HOFN, Island – Iz prostorija firme za ribolov koju je njegova porodica osnovala prije dvije generacije, Adalsteinn Ingólfsson je posmatrao kako masivni glečer pred njim iz godine u godinu biva sve manji. Sve više temperature već su istrebile one vrste ribe koju je lovio, ali otromboljena ledena masa, najveća na Islandu, predstavlja potpuno novi izazov za Ingólfssonov posao.
“Glečer se toliko topi da se iz mora izdiže zemlja”, kaže Ingólfsson, izvršni direktor jedne od najvećih ribolovačkih kompanija za ribolov na Islandu, Skinney-Thinganes. “Također je sve teže da čamci isplove iz luke i vrate se u nju.”
Zagrijevanje planete ne pogađa samo Hofn, gdje otopljeni glečer drenira fjordove i mijenja podzemni sediment. Dok temperature na čitavom Arktiku rastu brže nego bilo gdje drugdje na planeti, Islandu prijeti budućnost bez leda.
Proizvođači energije unapređuju hidroelektrane i eksperimentišu sa skladištenjem ugljen-dioksida u kamenu. Vode se pregovori o otvaranju nove luke kako bi se ostvario profit od teretnog saobraćaja pošto špediterske kompanije pokušavaju da otvore rute kroz otopljeni led.
Island je 18. avgusta sahranio Okjokul, prvi glečer stradao od klimatskih promjena. Glečeri pokrivaju desetinu površine ove ostrvske zemlje. Svi oni se tope. Island klimatske promjene smatra pitanjem od nacionalnog značaja; ekonomija je na rubu recesije, dijelom zato što ove godine u hladnoj vodi nije pronađen nijedan kapelin, riba koja predstavlja najvažnije dobro za izvoz.
“Sa klimatskim promjenama više nema šale ni na Islandu niti bilo gdje drugdje”, ističe Gvidni Johaneson, predsjednik Islanda. “Preuzimamo odgovornost da potražimo praktična rješenja, ali možemo to još bolje.”
Island je za premijerku 2017. godine izabrao borkinju za zaštitu životne sredine Katrin Jakobsdotir koja je vodila kampanju o borbi protiv klimatskih promjena. Njena vlada svakih pet godina izdvaja 55 miliona dolara za pošumljavanje, očuvanje zemljišta i projekte transporta bez emisije štetnih gasova. Island očekuje da do 2040. godine kompanije, organizacije i pojedinci iz atmosfere uklanjaju makar onoliko ugljen-dioksida koliko u nju otpuštaju.
Aktivisti ističu da to nije dovoljno za Island, bogatu zemlju koja broji 350.000 stanovnika. Turizam na kojem se od finansijske krize 2008. maltene temelji ekonomski rast, sa druge strane je samo doprinjeo ubrzavanju posljedica klimatskih promjena pošto avioni koji prevoze milione turista emituju ugljen-dioksid u količinama većim nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji.
Ólafur Eggertsson usred sunčanog dana pokazuje na glečer na vrhu vulkana na jugu Islanda. Do erupcije Eyjafjallajökulla je došlo 2010. godine, kada je zaustavljen vazdušni saobraćaj, a njegova zemlja završila prekrivena pepelom. Glečer se i prije toga bio vidno povukao. Eggertsson kaže da ga to naročito brine, jer su glečeri ti koji sprječavaju erupcije.
Eggertsson nastoji da njegove farme budu ugljeno-neutralne. On je proizvodnju mliječnih namirnica zamijenio uzgojem uljane repice od koje se proizvodi biogorivo. Eggertsson se nada da će islandski poljoprivrednici jednog dana uzgajati dovoljno ječma da u potpunosti izbjegnu uvoz brodovima i avionima koji doprinose zagađenju životne sredine.
“Ponekad mi se čini da je ovo što radim samo jedna kap u okeanu”, kaže Eggertsson. “Ali ljudi su izazvali globalno zagrijavanje. Nemam drugog izbora.”
Očekuje se da topljenje glečera u narednom vijeku potopi slivove, a naučnici predviđaju da će oni potom presušiti, a proizvođači energije moraće da se prilagode novonastalim uslovima. Državna elektrodistribucija planira postavljanje dodatnih vodenih turbina, a kada glečeri nestanu, planira se aktivacija turbina na vjetar.
“Iz dizajnerske perspektive, uzimamo u obzir ono što će se dogoditi u narednih 50 do 100 godina”, kaže Óli Grétar Blondal Sveinsson iz Elektrodistribucije. “Neće biti glečera”, dodaje.
Mogućnost da glečeri zaista potpuno nestanu neke je dovela do razmišljanja o tome da prisustvuju nestajanju blaga.
Steinthor Arnarson (36) dao je otkaz u advokatskoj kancelariji prije tri godine i pokrenuo turističku agenciju koja nudi obilaske ledom okovanih voda koje nisu ni postojale prije dvije decenije. Posjetioci hrle da obiđu glečere prije nego što nestanu.
“Ljudi su zapanjeni ljepotom glečera i ojsećaju se kao i ja”, kaže Arnarson pogleda usmjerenog na 40 metara visok ledeni zid koji se izdiže iz vode. “Lijepo je posmatrati kako se dio glečera slama i odvaja, ali je i zaista tužno.”
(TBT, NYT)
