Piše: Hamza Višća, thebosniatimes.ba
Da je NATO mrtav prvi put sam čuo prije 15-tak godina, na Evropskom trening kursu u Ženevskom centru za sigurnosnu politiku (GCSP), a kurs je vodio, slučajno ili ne, Francuz. Evropa je te 2005. godine bila pred usvajanjem Ustava, koji je, bar se tada vjerovalo, bio predložen kako bi baš Francuska dobila «svoju» kvotu utjecaja. Ali baš Francuzi su, uz građane druge dvije članice EU, odbili taj i takav Ustav. Kažu da je tekst Ustava bio predugačak za običnog francuskog seljaka, koji je do tada u EU vidio samo zaštitnicu vlastite poljoprivredne proizvodnje i njenih proizvoda. Samo par dana poslije gore spomenute izjave uvaženog profesora, pri posjeti Bruxellessu, imali smo priliku uvjeriti se da je NATO bio u aktivnoj fazi proširenja, a ne na izdisaju. Istovremeno, vojno-odbrambena dimenzija EU se tek nazirala. Vojno osoblje EU je bilo smješteno u zgradu odvojenu od «političko-poljoprivrednog» sjedišta EU. Kroz taj tada odbijeni Ustav EU, zagovoralo se o dubljoj dimenziji jedinstva Uniji, gotovo sličnoj EU kakvu sada zagovara Macron.
Ovih dana se ponovo moglo čuti da je NATO u stanju moždane smrti, ovoga puta iz usta francuskog Predsjednika Emanuela Macrona. Reklo bi se ničim izazvan, ako zanemarimo Brexit i najavljeni odlazak gospođe Merkel kao neočekivanu priliku, gospodin Macron je riječima patologa produbio skalndal nastao blokadom otvaranja pregovora EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Istini za volju, američki predsjednik Donald Trump samo prije tri godine izgovorio sličnu rečenicu. Ipak ona, mada brutalna, nije zvučala tako poražavajuće. Više je zvučala kao opomena saveznicima da se urazume i izdvajaju više za odbranu, barem onoliko koliko su se dogovorili, 2% GDP. I urazumjeli su se!
Čemu danas ta dijagnoza? Da li ju treba shvatiti kao mantru koja će poslužiti uspostavi nove Evrope, po motivima gospodina Macrona ili kao novi, ko zna koji po redu otklon Francuske od NATO-a?
Nema sumnje da je izrečena bez konsultacija sa gospođom Merkel i da zanemaruje ne samo prirode budžeta zemalja članica i EU i NATO, nego i principe odnosa ove dvije organizacije. Članice, barem do sada, nisu u budžetima za vojsku razdvajale eure za NATO od eura za EU. Bili su to euri za sigurnost i odbranu. Zanemarena je i činjenica da osnovne poluge vlasti u Evropi još uvijek drže narodnjaci, bez obzira na koaliciju, upravo sa Macronom (liberalom). Koje su posljedice jedne takve dijagnoze na stanje unutar Sjeverno-atlanskog saveza, nije poznato. A znajući da se političko-vojna struktura u NATO HQ nije puno štrecala ni na Trumpove izjave, mislim da nema nikakvih potresa u Bulevaru Leopolda III, u Bruxellessu. Na kraju krajeva, NATO će se i ovog puta samo proširiti. Za manje od mjesec dana, upravo ulaskom osporavane Sjeverne Makedonije, dostići će brojku 30.
Nije daleko od istine da Macron pokušava skrenuti pažnju evropske javnosti sa već spomenutog skandala vezanog za proširenje EU. Analitičari s obje strane Atlantika puno su bliži konstataciji da Macron više pokušava ovladati Evropskom unijom, nego što upozorava na stanje u Sjeverno-atlanskom savezu. Za poduhvat ovladavanja EU trebaju mu saveznici kojima ne smeta prije svega desničarenje, a koji uz to strah od migracija, ne samo potpaljuju, nego i koriste za jačanje nacionalnih država na račun proklamiranih vrijednosti EU. Interesantni su mu francuski saveznici iz Prvog svjetskog rata, unutar i izvan EU. Cinici bi rekli, ne samo zato, što je to savezništvo kovano na bojnom polju Velikog rata i zaslužuje respekt, nego i zbog toga što je Francuska «preležala» Drugi svjetski rat, kao i Nedićeva Srbija i Pavelićeva NDH. Historijski revizionizam, koji je na djelu kod naših susjeda i komšija, čini ih bližim današnjoj Francuskoj. I vrapcima na grani je jasno da se Dan D desio u Normandiji, zbog prisustva Nijemaca, a ne zbog samih Francuza.
