Piše: Masha Gessen, thebosniatimes.ba
Ima mladih ljudi koji su u ovoj borbi duže od nje, ali je Thunberg predvodila globalni klimatski štrajk u New Yorku i onda govorila na samitu UN za klimatsku akciju. Ima mladih ljudi koji već neko vrijeme govore očiglednu istinu: da su vlade koje su izabrali njihovi roditelji, bake i dede, sramotno zanemarile odgovornost da se postaraju da današnji tinejdžeri sutra imaju planetu na kojoj će živjeti. Kelsey Juliana iz Eugenea u Oregonu, koja danas ima 23 godine, dosljedna je i dovitljiva klimatska aktivistica još od tinejdžerskog uzrasta. Sa 15 godina učestvovala je u podnošenju prijave protiv guvernera Oregona, a u 19. je pokrenula slučaj Juliana protiv SAD koji se već četiri godine probija kroz različite sudske instance, usporen prigovorima i Obamine i Trumpove administracije; grupa od 21 mladih ljudi koji su podnijeli ovu prijavu tvrdi da nepostupanje vlade povodom klimatskih promjena krši njihova ustavna prava. Omladinski pokret „Svitanje“ osnovan je 2017, godinu dana prije nego što je Thunberg počela bježati iz škole da bi demonstrirala ispred zgrade švedskog parlamenta u Stockholmu. Članovi ovog pokreta su početkom godine upali kod Diane Feinstein, gdje je ova senatorka iz Kalifornije upozorila jednu 16-ogodišnjakinju: „Ti nisi moj glasač!“ Thunberg je zajedno sa 16 djece podnijela krivičnu prijavu protiv zemalja koje su najveći zagađivači; među djecom je i Alexandria Villasenor, aktivistica iz New Yorka, koja je kritizirala medije zato što ne poklanjaju dovoljno pažnje drugoj djeci iz ove pravosudne akcije: „Oni imaju svoje ime, doživljaje i priče.“
Villasenor ima pravo: Thunberg je privukla daleko više medijske pažnje i više poštovanja među političarima nego njeni vršnjaci iz klimatskog pokreta – jedino je ona pokrenula našu kolektivnu imaginaciju. Što je još važnije, inspirirala je svoje vršnjake: za godinu dana, njen usamljeni školski štrajk i sedmični protest na stepenicama švedskog parlamenta pretvorio se u globalni pokret. Ona je pravi politički lider za eru Trumpa, jer mu je na svaki način sušta suprotnost.
Thunberg misli i govori logično. Njen aktivizam je izazvan kontradikcijom: planeta umire, ali se odrasli ponašaju kao da je stanje redovno. To je apsurdno, nezamislivo, neodrživo – ali je tako. Svaki put kad progovori, Thunberg iznese nesporan argument u prilog akciji, a protiv licemjerja. Podsjeća nas kako odrasli govore djeci da se trebaju nadati i sanjati o sjajnoj budućnosti, dok se sami ponašaju kao da sutra ne postoji i da je to u redu. Priča nam kako odrasli govore djeci da idu u školu i vrijedno uče, dok sami ignoriraju plodove vrhunskih znanja koja su nam na raspolaganju. Thunberg raskrinkava temeljnu protivrječnost zapadne politike: nemoguće je boriti se protiv klimatskih promjena, a istovremeno mjeriti nacionalni uspjeh stopom ekonomskog rasta. To su nespojivi postupci i svako ko tvrdi drugačije laže. „Nalazimo se na pragu masovnog istrebljenja, a vi samo govorite o novcu i pričate nam bajke o vječnom ekonomskom rastu“, rekla je u Ujedinjenim nacijama. Neke njene izjave su jednostavne i predvidive: „Natjerat ćemo ih da nas čuju“. Druge su poetične: „[Budućnost] nam je ukradena svaki put kad nam odrasli kažu da je nebo granica i da se živi samo jednom“. Sve njene rečenice imaju glagole i imenice, početak i kraj, i opisuju nešto što prepoznajemo kao istinito.
Trump govori tako što natrpava riječi, sve udaljenije od činjenica što govor duže traje. Izvodi slobodne asocijacije, pojačava, ponavlja, iskrivljuje, trtlja nerazumljivo i napada. Gradi osjećaj, nikad argument. Logika mu je neprijatelj. Svrha Trumpovog govora je da zamagli, da zamuti. Čak i kad čita govor koji je očigledno napisao neko drugi, kao što je to bio slučaj u UN, neumitno se upliće u retoričko zataškavanje. Dok je Thunberg bila na Klimatskom samitu (Trump je svratio na trenutak), predsjednik je govorio na skupu posvećenom vjerskim slobodama. Čovjek koji je svoj mandat započeo nametanjem zabrane muslimanskim putnicima, da bi nastavio svođenjem dozvoljenog broja izbjeglica u SAD na historijski minimum, održao je govor o tome kako Amerika pomaže ljudima progonjenim zbog vjerskih uvjerenja, bilo gdje u svijetu.
