Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Da Egipćanin Abdel Fattah el-Sisi treba birati drugu karijeru, sigurno bi se trebao odlučiti za glumačku.
On je bio suosjećajni glas vojne obaveštajne službe koji je u januaru 2011. uvjeravao i liberale i islamiste na trgu Tahrir da je vojska na njihovoj strani.
Sisi, spasilac?
Njegove su drhtave ruke i teatralni ispadi bijesa strpljivo mirovali u stražnjoj sobi predsjedničke palače, dok se njegovim šefovima – tada Mohamedu Husseinu Tantawiju i Samiju Ananu – spremao otkaz u vojsci.
Igrao je ulogu tihog poslušnika na sastancima predsjedničkog kabineta kojeg je namjeravao izdati. Sve to dok je čekao da Saudijci i Emirati ispljunu 20 milijardi dolara za njegov državni udar.
Kada su ga mase pozvale da Egipat riješi vladavine Muslimanske braće, u junu 2013. postao je “heroj spasilac”. Ovaj pošteni general nije tražio vlast za sebe, već se malo okuražio objaviti da će biti “kandidat iz nužde” na predsjedničkim izborima.
Skidanje uniforme i oblačenje odijela bila je samo još jedna promjena kostima.
Kao predsjednik, prošao je kroz najmanje tri uloge: doktor filozofije koji nije donio odluku a da prvo nije tražio božansku uputu; graditelj velikih projekata poput širenja Sueckog kanala i novih gradova; faraon koji je rekao svom narodu da će morati izdržati siromaštvo.
Sisijeva igra uloga zaustavila se kada je progovorio drugi insajder i glumac. Prevarant najbolje prepoznaje drugog.
Del Boy
Već skoro mjesec dana Sisijev imidž kalja nekadašnji insajder, sada zviždač, čiji su videozapisi iz samoizgnanstva u Španiji preplavili i paralizirali Egipat.
Mohamed Ali, prema vlastitom priznanju, nije heroj. Jedan od samo 10 biznismena čije usluge koristi vojska koristi, korumpiran je. Egipat je napustio sa porodicom i bogatstvom jer mu računi nisu bili plaćeni. Ali nije nikakav zagovornik ljudskih prava.
Ali nije ni islamista, ljevičar niti obrazovani učenjak. Ne govori o šerijatu. Novi egipatski narodni heroj voli brze automobile, glumu, filmove, razvijanje tržišta nekretninama.
On je egipatska verzija Del Boya, ulični dosjetljivac s aspiracijama trgovca iz klasične britanske televizijske komedije Mućke, iako sa plavim Ferrarijem, a ne žutim trotočkašem.
Slušati njega je kao da slušamo kako jedan vozač tuk tuka olajava drugog. Ali kad govori, govori jezikom ulice i ulica ga sluša. To je Sisijev problem.
Sisi je bio “propali čovjek”, “sramota”, “patuljak” koji koristi šminku i previsoko kopča pantalone, rekao je Ali narodu Egipta. Sisi je prevarant koji vam je držao predavanja o potrebi da stegnete kaiševe dok je gradio palače za svoju suprugu Intissar.
I da vam kažem, nastavio je Ali, koje su tačno palače izgrađene za njih. Ali ih je naveo: luksuzna kuća u Hilmiji (šest miliona dolara), predsjednička rezidencija u Aleksandriji (15 miliona dolara), palača u novoj administrativnoj prijestolnici i još jedna u novom gradu Alameinu, zapadno od Aleksandrije.
Siromaštvo i palače
Otkrivanje Sisijevih palača razjarilo je ljude koji su utonuli u siromaštvo ili se našli na njegovom rubu. Izvještaj koji je u aprilu objavila Svjetska banka izračunao je da je “oko 60 posto stanovništva Egipta ili siromašno ili izloženo siromaštvu”.
Otprilike polovina stanovništva sada živi na granici siromaštva ili blizu nje – koja je u Egiptu namjerno postavljena više nego drugdje. Prema vlastitim statističkim podacima Egipta, postotak Egipćana koji žive ispod granice siromaštva porastao je s 25,2 na 32,5 posto od 2011. godine.
Većina Egipćana je doživjela pad svojih stvarnih prihoda, dok Egipat u okviru programa štednje uz podršku MMF-a gomila ogromne inozemne dugove. Za vrijeme Morsijevog predsjedništva radilo se o 43 milijarde dolara. Sada je to 106 milijardi dolara. Sedamdeset posto poreza sada ide na otplatu tih dugova. Unutrašnji dug je preko 306 milijardi dolara.
Po ovoj stopi ekonomija se kreće ka bankrotu.
Svaki Egipćanin pamti predavanja koja im je Sisi držao o potrebi da stežu kaiševe. Kada je MMF prisilio državu da smanji subvencije, Sisijev odgovor je bio: “Znam da egipatski narod može podnijeti još… Moramo to učiniti. I morat ćete platiti, morat ćete platiti”, rekao je Sisi u jednoj usmenoj izjavi nakon godinu dana u predsjedništvu.
“Evo, kažem, morat ćete platiti znači da ćete morati platiti. Slušajte, znate li šta znači imati novce pod mojim nadzorom? Znate li šta znači kad kažem da su ovi novci pod mojim nadzorom? Znači, ako mi uspijete uzeti funtu, onda možemo razgovarati. “Govorim vam ozbiljno. Ne znate me, pitajte vojsku (za mene). Pitajte vojsku šta sam radio milošću Svemogućeg Boga kada sam bio tamo. Pitajte ljude koji su radili sa mnom tokom moje službe u vojsci… ”
Malo iznenađuje što kada Ali, insajder koji direktno odgovori na ovo, svi slušaju.
