Kemal Kurspahić, dogogodišnji politički komentator, za svoju kolumnu objavljenu na RSE, uzeo je moto jedne karikature, objavljene prošle nedjelje u kalifornijskom dnevniku Sacramento Bee, a koja je izabrana kao politička karikatura nedjelje i prenesena u brojnim drugim listovima.
„Američka „priča nedjelje“, o odluci senatora Romnija da – nasuprot nalogu stranačkog jedinstva – na suđenju predsjedniku Trampu u Senatu zaključi „kriv je“, osim što izaziva poštovanje među onima koji još vjeruju u integritet ličnosti kao vrlinu u politici, mogla bi biti inspirativna i za učesnike političkog procesa u podijeljenim društvima kakvo je bez sumnje bosanskohercegovačko“, smatra Kurspahić i dodaje: „Nasuprot promociji slijepe vjernosti stranačkoj liniji i „nacionalnom interesu“, višegodišnje zaostajanje Bosne i Hercegovine za susjedima u euroatlantskim aspiracijama nalaže kritičko preispitivanje, pa i suprotstavljanje, vladajućim političkim partijama i trendovima.
Pobuna savjesti – izjašnjavanje na osnovu viših principa i vrijednosti – nezahvalna je i suviše rijetka u našim podnebljima: aktuelna društvena klima nagrađuje šutnju, poslušnost, vjernost ličnostima i partijama na vlasti. Te „vrijednosti“ određuju i lični i društveni status učesnika političkog procesa ali i ograničavaju njihov politički angažman i doprinos: zašto „talasati“ ako je šutnja egzistencijalno isplatnija?
„Romnijev kriterij“ – šta će o njemu misliti njegovo potomstvo – na bosanskohercegovačkoj sceni u novije vrijeme slijedila je zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Jasna Duraković kad se u nepristajanju na učešće u rušenju kantonalne vlade pozivala i na uspomenu na svog oca (lidera bosanskohercegovačke socijaldemokratije Nijaza Durakovića). Hvale vrijedan, ali usamljen, primjer uvođenja savjesti u domaći politički proces“.
(TBT)