Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i njegov ruski kolega Vladimir Putin brzo su obavili telefonske razgovore i isplanirali samit u Moskvi, a ruski zvaničnici govorili pomirljivim tonom.
Dva lidera, koja su preuzela kormilo nekadašnjih carstava nakon velikih ekonomskih kriza u tim državama, od 2016. godine su sklopila savez koji je zabrinuo Zapad i za sada su veoma oprezni – kako ga ne bi potkopali.
Turska vojska u Idlibu
– Rusija definitivno ne traži sveobuhvatnu vojnu konfrontaciju sa Turskom, niti je Turska zainteresovana da se suprotstavi Moskvi zbog Idliba. Ulozi su previsoki, posebno za Ankaru, s obzirom na sve ekonomske uticaje koje Moskva ima u rukama za odmazdu – rekao je Igor Delano, zamjenik direktora Francusko-ruske opservatorije u Moskvi za AFP.
Rusija je izgradila gasovod Turski tok preko Crnog mora, gradi prvu nuklearnu elektranu u Turskoj i prije svega isporučila joj je sistem za protivvazdušnu odbranu S-400, potez koji je zgrozio NATO, čija je Turska.
Delano je rekao da Moskva vjeruje da Ankara nije ispoštovala sporazum o Idlibu iz 2018. godine, prema kojem je trebalo da se iskorijene ekstremniji pobunjenički borci, i da je pogibija turskih vojnika Turskoj dala da okusi “koliko bi mogla da je košta vojna avantura u Idlibu”.
Do napada na tursku vojsku je došlo tako što su tenzije porasle nakon što je Erdogan – koji se zakleo da neće se neće povući iz Idliba – dao sirijskim snagama 29. februar kao rok da se povuku sa svojih položaja.
Idlib je posljednji preostali pobunjenički bastion u Siriji i Turska želi da zadrži svoj utjecaj na tom području i nakon završetka građanskog rata u Siriji.
Pa ipak, to predstavlja prepreku Moskvi, koja pomaže sirijskom predsjedniku Basharu al Asadu da povrati kontrolu nad čitavom zemljom, a time i potvrdi najveću rusku vojnu pobjedu u post-sovjetskoj eri.
Moskovski stručnjak za odnose Turske i Rusije Kerim Has je rekao da se ruska “dugoročna strategija” za Siriju nije promijenila, ali da ona ne želi da antagonizira Tursku, posebno imajući u vidu bliskost ekonomskih i energetskih veza, kao i vojnu saradnju i prodaju S-400.
– Rusija će nastaviti sa svojim operacijama u Idlibu. Ona se neće povući – rekao je Has.
On upozorava da bi svaki sukob mogao ponovo potegnuti tenzije.
A porastu tenzija svakako u korist ide i činjenica da je Turska najavila još jednu vojnu operaciju u Siriji i to upravo u Idlibu. Pod nazivom “Proljetni štit” , ministar odbrane je najavio operaciju u znak odmazde protiv sirijskih vlasti zbog smrti turskih vojnika.
“Najgori scenario”
Odnosi između moderne Rusije i Turske – čije su se nekadašnje imperije ratovale vjekovima u zbog utjecaja u crnomorskom regionu – posljednjih godina su bili na pravoj klackalici.
Bilo je straha od vojnog sukoba u novembru 2015. godine, kada je Turska oborila ruski ratni avion nad Sirijom. Ali sporazum o pomirenju sklopljen je 2016. godine i Putin je brzo podržao Erdogana kada se tog ljeta suočio sa navodnim državnim udarom. Čak ni atentat na ruskog ambasadora u Ankari u decembru 2016. godine, od strane policijskog službenika koji nije bio na dužnosti, nije skrenuo sa puta intenziviranje veza jer su obje strane započele zajedničke napore za postizanje mira u Siriji. Aleksej Hlebnjikov, analitičar sa Bliskog istoka u Ruskom savjetu za međunarodne odnose, koji je Kremlj osnovao radi savjeta u vezi sa vanjskopolitičkim pitanjima, rekao je da je, iako postoje rizici, direktna konfrontacija „najgori scenario“.
Rekao je da je neposredni prioritet Rusije da Damask ne preuzme sav Idlib, već da strateške magistrale M4 i M5 budu pod nadzorom sirijske vojske.
– Za sada svi pokazatelji pokazuju da su dvije zemlje spremne za deeskalaciju. Međutim, rizici slučajne eskalacije sada su znatno veći. Eskalacija se može dogoditi i ne možemo je isključiti – rekao je on.
(TBT, Blic)