnoj moći da čovjeka zaštite od najvećih zala spravljenih od ljudskih ili džinskih ruku. Istovremeno, one podučavaju koja su to najveća ljudska i džinska zla, kako i, što je veoma važno, od koga tražiti zaštitu od njihova pogubnog i razarujećeg duhovno-tjelesnog utjecaja. Slijedi naš kratki komentar sure el-Felek.
Rabbul-felek
Gospodar feleka/svitanja/rastavljanja. U tefsirima (komentarima Kur'ana) se navodi više mišljenja o značenju riječi felek (dosl. rastavljanje). Mišljenje koje se uvijek navodi na prvome mjestu jeste da felek znači subh (svitanje, praskozorje), jer se u tom momentu rastavlja noć od dana – i ovo je mišljenje većine komentatora Kur'ana. To je vrijeme kada se zora odvaja od tmine, i upravo je to jedno od vremena pogodno za sihir, magiju, džinske napade ili ograisanje. Također, riječ felek, navode komentatori Kur'ana, obuhvata sve ono što Uzvišeni Allah rastavlja: bilje od zemlje, kišu od oblaka, plodove od sjemenki i košpica, djecu od majčinih maternica… Jednom riječju, Uzvišeni Allah je Rabb svega onoga što se odvaja i od nečega rastavlja. Također, u tefsirima se prenosi da je felek i jedna od džehennemskih provalija ili, pak, ime za Džehennem.
Od čega se traži zaštita
Min šerri ma halek
Ovdje se u općoj formi navodi da se od Gospodara svitanja traži zaštita od zla svega onoga što On stvara. Time se obuhvataju sva moguća zla: ljudska, džinska, životinjska, nebeska, i dr. Zlo (šerr) je povezano sa svijetom stvaranja ili stvorenoga (‘ālemu l-halk) u kome se realiziraju suprotnosti koje mogu rezultirati i zlom ili neredom. Dakle, izgovaranjem ovoga ajeta od Gospodara svitanja traži se zaštita od svake vrste mogućeg zla u stvorenom svijetu.
Ve min šerri gāsikin iza vekab
Iako se prethodnim ajetom obuhvataju sva moguća zla, Uzvišeni Allah u nastavku izdvaja ili specificira tri zla, čime se ukazuje na veliku opasnost koja iz njih proistječe. Je, ono se što izdvaja ili specificira u tekstu Kur'ana aludira na njegovu veliku važnost, značaj, korist ili znamenje, a u ovom slučaju na veliko zlo. Prvo zlo koje ovdje Kur'an spominje jeste zlo gāsika i(li) ono koje iz njega proistječe. O značenju ove riječi u tefsirima se navodi osam mišljenja, ali većina komentatora Kur'ana ističe da je gāsik mrkla, tamna noć, što potkrjepljuju i ajetom: …ilā gaseki l-lejl (…do noćne timine (El-Isrā’, 78). To je, stoga, vele komentatori Kur'ana, što je velika potreba za traženjem zaštite od ovoga zla, tj. od tamne noći, koja se stalno događa i čije se tmine svuda razastiru (izā vekab). Upravo je noć arena za događanje svakovrsnih zala, spletki, obmana, magije, sihira i drugih neprijatnih stvari. Stoga čovjek ima potrebu da se od toga zaštiti.
Ve min šerri n-neffāsāti fi l-‘ukad
Drugo veliko zlo koje se navodi u suri El-Felek je zlo sihira ili magije, koje je također uvijek rasprostranjeno i prisutno u svakom vremenu. Ovdje se konkretno spominje jedna vrsta sihira koja se realizira puhanjem (nefes) u čvorove ili uzlove (‘ukad) konca i sličnih stvari.
Tefsiri nude nekoliko pogleda u vezi sa značenjem riječi en-neffāsāt: 1) misli se na žene sihirbazice (”puhateljice”) jer su žene poznate po spravljanju sihira; 2) konkretno se misli na Lebīdove kćerke koje se opsihrile Vjerovjesnika, a.s.; 3) misli se općenito na sve osobe (nufūs) koje se bave sihirom, bilo žene ili muškarci; 4) misli se na grupu osoba, jer kad sihir pravi grupa osoba, sihirbaza ili sihirbaski, onda je on djelotvorniji (al-Rāzī, al-Tafsīr al-kabīr, 31/195-196).
Za razliku od zla mrkle noći i zla zavidnika, zlo od en-neffāsāt ovdje je dodatno specificirano određenim članom, što, prema mufessirima, ukazuje na dvije važne stvari: prva je da se ovdje prvenstveno misli na Lebīdove kćerke sihiribazice, tj. one koje pušu u uzlove (en-neffāsāt), koje su, kako smo već vidjeli, bile uključene u sihir spravljen Poslaniku, a.s., a potom i na sve žene koje se bave sihirom; i druga: djelo svakog gāsika i hāsida (zavidnika) nije zlo, ali djelo svake sihirbaske ili svakog sihirbaza to jeste!
Učenjem riječi ve min šerri n-neffāsāti fi l-‘ukad traži se trostruka zaštita: a) od djela što ga čine sihirbaske i sihirbazi, tj. od sihira; b) od varki, spletki i razdora koji se unose u ljudske odnose činom sihira ic) od zla koje proistječe iz ”puhanja” sihirbaski i sihirbaza.