Thunberg i Trump imaju suprotna gledišta: ona vidi univerzum kao moralan; on vjeruje da je truo. Ona vjeruje u ideje dobra i zla, on je nihilista. U svom govoru u UN-u Thunberg je rekla: „Ako zaista razumijete kakva je situacija, a i dalje ništa ne preduzimate – to bi značilo da ste zli, a ja odbijam povjerovati u to“. Dan ranije, predsjednik je u Bijeloj kući razgovarao sa novinarima o prijavi uzbunjivača koja se navodno tiče dijela Trumpovog telefonskog razgovora sa ukrajinskim kolegom u julu ove godine. „Razgovor koji sam vodio bio je uglavnom čestitajući, uglavnom korupcija, sva korupcija koja se dešava, uglavnom činjenica da mi nećemo da naši ljudi, kao potpredsjednik Biden i njegov sin, stvaraju još korupcije koje već ima u Ukrajini“, izgovorio je Trump. U mjeri u kojoj se ova rečenica može tumačiti kao da ima smisla, čini se da odražava Trumpovo uvjerenje da je svijet korumpiran, da se svijetom vlada korupcijom i da je osuđen na korupciju. Da bi neko bio uspješan mora biti još korumpiraniji od drugih.
Poruka logike koju upućuje Thunberg, uz duboko uvjerenje da je čovječanstvo sposobno za moralnu akciju, dopire do nas upravo zato što živimo u doba kojim dominira čovjek koji neprekidno bljuje besmislice, oslonjen na pretpostavku da je svijet pokvaren do srži. Thunberg me podsjeća na sovjetske disidente koji su razgonili maglu propagande kasnog totalitarizma insistiranjem da uzmemo za ozbiljno riječi koje su odavno bile lišene smisla. Zahtijevali su prava koja im garantira sovjetski ustav, kao što je pravo na mirno okupljanje. Svi su već odavno znali da je zakon samo mrtvo slovo na papiru, ali su se oni počeli ponašati kao da riječi imaju smisla. Slali su ih u zatvore i psihijatrijske bolnice, izbacivali iz zemlje, ali su oni i njihovi prijatelji bili uporni – jer to je ono što se radi ako je univerzum moralan. Nisu imali dokaz da je moralan, ali su se uporno ponašali kao da jeste, svojom voljom su uvodili bolju budućnost u postojanje. Njihov moralni autoritet poticao je iz jednostavnog herojskog čina: logičnog i dosljednog ponašanja. To je izvor i moralnog autoriteta Grete Thunberg. Ona ne leti avionom. U Sjedinjene Države je došla jedrilicom. Po Evropi putuje vozom. Kod kuće u Stokholmu vozi bicikl. Kupuje polovnu odjeću. Izgleda sitnije i mlađe od svog uzrasta; sa svojim pletenicama liči na djevojčicu iz dječije slikovnice, gdje bi sigurno bila okružena prizorima iz prirode. Njena suprotnost je muškarac u prevelikom, ulaštenom italijanskom odijelu – sve u vezi s njim je pretjerano, uključujući i dužinu kravate. Izgleda starije nego što jeste, kao loša reklama losiona za sunčanje. Dovoljno je pogledati ga i čuti, pa da vas obuzme stid.
Trump je često i nepravedno (prema djeci) optuživan da se ponaša kao dijete. Baloni u obliku „bebe Trumpa“ koriste se za trolovanje predsjednika širom zapadne hemisfere. Thunberg jeste dijete. Za razliku od mnogih mladih aktivista, ona se ne oblači, ne ponaša se niti govori kao minijaturna verzija odrasle osobe. Kada su se aktivisti pokreta Svitanje suočili sa senatorkom Feinstein, obratili su joj se u idiomu postojećeg političkog procesa: „Čujemo mi šta nam govorite, ali mi smo ljudi koji glasaju za vas; vi trebate slušati nas“. Feinstein je smjesta ukorila tinejdžere zbog glumatanja odraslih. Thunberg je dijete koje prekorijeva odrasle za neuspjeh kojim prisiljavaju djecu da preduzmu akciju. Ona raskrinkava obmane svakog političkog slogana koji se temelji na predstavi djece kao ljudskih bića kojima je potrebna zaštita. Njen aktivizam nije pokušaj da učestvuje. Ona intervenira.
(TBT, The New Yorker)
