„Ko i zašto pravi metu od Zukorlića?» pita se u naslovu teksta Jahja Fehratović, blizak politički suradnik Muamera Zukorlića.
„Prilog emisije „Mreža“ to potvrđuje, koji je sve samo ne novinarstvo prema etičkim normama, a po najprije klasičan školski primjer spinovanja s ciljem ne samo diskreditacije određene ličnosti – nizom laži, konstrukcija i montiranih dijelova, sjeckanja izjava i slično – već i, što je kudikamo opasnije, uključuje crveni alarm, targetiranja i sukcesivne pripreme te ličnosti za metu raznih potencijalnih bezbjednosno opasnih elemenata. Šta je pozadina tog spina? Iz čije kuhinje dolazi?“, pita se Fehratović.
„Prisjetimo se dva skorašnja procesa koji su, po svemu sudeći, direktni uzročnici, ili bolje kazano okidači, onoga što je dovelo do inciranja bestijalnog odnosa FTV prema Zukorliću. Ključna su neposredna događanja nakon izbora za reisu-l-ulemu, u čijem procesu je akademik Zukorlić ukazao da je moguće višestruko organizaciono i kvalitativno unaprijediti ovu najznačajniju bošnjačko-muslimansku instituciju, uz uvjet njenog distanciranja i spasenja od politike i dominacije uticaja jedne političke partije. Iako na tim izborima Zukorlić nije osvojio većinu, jer je pravo glasanja imalo kontrolirano biračko tijelo, među svim slojevima bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini, domovinskim prostorima življenja Bošnjaka i dijaspori dobio je veliki ugled. Da se je pitalo naroda i običnih vjernika, rezultati tih izbora bili bi višestruko u njegovu korist. Taj odnos i snaga Zukorlićevog utjecaja pretvorili su se u strah političkih moćnika koji su ukandžili IZ u BiH da će se preliti i na prilično indolentnoj politčkoj sceni BiH, i pokrenuli cijeli proces brutalnih radnji s ciljem eliminacije Zukorlića iz javnog života BiH. Na žalost, ono što smo imali prilike vidjeti na FTV upozorava da ta eliminacija ne mora biti samo iz javnog života… Kosovski perfektno osmišljen plan odigrava se u nekoliko faza čiji su nosioci baš one strukture koje smo 2013. godine naznačili kao moguće izvršioce najgorih scenarija: činovnici i dužnici iz medijskog i pseudointelektualnog sektora, samo obrnutim redoslijedom.
Odmah po izborima, javili su se ti „intelektualci“, pokušali objedama i uvredama umanjiti Zukorlićevu popularnost u narodu, međutim obilo im se o glavu. Meci koje je ispalio onemoćali Mustafa Mujke Spahić rikošetirali su od pločnik pred Zukorlićevim stopalima i vratili se k inicijatoru istih Fikretu Muslimoviću. Upozoren njihovim fijukom, Zukorlić i sabornici iz Sandžaka, uzvratili su, ali dostojanstvstveno, direktno i bez skrivanja za busiju, ogoljavajući Muslimovića i Spahića, i njihovu zlu namjeru, ali istodobno ne prelazeći granicu pristojnosti. Možda bi se sve ovo tu i zaustavilo, da su Zukorlić i sabornici pristali na prljave igre intriga i uvreda preko jeftinih i krvožednih medija, što je i bio primarni cilj kosovske akcije, da se uvuku u blato svakodnevnog intrigiranja kroz medijske istupe i pogube kompas u igri razvlačenja pameti spinovima i primitivističkim uvredama. Trebalo je da se nadgornjavaju u blaćenju s onima kojima je ta disciplina osnovno mjerilo intelektualnosti. I zato je insistiranje na procesuiranju „Slučaja Spahić“ kroz zvanična tijela unutar Islamske zajednice bilo neprihvatljivo akterima te akcije, i iz tog razloga nisu dozvolili da se na Saboru uopće nađe predložena tačka na dnevnom redu. Suprotno tome, aktivirali su drugi ešalon klevetnika da još gorim uvredama pokuša uvući Zukorlića i sabornike u novu klopku, računajući na sandžački namluk i jordamluk, koji će impulsivno i nepromišljeno reagirati u odbrani vlastitog digniteta. Međutim, kadrovski onemoćali ostaci KOS-a, i u svom drugom pokušaju nisu postigla cilj, te se, prvi put se u svojoj višedecenijskoj prisutnosti u i oko Islamske zajednice i bošnjačkih elita, našli u beznadežnoj situaciji, ogoljeni do kostiju, i nesposobni da individualnim istupima postignu bilo kakav efekat. (…) I car je postao go! (…) Kada su, uz svoj perfidni koncept, nalogodavci i izvođači doživjeli novi debakl, došlo je do aktiviranja treće faze obračuna sa konceptom Zukorlić: optužiti neprijatelja za vlastita zlodjela, ili kako to sam Zukorlić reče: „Huka, huka na vuka dok lisica meso nosi!“ (…) S druge strane, iskusni Zukorlić nije nasjeo na jeftinu podvalu, pa je angažirao kameru koja je cijelu izjavu za magazin „Mreža“ snimila i posjeduje integralni snimak na kom se jasno vidi da su dijelovi njegove izjave trgani iz konteksta i prekidani baš na momentu koji autor priloga nije htio čuti, to jest da o njegovoj sigurnosti u BiH brinu i pripadnici MUP-a Bosne i Hercegovine. Taj detalj je rušio koncepciju autoru priloga pa ga je jednostavno, uz mnoge druge, izbjegao pustiti, ne bili postigao efekt da Zukorlić u Bosni, pod plaštom svog osiguranja, uvodi srpske agente koji navodno, za interes Srbije, špijuniraju i poduzimaju radnje protiv Bošnjaka i njihovih institucija“, zaključuje Fehratović.
(TBT)