Ve min šerri hāsidin izā hased
Treće zlo koje se posebno ističe u suri El-Felek jesto zlo zavidnika kad zavidi. U komentarima Kur'ana često se veli da je najveće ljudsko zlo hased (zavidnost). Neki učenjaci kažu da je hased prvi grijeh počinjen na Nebu i na Zemlji. Na Nebu se misli na hased Iblisa prema Ademu, a.s., kada mu nije htio učiniti sedždu poštovanja, a na Zemlji na hased Kabila prema negovom bratu Habilu, koji je, kao što je poznato, završio i prvim ubistvom u historiji ljudskoga roda. Ovim se hoće reći da su posljedice haseda veoma velike i strašne. A jedna od najstražnijih i najočitijih posljedica ljudskoga haseda je fitna ili unošenje razdora među ljude. Ta strašna fitna ogleda se u navraćanju ljudi na svađe i razmirice, čije su posljedice nesagledive. Onaj ko to radi čini jedan od najvećih harama i izaziva Božije prokletstvo, jer u jednom hadisu se kaže: ”Fitna spava; prokleo Allah onoga ko je probudi!” (Rāfi’: 1/291)
Vrste zavisti
Kada tumače ovaj ajet sure El-Felek komentatori Kur'ana obično govore o tri vrste zavisti, odn. zavidnika:
- a) onaj ko želi da nestane blagodat kod nekoga drugoga, iako on od toga neće imati nikakve koristi niti će se ta blagodat na njega prenijeti; ili zavidnički rečeno: Kad je nemam nek’ nema ni drugi! – ovo je najveći stepen zavisti kod nekog čovjeka i vrhunac zla. Otuda nas je Allahov Poslanik, a.s., podučio: ”Zavidnost jede dobra djela kao što vatra jede drva!” (Ebū Dāvud,4257);
- b) onaj ko želi da nestane blagodat kod drugoga želeći tu blagodat za sebe;
- c) onaj ko želi kakvu blagodat za sebe, ali bez želje da ta blagodat nestane kod drugoga – ova vrsta zavisti naziva se ”zavist bez zlobe” (gibta) i ona je za razliku od prethodne dvije dozvoljena. O ovoj vrsti zavidnosti Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ”Nije dopušteno zavidjeti, osim dvojici ljudi: čovjeku kome je Allah dao imetak i uputio ga da taj imetak troši na putu istine i čovjeku kome je Allah dao mudrost te po mudrosti sudi i daje savjete drugima” (Buhārī, 1409).
Zavist donosi direktna tri zla onome ko zavidi: 1) stječe grijeh jer je zavist haram; 2) loše se ponaša prema Uzvišenom Allahu Koji iz Svoje riznice udjeljuje kome On hoće i koliko hoće, tako da drugome zavidjeti zapravo znači protiviti se Allahovim blagodatima; 3) zakuplja svoje srce brigama i onime što ga se ne tiče.
Zubejr b. Avvam prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: “U vas su se uvukle bolešćine naroda koji su živjeli prije vas: zavidnost i mržnja, a one su britve. Nisam rekao da briju kosu, nego da briju vjeru!“ (Tirmizī, 2510)
Onaj koji zavidi, kako navodi mufessir Kurtubī, stupio je u borbu sa svojim Gospodarom zbog pet stvari:
- mrzi svaku blagodat datu drugome; 2) prezire Allahovu odredbu; 3) suprotstavlja se Allahovom djelovanju; 4) ponižava Allahove prijatelje ili ih želi poniziti i 5) pomaže svom neprijatelju Iblisu (al-Ğāmiʻ li aḥkām al-Qur’ān, 20/260).
Zavidnik je – veli imam Gazālī – u neprestanoj kazni jer dunjaluk nikada neće biti bez onih kojima je Uzvišeni Allah podario znanje, bogatstvo, imetak, sreću, popularnost itd. I, doista – nastavlja Gazālī – čovjek neće dosegnuti do suštine imana sve do dok drugim muslimanima ne bude želio ono što želi sam sebi.
Dakle, sura El-Felek završava sa hasedom kao nečim najružnijim u čovjeku, a čime se ukazuje na njegovu težinu i zlo koje iz njega proistječe. Promatrajući kraj ove sure Husejn b. Fadl je zaključio: ”Da na zemlji ima ružnije zlo od haseda, Allah bi njime završio ovu suru!”
Budući da sura El-Felek ima pet ajeta, time se išareti da onaj ko iskreno uči ovu suru štiti se od pet zala:
1) zla ljudi – koje može biti u pogledu vjere, imetka, duše, pameti i časti; a posebno od zla fitne i haseda;
2) zla džina – džini nevjernici su istrajni u nanošenju zla muslimanima, dok džini muslimani to ne čine, osim ako se ne uznemire nečim neugodnim od strane čovjeka;
3) zla strasti (nefsa) – jer je ”duša sklona zlu;”
4) zla šejtana – koji je ”otvoreni čovjekov neprijatelj,” veli se u Knjizi.
5) zla bolesti – dok je čovjek u bolesti nije u stanju da osjeti slast života i ibadeta.
(TBT)