“Sada kažete da smo jako siromašni. Moramo biti gladni. Da li vi ogladnite? Trošite milijarde koje su prosipane po zemlji. Vaši ljudi troše milione. Ovo nije nikakva tajna. Vi ste gomila lopova.”
Sisijev je odgovor bio da potvrdi sve što im je Ali govorio. Što je još gore, činilo se da priznaje da su Alijeve informacije imale utjecaja na mlađe redove u vojsci. “Vaše je pravo da znate. Svim starijim majkama koje mi vjeruju i mole za mene, želio bih reći: vaš sin je častan, iskren i pošten”, rekao je Sisi.
“Da, izgradio sam predsjedničke palače i nastavit ću dalje s tim. Stvaram novu državu, ništa nije prijavljeno na moje ime, izgrađeno je za Egipat.”
Alijev YouTube kanal učinio je više za tri sedmice na uništavanju Sisijevog imidža nego što su Braća, liberali i ljevičari, sada sve beskorisne kao aktivne političke snage u Egiptu, učinile tokom šest godina političkih protesta.
Njihova je zasluga što se opozicija nije raspala, a svoje stavove plaćali su životom i slobodom. Na njihovu sramotu ide što egipatski narod nije slušao.
Sada slušaju.
Ovaj put je drugačije
Sisi je i ranije prolazio kroz oluje. Pretendente na njegovu poziciju iz redova vojske nemilosrdno je uništavao: Mahmud Hegazy, načelnik glavnog štaba (otpušten); Ahmed Shafiq (osramoćen); Sami Anan (u zatvoru).
Dok je bio u prolazu u New Yorku, punio je baterije dok ga je Donald Trump u zvijezde okivao. “Egipat ima sjajnog vođu. Vrlo je cijenjen. Uveo je red, kojeg je prije njega bilo vrlo malo – bilo je haosa – tako da me zbog toga uopće ne brinu neredi”, kazao je Trump, odgovarajući na navode o neredima u Kairu.
Sisi vjeruje da i ovaj može preživjeti, kao što je bio slučaj i s ranijim izazova u prošlosti. Stotine demonstranata uhapšeno je od prošlog petka.
Pa zašto je ovaj put drugačije?
Ponovo je jedan tiranin ujedinio Egipat
Prvo, Sisi ima dvije mogućnosti, lošu i još goru. Loša je stvar ignorirati protest i nadati se da će se on ugasiti. A istina je da bi ga trebao alarmirati čak i jedan pogled na to ko protestira. To su obični Egipćani, uglavnom muškarci stariji od 40 godina, politički nesvrstani, bez vođa, ljuti. To su upravo oni ljudi koji su ga podržali protiv Braće 2013. godine. Sisi to zna, iako se, nakon pitanja u New Yorku, držao iluzije da politički islam „pokušava doći do vlasti u našim zemljama“. Pa, šta je to? Je li srušio Bratstvo, kao što tvrdi, ili nije?
Druga opcija je represija, ali ovo je i smrtna zamka za Sisija. Početne demonstracije na trgu Tahrir u januaru 2011. bile su manje od nedavnih koje su izbile u Kairu, Suezu i Aleksandriji. Pozivali su na reformu, a ne na svrgavanje Hosnija Mubaraka. Prošlog petka Sisijev je portret srušen “Recite, bez straha, Sisi mora otići!”, uzvikivali su prvog dana ove nove pobune.
Ponovno potpirivanje Arapskog proljeća
Sve što je Sisi uspio učiniti u međuvremenu je ponovno uspostavljanje istih uvjeta koji su podstakli Arapsko proljeće 2011. Današnji su uvjeti, ako ništa drugo, još gori.
Drugi razlog zašto je ovaj put drugačije je taj što su svi “opozicija” – obični Egipćani, nezadovoljni niži redovi u vojsci, biznismeni iz Mubarakovog vremena. Ovo je široka koalicija snaga. Egipat je ponovo ujedinio jedan tiranin.
Treće, za razliku od 2013. godine, Sisijevim sjecikesama – Saudijskoj Arabiji i UAE – ponestalo je novca za Egipat. Danas svako ima svoje probleme i strane intervencije koje propadaju – Jemen i Libija.
Ranije ove godine, kada je Sisi bio u Bagdadu, desila se neočekivana stvar. Prema unutrašnjim izvještajima, iznenadio je Iračane jezikom kojim se služio kada je govorio o svom saudijskom savezniku prijestolonasljedniku Mohamedu bin Salmanu. Navodno, Sisi nije mogao prestati psovati jer mu MbS nije platio.
Kakva suprotnost vremenu kada se Sisi hvalio svom šefu štaba Abbasu Kamilu da zaljevske države “imaju novca k'o riže”.
Ne više.
Četvrto, narodni protest se ponovo pojavljuje kao pokretač promjena u cijeloj regiji. Vidjeli smo kako ruši diktatore u Sudanu i Alžiru. Obje zemlje su naučile lekcije iz neuspjelih udara u prošlosti i dosad prolaze kroz tranziciju ne predajući plodove revolucije vojsci. To također ima utjecaja na događaje u Egiptu.
Nakon šest godina zime, Arapsko proljeće ponovo je procvalo. Sporo, ali ovaj put, mislim, nezaustavljivo. Hoće li se spustiti zavjesa za Sisija? To bi mogao biti njegov završni čin.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)