Piše: Kobi Niv, thebosniatimes.ba
O stvarnoj prirodi neke konferencije često možemo zaključiti na osnovu spiska njenih učesnika. Na primjer, na konferenciji na kojoj se raspravljalo o „konačnom rješenju jevrejskog pitanja“ u vili Vanze 1942. učestvovali su samo visoki oficiri nacističkog režima i nijedan Jevrej. Stoga to „rješenje“ nikako nije mogla biti integracija Jevreja u njemačku državu ili jevrejska autonomija u Bavarskoj, već njihovo uništenje. Na konvenciji u Washingtonu na kojoj se na inicijativu Donalda Trumpa razgovara o „mirovnom procesu između Izraelaca i Palestinaca“ učestvuju samo Izraelci i nijedan Palestinac. Kakav mir, po vašem mišljenju, iz toga može proizaći i šta iz toga može slijediti?
Dakle, ko su bili učesnici međunarodne konferencije o Šoi u Jeruzalemu? Da li su tu zaista učestvovali, kao što smo se hvalili, „lideri iz cijelog svijeta“? Naravno da ne. Od 49 lidera nijedan nije bio crn, nije bilo predstavnika afričkih zemalja, nije bio nijedan musliman, nijedan Arap, nijedan Indijac, nijedan Kinez, nijedan Japanac – niko takav. Samo muškarci bijele rase i poneka žena iste rase. Imali smo konferenciju protiv rasizma (antisemitizam je vrsta rasizma), pojave koja se zasniva na odbrani čistote bijele rase, na kojoj nije bio omogućen pristup predstavnicima crne ili neke druge „niže“ rase. Ovo nije čak ni smiješno, ovo je užas.
Kakve su to gluposti, pitate se vi sada. Konferencija o Šoi uključuje samo evropske zemlje i stoga je izbor učesnika takav kakav je. Zaista? SAD, Kanada, Australija, Argentina su u Evropi? Ne, nisu u Evropi, ispravljate se vi, to je bila konferencija zemalja saveznica iz Drugog svjetskog rata. Opa! Argentina i Španija su bile dio tog saveza? Šta je sa zemljama koje su se zaista svrstale uz saveznike, kao na primjer Kina, Indija, Nepal, Filipini, Južnoafrička republika ili Liberija? Ako je Španija učestvovala na skupu, zašto nije i Turska? I šta uopće povezuje učesnike ovog skupa? Tu su se zatekli ne samo predstavnici zemalja koje su se borile protiv nacističke Njemačke, već i predstavnici zemalja koje su ubijale ili učestvovale u ubijanju Jevreja, delegati iz zemalja kao što su Austrija, Francuska, Hrvatska i druge.
Šta je onda zajednički imenitelj svim učesnicima ove konferencije? Svi oni su predstavnici bijelih kršćanskih zemalja. To je to, i to je sve, u tome je cijela nauka. A zašto? Zato jer se u stvari na taj način ostvaruje generacijski san cionizma – da bi nejevrejski narodi bijelog svijeta, oni koji su ubili ne samo šest miliona Jevreja već i nekoliko stotina miliona crnih ljudi, Afrikanaca, Azijaca, američkih domorodaca u toku osvajanja američkog kontinenta – na kraju prepoznali svoju grešku: nije trebalo da unište nas Jevreje, jer mi smo dio njihovog svijeta, mi smo kao oni, već je trebalo da unište samo „stvarno niže rase“, one koji zaslužuju uništenje, one koje nisu imale svoje predstavnike na konferenciji protiv rasizma, izvinite, antisemitizma.
Tako da je u Jeruzalemu prošle nedjelje održana konferencija bijelih kršćanskih vođa iz cijelog svijeta o „sjećanju na Šou i borbu protiv antisemitizma”. To je bila ceremonija našeg prijema u porodicu bijelih naroda, istrebljivača. A nastavak, koji proizlazi iz toga, tek slijedi.
(TBT, Haaretz, Peščanik, Prevela Alma Ferhat)