Piše: Tom Kibasi, thebosniatimes.ba
Plan Borisa Johnsona da suspendira parlament prije Kraljičinog govora 14. oktobra treba isprovocirati poslanike da blokiraju brexit bez dogovora ili izazvatiopće izbore kroz izglasavanje nepovjerenja. I jedno i drugo je izvodljivo u raspoloživom vremenu.
Posljednji put kada se parlament spremao blokirati brexit bez dogovora ranije ove godine, neophodan propis je usvojen za samo tri dana. Johnson je namjerno ostavio dovoljno vremena da parlament povrati kontrolu zato što je njegov pravi plan da zapravo iskoristi brexit kako bi dobio opće izbore, a ne da na općim izborima osigura brexit. Dovodeći protivnike u iznudicu, definirao je teren za izbore kao „narod protiv parlamenta“. Očekujte da će mu kampanja biti u znaku poruke „Podrži Borisa, da Britanija ponovo bude naša“. Reći će da će definitivni izlazak iz EU 31. oktobra biti moguć samo ako on bude imao parlamentarnu većinu. Čovek Etona, Oxforda i Telegrapha će se pozicionirati kao lider naroda protiv mrskog establišmenta i „elite remainera“.
Johnsonova izborna strategija je prosta: ujediniti iza sebe desnicu koja podržava brexit, dok remaineri ostaju rasuti između Laburista, SNP-a, Liberalnih demokrata i Zelenih. Od dana stupanja na dužnost, Johnson radi na konsolidaciji glasača koji podržavaju izlazak iz EU. Od pristalica partije Brexit do glasača Laburista koji zagovaraju izlazak, Johnson teži stvoriti pobjedničku izbornu koaliciju.
Torijevci su proteklih sedmica blokirali predviđene linije napada Laburista. Sajid Javid je najavio reviziju godišnjeg budžeta za 4. septembar. Poslije gotovo cijele decenije nemilosrdnog rezanja potrošnje, javnost je očigledno izmorena štednjom. Prosječno vrijeme čekanja u Nacionalnoj zdravstvenoj službi raste; školska odjeljenja imaju previše učenika; policija nije u stanju držati korak s rastom kriminala niti sačuvati sigurnost mnogih zajednica. Johnsonova vlada je već obećala veća ulaganja u svakoj od ovih oblasti.
To su tipična torijevska obećanja, ali s desničarskom dopunom. Tako prijedlog da se uloži u škole prati ponuda da se nastavnom osoblju dopusti primjena „razumne sile“ nad učenicima, dok su dodatna sredstva za policiju skopčana s prijedlogom da se svim policajcima omogući da nose tejzere. Nema ozbiljne javne diskusije o tome koliko je to sile koju bi odrasli trebali koristiti protiv djece, kao što ni problem nasilja noževima nije vezan za mogućnost policije da omladinu koja poteže noževe smiruje tejzerima. Ovi planovi su mamac za torijevsku bazu, osmišljeni da skrenu pažnju sa problema s kojima se naše društvo suočava, a ne da ih riješi.
Politička logika je očigledna. Theresa May je 2017. izgubila tanku torijevsku većinu koju je naslijedila od svog prethodnika, zahvaljujući izbornoj kampanji koja je umjesto brexitu bila posvećena domaćim prilikama. Jasna laburistička poruka protiv štednje odjeknula je s obje strane podjele zbog brexita i partiji isplatila izborne dividende. Johnson sada namjerava spriječiti takav ishod.
Ipak, javnost neće povjerovati da su isti ljudi koji su nepotrebno degradirali javne usluge sada spremni u njih ulagati. Dok Johnsona ne ometaju principi ni ideološki okovi, on vodi kabinet tvrde desne linije u Konzervativnoj stranci. Oni koji su posvetili život hakiranju države i presijecanju veza Britanije s Evropskom unijom, teško da su saglasni s projektom investiranja u javne usluge. Ali je izvjesno da su posvećeni izlasku bez dogovora kao atlantističkom, a ne unilateralnom projektu – kao i agresivnom smanjenju poreza koje je Johnson obećao. Ovo je vlada koja namjerava okrenuti Britaniju Americi i odlučna je da se ponaša baš kao američki Republikanci – prvo se smanje porezi, onda se održava potrošnja da bi se napumpao deficit, e da bi se to iskoristilo kao opravdanje za mnogo dublje rezove.
Pa zašto bi javnost vjerovala onome što Johnson govori? Tajna svih populista, od Donalda Trampa preko Mattea Salvinija do Johnsona, jeste miješanje prijestupa sa iskrenošću. Spremnost na podsticanje netrpeljivosti i narušavanje teško osvojenih društvenih normi protiv rasističkog, homofobnog ili mizoginog govora, uvjerava ljude da su ovi političari „otvoreni“ i da „govore ono što misle“. Paradoksalno, njihov nedostatak vrline potvrđuje njihovu vjerodostojnost.
Njihova zadrtost je rezultat kalkulacije, a ne pogrešne procjene – očekivani bijes protivnika samo pojačava poruku. Nadolazeći izbori će pokazati da li je Johnson raskrinkan kao ono što zapravo jeste: Trump s rječnikom, čija se stvarna agenda brexita za elitu krije ispod tanke glazure budžetskih planova nakon očajničke decenije degradacije Britanije, kod kuće i u svijetu.
/Autor je direktor Instituta za istraživanje javnih politika./
(TBT, The Guardian)
