Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Za čudo Božije, uopće me nije iznedadila vijest da je Peter Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost, pa se stoga do sada nisam ni uključivao u komentare i osude koji su svrha sami sebi, bez ikakva učinka i djelotvornosti. Iskreno, nisam još ni pročitao posebno inspirativan tekst u kojem je neko na razobrit način pokušao sagledati ovaj dramatično luđački čin Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka i umjetnosti na način kako je to, na primjer, u nedavno objavljenoj kolumni, pisao Mario Vargas Ljosa o fenomenu kultnog pjesnika zapadne civiliazcije Ezre Pounda.
KAFEZ GDJE SE LEGU ANĐELI I DEMONI
„Teško je poistovjetiti tog velikodušnog altruistu Ezru Pounda sa onim koji se, tokom Drugog svjetskog rata, obraćao mladim američkim regrutima putem italijanskog radija kako bih ubijedio da dezertiraju, i deklamirao sva nedjela koja su nacisti pripisivali Jevrejima. Američka vojska ga je zbog toga uhapsila i pronijela po cijeloj Italiji u kafezu, kao nekakvog bijesnog ludaka. Potom ga je, u Sjedinjenim Državama, sud proglasio ludim kako ga ne bi strijeljali zbog izdaje domovine. Proveo je dosta godina u ludnici. U naše vrijeme, u fašizoidnoj Italiji Mattea Salvinia, jedna od najradikalnijih sekti antidemokratske ultradesnice zove se ni manje ni više nego CasaPund. George Bates je napisao da je ljudsko biće kafez u kojem se gnijezde anđeli i demoni. Malo je ljudi kod kojih je to bilo očigledno kao u slučaju Ezre Pounda“, napisao je Ljosa.
Ima još, naravno, mnogo velikih pisaca i umjetnika kojima genijalnost njihovog uma nije pomogla da prepoznaju i klone se zla. Nisam nikad ništa pročitao od Handkea, a i da jesam ne bi mi palo na pamet da se upuštam u ocjene umjetničke vrijednosti njegovih djela zbog kojih je nagrađen Nobelovom nagradom za književnost. Zašto nisam bio iznenađen ovogodišnjom dodjelom Nobelove nagrade? Prosto zato što smatram da neko ko je mogao dati istu nagradu Ivi Andriću za očekivati je bilo da je da i jednom Handkeu. Vrlo simplificirano rečeno Andrić je nagrađen nakon što je glorificirao islamofobiju i genocide koji su se desili nad balkanskim muslimanima u Balkanskim ratovima, a potom i u Drugom svjetskom ratu nad bosanskim muslimanima, svojom filozofijom mržnje koju je iskazao, a potom i ilustrirao slikom nabijanja na kolac živih ljudi, u romanu „Na Drini ćuprija“, kao što je Handke nagrađen zbog svoje javne i transparentne podrške sprskim krvnicima Slobodanu Miloševiću i Radovanu Karadžiću, čija je politika rezultirala etničkim čišćenjem i genocidom nad bosanskim muslimanima tokom agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu.
RANA ČOVJEČANSTVA
I pored drugih dokaza o natruhama profašističke ideologije u djelima Ive Andrića, poput njegove doktorske disertacije u kojoj on već u predgovou izgovara rečenicu, koja je supstrat islamofobije, ustvrdivši da je „osvanjem Carigrada čovječanstvu nanijeta rana“, mnogi zapadni pisci i autori knjiga o ratu u Bosni i Herecgovini slavili su ga kao proroka koji je u svojim umjetničkim vizijama Bosnu vidio kao „Prokletu avliju“. Handke je samo jedan od takvih zapadnih pisaca. Ti umovi koji su nagradili Handkea, bili toga svjesni ili ne, nanijeli su stvarno veliku ranu čovječanstvu, a samog Nobela su nabili na kolac. Vjerujem da će ova rana toliko zaboljeti čovječanstvo, jer ovo nije dvadeseto stoljeće u kojem se nije ni čulo za zločine počinjenje nad bosanskim muslimanima, već da je ovo dvadeset i prvo stoljeće u kojem je velika većina čovječanstva saznala za genocid u Srebrenici, pa će stoga reagirati tako da će sigurno kad-tad ova nagrada biti obezvrijeđena.
Stoga se i ne gnušam i ne krivim švedske akademike koji se ufaju da nisu znali za Handkeove političke stavove, koliko krivim nas same, odnosno inteligenciju bosanskih muslimana koji ne znaju, više neće nego što ne znaju, predstaviti svijetu sebe i svoju povijest kroz umjetnost na adekvatan i inteligentan način. Naprotiv…, sve što smo radili išlo je Handkeu u prilog! Primjera je bezbroj, a najnoviji je priznanje samog predsjednika SDA i bivšeg člana Predsjedništva naše zemlje Bakira Izetbegovića da je pogriješio što je slušao svoje savjetnike pa je propala revizija tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije u Hagu.
“S tom revizijom, znate, bilo mi je rečeno da nemamo legitimaciju, ali da se na to ne treba obazirati. I ja sam ih poslušao,“ kazao je Izetbegović.
Dakle, Izetbegović je sazvao u Vijećnicu sve stranačake lidere, intelektulace i vjerske predstavnike, pa i samog reisul-ulemu Huseina Kavazovića, kako bi demosntrirao jedinstvenu podršku tužbi za koju je znao da nema pravni osnov. Hajde što je izmanipulirao, prevario i slagao stranačke lidere, to bar rade jedni drugima svakodnevno, ali pitam se kako je samo smio slagati reisul-ulemu koji će nakon što je zahtjev za reviziju tužbe propao optužiti međunarodnu zajednicu za zavjeru protiv Bošnjaka.
Ovakvi sramni primjeri manipulacije i blamaže bosanskih muslimana od strane njihovih političkih i vjerskih autoriteta, a na ime žrtava genocida, više me bole od Nobelove nagrade Handkeu!
(TBT)
