Nevjesta je nosila rođendansku tortu od haljine, sa reckavim korsetom i suknjom širokog oboda. Nekoliko trenutaka prije nego što je venčanje počelo, tiho je stajala na stepeništu i čekala da siđe na ceremoniju.
“Vau, stvarno ću uraditi ovo“, pomislila je.
Ovo nije bilo konvencionalno vjenčanje stupanja dvoje ljudi u brak. Tridesetak prijatelja okupilo se u sali za proslave u Tokiju da prisustvuje udaji Sanae Hanaoke (31) za – samu sebe.
“Želim da otkrijem kako da živim sama“, rekla je prisutnima dok im je zahvaljivala što su došli na njeno solo venčanje. “Želim da se oslonim na sopstvenu snagu.“
Procenat zaposlenih žena u Japanu viši je nego ikad, ali kulturološke norme ipak sa njima ne drže korak: od japanskih supruga i majki i dalje se očekuje da nose na svojim plećima domaćinstvo, brigu o djeci i pomažu starijim članovima porodice.
Pošto su im dozlogrdili dvostruki aršini, žene u Japanu sve češće biraju da se klone braka i usredsrede na posao i svoju novostečenu slobodu. To naročito zabrinjava političare koji se bave padom broja stanovnika u Japanu.
Do sredine devedesetih, tek jedna od dvadeset žena u Japanu nije se udavala prije pedesete godine, a do 2015, prema dostupnim statistikama, neudata je bila svaka sedma žena.
Kod žena starosti od 35 do 39 godina, taj postotak je još viši: skoro četvrtina njih nikada nije stupila u brak, u poređenju sa svega 10 posto neudatih žena iste starosti dvije decenije ranije.
U skladu sa tim, neudatim ženama dostupno je sve više usluga. Sada se održavaju singl karaoke sa isključivo ženama kao učesnicama, raste broj restorana dizajniranih za one koje žele da večeraju same, a stambeni kompleksi namjenski se grade i opremaju za žene koje žele da same iznajmljuju ili kupe stanove.
“Mislila sam kako ću, ako se udam, morati da obavljam više kućnih poslova”, kaže Kayoko Masuda (49), karikaturistkinja. “Volim svoj posao i želim da imam dovoljno slobode da se njime bavim.”
Život bez braka za sve veći broj žena u Japanu predstavlja svojevrsni oblik oslobođenja.
“Kada se udaju, moraju da odustanu od toliko stvari”, navodi Mari Mijura, profesorka političkih nauka na Univerzitetu Sofija u Tokiju.
Ova promjena dijelom je posjledica činjenice da skoro 70 posto žena u uzrastu između 15 i 64 godine sada ima posao – a to je rekord. Ako se, međutim, udaju, karijere im nerijetko stradaju zbog obaveza koje nameće život u braku i vođenje domaćinstva.
Neudatim ženama u Japanu koje imaju ostvarene karijere i novac dostupan je čitav niz aktivnosti koje njihovim majkama i bakama nikada nisu bile.
“Razlog što se veliki broj žena odlučuje za brak je potreba za finansijskom stabilnošću”, kaže Miki Matsui (49), direktorica izdavačke kuće u Tokiju. “Ja nemam nikakvih problema sa tim što sam sama, niti onih finansijske prirode.”
Mnoge žene svoje udate prijateljice sa djecom doživljavaju kao opomenu ili upozorenje. Shigeko Shirota, (48), koja radi kao vaspitačica i živi u stanu koji je nedavno kupila za sebe, kaže da većina njenih prijateljica uglavnom ostaje kod kuće sa djecom i od svojih supruga ne dobija nikakvu pomoć.
“Nije fer da žene moraju da budu zaglavljene u kući kao domaćice”, smatra ona. “Sretne su dok su sa svojom djecom, ali muževe opisuju kao velike bebe.”
Pošto je odlučila da se ne uda, Shigeko Shirota, je imala dovoljno slobode da putuje i bavi se hobijima. Prošlog ljeta je učestvovala na plesnom takmičenju u Irskoj, a potom je odvela majku na putovanje u Kinu.
“Više ne moramo da se oslanjamo na muškarce”, kaže ona.
Neki muškarci na ovaj trend reaguju tako što i sami izbjegavaju brak. Plate u Japanu stagniraju, a sa društvenim očekivanjima od muškaraca da oni moraju da hrane porodicu, mnogi od njih strahuju da neće moći da izdržavaju domaćinstvo. Samo trećina muškaraca od 35 do 39 godina nikada nije bila u braku, dok je prije dvadeset godina to bio slučaj sa tek četvrtinom Japanaca.
Stručnjaci, međutim, navode da izostanak stupanja u brak danas nije toliko stvar oslobođenosti koliko odraz činjenica da potreba da se bude u braku danas nije snažna kako je to ranije bila.
“Podaci pokazuju da je mali broj žena koje jednostavno kažu: ‘Ja neću da se udam’”, objašnjava James Raymo, profesor sociologije sa Univerziteta u Wisconsinu koji je proučavao brak u Japanu. One umjesto toga, dodaje Raymo, “odlažu udaju i čekaju pravi trenutak i odgovarajuće okolnosti, a one se nikada ne namjeste i žene potom ostaju same”.
Kaori Shibuya (42) bila je u svojim dvadesetim godinama u dugogodišnjoj vezi koju je raskinula. Otada je tek povremeno odlazila na sastanke sa muškarcima.
“Ne mislim da sam svjesno odabrala taj put, ali je bilo prilika koje nisam iskoristila”, kaže ona i dodaje da neke žene biraju da stupe u brak zato što se, kada su same, osjećaju ranjivo.
Ona je, međutim, sama otvorila kafić prije dvije godine i uvjerena je da će moći da izdržava sebe.
Ne biti u braku ima i svoje loše strane. Hanaoka, žena koja se prošle godine udala za sebe, kuću dijeli sa dvoje cimera. Kada joj se usamljenost podvuče pod kožu, ona pusti snimak sa ceremonije da je podsjeti na ljude koji je vole.
“Želim da sada radim ono što želim”, kaže ona.
(TBT, NYT)
