Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
U svom svakodnevnom životu ljudi su nužno upućeni jedni na druge, bilo da je riječ o ličnom odnosu između pojedinaca ili odnosu između pojedinca i društva, odn. države. Ti višestruki i kompleksni međusobni ljudski odnosi na različitim komunikacijskim nivoima neminovno se reguliraju općim pravilima i normama koje obavezuju sve strane u toj komunikaciji. Svaka povrjeda tih odnosa u bilo kojem aspektu, i sa bilo čije strane, prouzrokuje nestabilnost i nesigurnost pojedinca i društva u cjelini.
Jedna od najučestalijih odnosnih situacija među ljudima u pojedinačnom i kolektivnom smislu jeste ugovorni odnos između dvije strane. Pridržavanje, poštivanje i ispunjavanja ugovora ili obećanja znak je ljudskog poštenja, čovječnosti, dobrote i pravičnosti. U suprotnom, riječ je o nepoštenju, nemaru i, u krajnjem značenju, velikoj nepravdi i grijehu kojim se uništava povjerenje i stvara nered. Zato islam kao vjera zapovijeda poštivanje svih vrsta ugovora koji su dozvoljeni i čije je izvršavanje obaveza bez obzira na eventulane poteškoće koje mogu nastati u njihovom realiziranju. Odnos muslimana prema ugovoru i datoj riječi Allahov Poslanik, a.s., sumirao je ovim riječima: ”Muslimani se drže svojih datih uvjeta” (Nejsaburi, el-Mustedrek, 940).
Ispunjavajte ugovore
U prvom ajetu sure el-Mai’de (Sofra) vjernicima se upućuje poziv: O, vjernici, ispunjavajte ugovore! (Evfū bi l-‘ukūd). Prema ovome, vjerovanje (iman) podrazumijeva pouzdanost, tačnost, pridržavanje datih uvjeta i poštivanje ugovora. Vjernik neće nikoga prevariti niti iznevjeriti; njegovo vjerovanje to mu ne dopušta. Veli se da su ‘ukūd ovdje ugovori koje čovjek sklopi sa drugima, npr. u trgovini, braku, oslobađanju robova i sl.; veli se da je to ono na što se čovjek obavezao u odnosu na svoga Gospodara u pogledu djela pokornosti, kao što su hadž, post i sl.; još se veli da je to ono čime je Allah obavezao ljude u pogledu dozvoljenog i zabranjenog u vjeri (Ibn Džuzejj, Teshil, 1/166). Dakle, riječ ‘ukūd u ovom ajetu ima općenito značenje i obuhvata sve vrste mogućih ugovora.
U suri el-Isra’ (34) Kur'an ističe da se za ugovor odgovara: I ispunjavajte ugovor (ve evfū bi l-‘ahd), zaista, za ugovor se odgovara! – tj. za njega će se biti pitano na Sudnjem danu da li je bio ispunjen ili ne. Mnogo je još ajeta u kojima se podstiče na izvršavanje obaveza ili ugovora i upozorava na njihovo kršenje ili izigravanje (vidi npr.: el-En'am, 152; en-Nahl, 91, 92, 94, 95).
Najveći ugovor
Pojam ugovora u islamu ne obuhvata samo ovodunjalučke različite ugovorne odnose među ljudima, već ima i svoje metafizičko značenje koje se, opet, ostvaruje u fizičkom svijetu. Naime, na najvišem mjestu nalazi se Najveći ugovor – ugovor između čovjeka i Gospodara svjetova: I kad je izveo Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Svakako, mi svjedočimo” – i to zato da ne reknete na Sudnjem danu: “Zaista mi o ovome nismo ništa znali!” (El-E'araf, 172) Ovaj se ajet u tefsirima naziva ajetu l-misak – ajet o preegzistentnom (ezelskom) ugovoru između Stvoritelja svjetova i ljudskih duša. Shodno tome, robovanje Uzvišenom Allahu je ugovor između čovjeka i njegovoga Gospodara, a njegov sadržaj predstavlja izvršavanje farzova i vadžiba, tj. ibadeta kojima je čovjek zadužen, kao što su:
- namaz: Zaista je namaz propisan vjernicima u određeno vrijeme (en-Nisa’, 103);
- post: O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas da biste bili Bogobojazni (el-Bekare, 183);
- hadž i umra: Upotpunite hadž i umru radi Allaha (el-Bekare, 196);
- zekjat: …i oni u čijim mecima bude dio određen / za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi (el-Me'aridž, 24-25).
Ustrajnim ispunjavanjem i izvršavanjem ovog ugovora čovjeku se, zauzvrat, obećava velika nagrada od njegovoga Gospodara: …a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati nagradu veliku (el-Feth, 10).
nastavit će se
(TBT)