Uloga koju su njemačke pruge odigrale u nacističkoj mašineriji genocida za vreme Drugog svjetskog rata odavno je poznata. Holanđani, međutim, sada počinju osvještavati ulogu koju je u Holokaustu odigrala njihova nacionalna željeznica.
Prema historičaru Davidu Barnouvu, većina holandskog naroda smatrala je ratnu ulogu svoje željeznice Nederlandse Spoorwegen, ili N.S., herojskom. U septembru 1944. godine, holandska vlada u egzilu u Londonu naredila je radnicima željeznice da štrajkuju, što su i učinili – štrajkovali su skoro osam mjeseci do kraja rata.
Štrajk je uslijedio nakon što je preko holandske nacionalne željeznice deportovano oko 107.000 Jevreja koji su živeli u Holandiji – od ukupno 140.000 ljudi koji su se 1941. izjasnili kao Jevreji – u koncentracione logore. Preživelo je samo njih 5.100. To je općepoznato u Holandiji, kao i priča o Adolfu Eichmannu, oficiru visokog ranga u nacističkoj Njemačkoj koji je koordinirao planom za deportaciju i genocid. On je ponudio holandsku željeznicu za transport Jevreja: “Njome transport teče tako glatko da je zadovoljstvo posmatrati to.”
Novo istraživanje objavljeno u jednoj holandskoj knjizi koja je izdata u septembru, međutim, ukazuje da je holandskom željeznicom transportirano više ljudi nego što se mislilo.
Istraživači su otkrili da je ukupno 112 vozova otputovalo iz Holandije u devet nacističkih logora u zemljama poput Njemačke, Austrije i Poljske u periodu između juna 1942. i augusta 1944. Svaki od vozova koji je napustio glavnu tranzitnu tačku Vesterbork prevozio je u prosjeku oko hiljadu ljudi, dok se u nekim vozovima nalazilo i po nekoliko hiljada. Holandska nacionalna željeznica ispostavila je Nijemcima račun ekvivalentan iznosu od današnjih tri miliona eura, prilagođen inflaciji, za korištenje vozova, prema navodima Dirka Muldera, jednog od autora knjige.
Nijemci su plaćali sitne iznose osobama koje su lično transportirale ljude iz Amsterdama do tranzitnog kampa i još dodatnih nekoliko centi osobama koje su obavljale prevoz do holandsko-njemačke granice.
Tu su konduktera i vozača iz Holandije mijenjali Nemci, navodi Barnouv, tako da je još uvijek nejasno koliko su Holanđani zaposleni u željeznici zapravo znali šta će se dogoditi njihovim putnicima.
Gur Venendal, jedan od autora, nema dileme po ovom pitanju.
“Kasnije u ratu, zaposleni u željeznici tačno su znali šta se događalo”, naveo je. “Ne znam da li su i ranije bili svjesni toga. Možda nisu željeli da znaju.”
Holandska nacionalna željeznica 2005. godine priznala je da je sarađivala sa nacističkim okupatorima i izvinila se zbog svoje uloge u ratu, a krajem prošle godine saopćila je da će alocirati oko 50 miliona eura kao kompenzaciju preživjelima i njihovim porodicama.
Roger van Boxter, izvršni direktor željeznice, naveo je da novac predstavlja gest dobre volje, ali da je činjenica da je on “tek mali flaster na velikoj rani”.
Venendal navodi da istraživači nisu pronašli dokaze da su zvaničnici, upravnici i zaposleni u željeznici u to vrijeme pokušali izvesti ikakvu sabotažu.
“Tu je jedan inženjer, mašinovođa, koji odbija upravljati vozom u kojem se nalaze Jevreji”, objašnjava. “On jednostavno biva zamijenjen drugim mašinovođom i suspendira se s dužnosti. To je sve: jedan jedini čovjek. Ostali su obavljali svoju dužnost i upravljali vozovima.”
(TBT, NYT)