Ali, vratimo se bezobraznom odbijanju Sjeverne Makedonije i Albanije i etiketiranju Bosne i Hercegovine brutalnim statusom tempirane bombe, opasne po stabilnost regije i Evrope u cijelosti. Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH je, za ovako nezgodne konstatacije predsjednika Francuske o BiH, rekao da ne odgovaraju istini, te da su rezultat stalne negativne diplomatske kampanje susjedne nam Hrvatske. Ja osobno ne zanemarujući domete propagnade štaba Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske, ne bih zanemario ni činjenicu da je rampa postavljena Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a Bosna i Hercegovina označena žarištem nesigurnosti, odmah poslije Macronove posjete Srbiji. Naime, postoji velika vjerovatnoća da su razgovori u Beogradu rezultirali ocjenom da od normalizacije odnosa Beograda i Prištine uskoro nema gotovo ništa, te da će integracija Srbije biti osjetno usporena. To bi otvorilo mogućnost da, recimo, Sjeverna Makedonija, ako odmah otvori pregovore i racionalno se posveti reformama, kao što je to učinila promjenom imena, u dogledno vrijeme zakuca na vrata EU prije Srbije, pa i prije nje postane punopravna članica. Bila bi to blamaža za naprednjačku Srbiju, da parlament kojim predsjedava Albanac, odlučuje o njenom ulasku u EU. Da li će se Predsjednik Macron pobrinuti da spomenuti scenario bude samo fikcija?
Da se drukčiji scenario sprema svjedoči i najnoviji «non paper» upućen iz Pariza u Bruxelless koji sadrži preporuku principa koji bi ubuduće važili za otvaranje i tok pregovora o pridruživanju EU. I ovaj dokument respektira zapadni Balkan, kao dio Evrope u kulturnom, historijskom i geografskom smislu. Ipak, radi se o strožijim uvjetima pristupanja, traganju za prepoznatljivim benefitima, ma šta to značilo, i postepenom pridruživanju. Ne bi se brojala poglavlja, nego napretci. Tek sa objelodanjivanjem ovog dokumenta postaju razumljive tabloidne najave da se za Srbiju spremaju posebni uvjeti, zahvaljujući kojim bi i dok ne postane članica Srbija mogla «povlačiti iz EU fondova» više sredstava od nekih EU članica, poput Mađarske, Poljske ili Slovačke. Po sistemu, njoj više treba.
U međuvremenu, Macron je pozdravio moguću uspostavu malog Šengena između Skoplja, Beograda i Tirane, a kojem nedostaju Podgorica i Sarajevo, da ne spominjem Prištinu. Tek u kompletu radilo bi se o aranžmanu u kojem je Srbija napokon vodeća. Što bi zadovoljilo i Macrona i Vučića. Međutim kako stvari stoje, Crna Gora rezolutno neće, BiH ima važnijih problema, a kada se već u decembru u Tirani pojavi Kosovo, makar na dnevnom redu, prsnut će mali Šengen, ko balon od sapunice.
Sve u svemu, ako i ne uspije scenario dogovoren između saveznika iz Velikog rata, o dinamici pristupanja zapadnog Balkana Evropskoj uniji, ovdašnja vlast bi se morala ozbiljno pozabaviti porukama koje sa sobom nosi, ni malo slučajno, kukurikanje galskog pijetla!
Zato je nužno otvoriti široku javnu debatu o benefitima ulaska u NATO i raditi na tome. Jer NATO (još) nije umro, a ka’ će ne zna se!
(TBT)